Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin, bivši stručnjak Aluminija ?
Lažni „ hercegovački div „ je posrnuo i urušio se do nivoa patuljka, što mu je i bila neumitna sudbina .
Suosjećanje, sa upaljenom svijećom posrnulom gigantu, do istine i tekstovima, već pune 23 godine, ličnoga nekrologa.
Može se i danas postavljati pitanje, ko je kriv i ko je zaista kriv, za stanje i pad ovoga giganta, herceg- bosanske banovine , vjerujem da zna njihov Bog i moja malenkost ?
U hronologiji događanja, samo uz istinu, koja je i bolna, odmah se može i konstatirati da je firma Aluminij ratni plijen, agresorskih čimbenika, „ lukavih latina „ iz njihove Hrvatske, sa domaćim „ ljutim „ hercegovcima iz HDZ-a, ustaško fašističke recidivne tvorevine.
Na čelu sa svojim poglavnikom, „ ocem nacije „ kako bi mu tepali njegovi sljedbenici, krivousnim đeneralom Franjom Tuđmenom, sa povratničkim ustaškim šljamom iz Australije, Čilea, Argentine i Blajburške poljane, uz domaće krtice i glodare, uz suludu i naprasitu ideološku matricu, u svojoj agresiji, uzurpirali su firmu Aluminij, Soko i ine mostarske firme. Izvršili su neviđen urbicid nad Mostarom i proveli fašističku diskriminaciju, prema radnicima nehrvatima u istim ?
Sa domaćim nacionalističkim i ustaškim snagama, pod vodstvom „ doglavnika „ i najvećeg kriminalca, Mije brajkovića i njegovih saradnika, Ive Bradvice, Mladena Galića, Vlade Božića i inih drugih, uz počasnog govornika Franju Tuđmana, krenuli su u martu mjesecu 1997 godine u novu proizvodnju aluminija.
Dakle, te godine je firma Aluminij, krenula iz pepela, poput ptice Fenixa, po analizama i tumačenjima, najvećeg kriminalca i lopova i glavnog Franjinog ađutanta, po ovome zadatku. Krenula je firma, koja je vrijedila preko milijardu i pet stotina miliona, sa ratnim posljedicama, sigurno i preko milijardu državne vrijednosti.
Bio je to , kako tom prilikom izgovori, glavni HDZ-ov ideolog i agresor, jaran Slobodana Miloševića, đeneral Tuđman Franjo ; „ Aluminij je strateški interes Republike Hrvatske „ ?
Njegov doglavnik, kriminalac i lopov, Mijo Brajković, ovom prilikom dodaje , obraćajući se prisutnima , „ Evo, krećemo u proizvodnju sa ovim za naše bojovnike, njih preko 450 iz hrvatskoga roda, bez Bošnjaka i Srba „?
Tako su uzurpatori i krenuli u proizvodnju, te 1997 godine, sa temelja uzurpirane državne imovine, uz silne progone stanovništva grada Mostara i šire Hercegovine, bez Bošnjaka i Srba, uz neviđenu, ali ostvarenu nacionalističku diskriminaciju i radnika nehrvata u ovoj firmi Aluminij ?
Od navedenog perioda, istovremeno, nastupaju i grobari iste ove firme, sa svojim kriminalnim i lopovskim metodama i nakaradnom ideološkom matricom.
Svakako, najveći grobar i njihov čelnik, jeste Mijo Brajković, sa sardnicima, što će i vrijeme iskazati, sa nezamislivim gubicima, radi pljačke i kriminalnih aktivnosti, nekontrolisano vođenih godinima, u osvajačkoj, zatvorenoj i opkoljenoj njihovoj ustaškoj jazbini ?
Godinama je uz strašnu Gebelsovu, odnosno Mijinu, nacionalističku i lažnu informativnu propagandu, rastao ovaj „ hercegovački div „ za koji se javnost i još manje vlast zainteresovala, dok ovih dana, „ crna maca „ nije zakucala i na njihova vrata ?
Od toga perioda, mijo Brajković, započinje kopati istinsku grobnicu, ovome nekadašnjem gigantu „ Energoinvesta „ i Emerika Bluma, sa neviđenom diskriminacijom, zabrani Bošnjacima, Srbima i psima ulazak u firmu, kao i svim zvaničnim predstavnicima državne vlasti Bosne i Hercegovine, čiji je inače bio 100% kapital ?
Radi napomene, kao stručnjek sa početka 1970 godine i kamena temeljca za tvornicu glinice, dolazim u Mostar i novo započetu firmu i tamo negdje u prostorijama uprave biših boksitovih rudnika, upoznajem u čizmama, nekog rudara, koji je skakutao po lokacijama Čitluka, Dabrice i Stoca i inim, a kažu mi da je to bio Mijo Brajković.
S obzirom, da smo uskoro pripadali istoj organizacionoj partiskoj jedinici SKJ, isti se već tada počeo busati u prsa, velikog i dokazanog komuniste i Titovog sljedbenika.
Međutim, lična moja saznanja, veoma brzo su bila u spoznaji, da se isti „ crvendać sa partijskom knjižicom „ često po sijelima i žurkama, u okolini Čitluka i drugih destinacija, istinski deklarisao kao ustaša sa ustaškim pjesmama i paraloma ?
Dakle, što je i žalosna konstatacija bila, veoma pouzdana i istinita, da se već tada, ova nacionalistička krtica i glodar, Mijo Brajković, kao i mnogi njegovi sljedbenici, nalazio u službi povratka te ideologije iz vremena NDH ?
Od njegovog poglavnika i đenerala Franje Tuđmana i mnogih njihovih oficira i kadrova, koji su potajno djelovali u svim strukturama i vlasti i armije i mnogih institucija, sa agresijom, sa istoka i zapada, nastupila su i njihova otvorena aktivna djelovanja ?
Za istinu, od tih velikih grobara firme Aluminij, Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih, na ovome polju kriminala i diskriminacije, na nacionalnoj osnovi, brzo su isplivali i mnogi drugi čimbenici i saradnici, posebno u redovima, njihove najveće nacionalističke, fašističke i ustaške stranke HDZ-a, sa njihovim, isto tako „ crvenkastim „ Draganom Čovićem, koji se znao odlično potpisivati i ćirilicom ?
U toku stasanja uzurpiranog i lažnog giganta u Hercegovini, veoma brzo su se pojavili i stupili na scenu, kao aluminijske karike ovoga kriminalnog lanca, mnogi Bošnjaci u vlasti Federacije, kao tzv. vlade Federacije, kao „ kumovi „ ?.
Od Edhema Bičakčića, koji je i zvanični tvorac EPHB, kao premijera Vlade u tome periodu, Nedžada Brankovića, koji i javno iznosti, da je status i stanje ove firme Aluminij, uključujuči i diskriminaciju, rezultat političkoga kompromisa Bošnjaka i Hrvata, radi mira u kući, preko rah. Hadžipašića, kao premijera, koji dogovara veoma sumnjivu strukturu kapitala firme, sa kriminalcem Mijom Brajkovićem, do Nermina Nikšiča i ministra Erdala Trhulja, koji tzv. radnički kapital od 44% ustupaju Miji Brajkoviću.
Premijer Vlade Federacije, Fadil Novalić i njegov ministar Nermin Džindić, kreću istim stopama svojih prethodnika i njih ponajviše zanima interes i uspjeh u namjenskoj industriji, a sva upravljačka prava i problematiku firme Aluminij, već godinama svoje vladavine, prepustili su HDZ.u i njiohovim vlastodršcima.
Istinski su saučesnici u diskriminaciji radnika nehrvata u firmi, a svojim postupcima i načinom vladanja, postali su i neizbježna karika kriminalnog aluminijskog lanca, kao i grobari za uništenjem ove firme i svih radničkih prava ?
Posebno, što oni nemaju niti pojma, šta to znači kapital od 44% i druge analize stanja u firmi, jer su sve naslijedili od Mije Brajkovića, a nisu se niti angažovali da dođu do sopstvenih i neposrednih saznanja, za cjeloviti kriminal i lopovluk u firmi Aluminij.
Dozvolili su i da dođe do stvaranja velikoga gubitka firme, jer su već pune 23 godine bježali od neminovnog procesa stečaja i svih otvorenih i javnih saznanja o stanju u firmi i oko firme.
Sada je „ fol „ obična farsa i demagoška floskula, njihova briga sa ovih 900 radnika / 95 % su Hrvati /, a nikada ništa nisu se pitali, šta sa onim / njih oko 1500, Srba, poneki Bošnjak i nepodobni Hrvat / koji su diskriminisani, ostali bez radnih mjesta, bez dionica ili bez bilo kakvog obeštećenja, od firme ili od kapitala države?
Sve je ovo silno licemjerstvo, nadalje laž i obmana javnosti, a „ lukavim latinima „ nikada i ništa ne treba vjerovati ?
Kako je pojasnila, ekonomski stručnjak i analitičar, gospođa Cenić;
„ Da svaka proizvedena tona u Aluminiju već u samom startu ima 700 maraka gubitka.
Poštar je mogao da im bez gubitaka, bez ičega, donosi platu na vrata i to mnogo veću nego što sad imaju iako u prosjeku radnici Aluminija imaju veću platu nego u ostalim proizvodnim sektorima. Nešto duboko nije u redu.
Vratimo stvari na početak, ko je odgovoran za takvo stanje i zašto se dozvolilo takvo stanje, zašto je Aluminij hrvatski kad treba, a nije hrvatski kad su problemi? Zašto sada dolazimo do takve retorike da je to bošnjačka urota, a neće niko da vidi vrlo jednostavnu računicu”/ završen citat /?
Ipak, za ovaj dan, stanje i postupke njihovog zajedničkog djelovanja u firmi Aluminij, , lično se pridružujem u saučešću sa zapaljenom svijećom i onom narodnom;
„ Da Bog da kćeri da te aga uzme, ako cigani oko kuće hodaju „
