Ujedinjenje ljevice poput jalove junice: Odstupite, dok nije prekasno
Proteklog vikenda bh. medijski prostor bio je prenatrpan vijestima o objelodanjivanju budućeg zajedničkog djelovanja SDP-a i DF-a, nominalno stranaka ljevice. Suštinski, radi se tek o braku iz krajnje nužde, kako bi se koliko-toliko povećale šanse za povratom tektonski poljuljanog povjerenja među građanima. Za kormilom „spasonosne“ alijanse našli su se, sasvim očekivano, novi-stari protagonisti i dugogodišnje socijaldemokrate, jasno stavivši do znanja da će krupni kadar biti rezervisan isključivo za njih, tj. da svoje neskrivene političke ambicije ne namjeravaju pokušati ostvariti iz nekog od redova iza – ne daj Bože začelja kolone. Dakle, glad za ponovnim povratkom u atraktivne fotelje i ovoga puta je u drugi plan potisnula ideju. Čak štaviše, subotnjom sjednicom krnjeg „antinacionalističkog bloka“ dotični su uglađeno urinirali po istoj. Jer da uistinu postoji zdrava i iskrena namjera oživljavanja ovdašnje ljevice iz kliničke smrti u koju je potonula, Komšić i Nikšić ne bi uopšte trebali uzurpirati prostor na pozornici, a kamoli voditi glavnu riječ. Ovako se stiče gorak utisak kako je posrijedi tek još jedan „klijentelističko-interesni pakt“ koji bi trebao zadovoljiti probuđene apetite neprikosnovenih lidera i uskih krugova odanih im kumova. Ne baštine se vrijednosti socijaldemokratije bestidnim partijskim zapošljavanjima u Elektroprivredi, Autocestama i drugim javim preduzećima, niti reket-aferama i naštimanim tenderima, a ponajmanje samoubilačkim postizbornim zagraljima sa suštinski dijametralno suprotnim kriminalno-interesnim grupacijama. Kako je moguće očekivati bespoštednu borbu za prava radnika od strane čovjeka čiji je mandat obilježen kumovanjem izmjenama statuta javnog preduzeća u svrhu instaliranja brata na mjesto izvršnog direktora, opravdavanjem i prešućivanjem korupcije, nenamjenskim trošenjem budžetskih rezervi, reketarenjem, munjevitom kupovinom stanova, poslovnih prostora, garaža i vikendica. Dakako, govorimo o bivšem federalnom premijeru Nerminu Nikšiću. Ili pak da se o pravima boraca brine čovjek koji je punih 20 godina korisnik budžetskih izdvajanja, počev od načelnika, preko ambasadora do člana Predsjedništva, a danas zastupnika PD Parlamentarne skupštine, bez da se ijednog trena odrekao istih ili predložio njihovo racionalno smanjivanje, usprkos tome što je nosilac najvišeg ratnog priznanja. Ništa drugačije mišljenje nemam ni prema pokušaju od stranke zvanoj GS, u vlasništvu Emir&Reuf Co. Utopijski je nadati se da će, recimo, za status porodilja imati sluha ljubitelj „bijelog hljeba“, veliki Bošnjak koji o povratnicima brine sa sarajevske adrese i čovjek koji ni sam ne zna u kojoj će stranci osvanuti. Ili da će o zakonitosti voditi računa oni (NS) koji su u ulozi „federalnih papaka“ pomogli usvajanje kasnije oborenog Zakona o radu FBiH. Poenta je prosta – u svakom žitu kukolja. „Nešto je trulo u državi Danskoj“, veli Šekspir u svom čuvenom djelu. „Svašta je trulo u zemljici bosanskoj“, dodao bih. I zaista, hrđavi su svi. I lijevi i desni. Aljkav sistem pogoduje metastaziranje korozije unutar širokog političkog spektra. Identiteti su se izgubili, tako da ovdje između liberala i konzervativaca kao razlika stoje tek šarolike stranačke boje i parole. Ništa više, ništa manje. Identično maćehinsko upravljanje javnom imovinom, po uzoru na prethodnike, otkrilo je nepostojanje bilo kakvih razlika i sav moralni jad ljevice i desnice. Zaklinjanje u tobožnje nekoaliranje sa ovim drugim prvi su izigrali nebrojeno puta do sada. Stoga ove najsvježije negacije koje dolaze iz crvenog i narandžastog tabora vrijede koliko i usmena garancija Konakovića da će Sarajevo dobiti vodu dogodine. To je razlog zbog kojeg „čvrste“ pionirske zakletve drugova Željka i Nermina, uplakano tužakanje “zapostavljenog” Emira, te nedorečenost “klimavog” Predraga doživljavam tek kao oglašavanje jalovih junica . Drugim riječima, nekog zvuka/mrmljanja/gunđanja ima, no rezultat/mlijeko uporno izostaje. Koketiranje ili bolje rečeno političko prostituisanje SDP-a (2010.) i DF-a (2014.) sa SDA, SBB-om, HSP-om, HDZ-om, SNSD-om i SDS-om imalo je za posljedicu bolno abortiranje iz toga proizašlog neprirodnog i frankenštajnskog fetusa. Zašto bi onda ovog puta bilo bitno drugačije?! Bez novih, nekompromitovanih i mladih lica i snaga domaća ljevica nema šta tražiti na sljedećim i svim narednim izborima. Jer, računica je jasna: lični/partijski interes + liberalna ideja = veleizdaja! Zato vas drugovi dezerteri najljubaznije molim – odstupite voljno, dok nije prekasno…
Piše: Snowden
