Gdje je država u Krivičnom zakonu
Otkako je u posljednje vrijeme Krivični zakon postao najčitanija literatura u BiH, naumpade mi da ga prelistam i vidim šta tamo piše, te sam to i učinio, što bi rekli, od korice do korice. Ne razumijem se u pravo, ali kako se pomalo razumijem u pravdu, te sam na kraju, na 124. strani, došao do zaključka da: ili su naši zakoni, pogotovo krivični, manjkavi, ili su naši kriminalci iznimno inteligentni i dosjetljivi.
Narodni novac
Pretpostavljam da svi imamo makar jednu, ako ne nekoliko, vlastitih definicija kriminala, ali da podsjetim na zvaničnu; to krivično djelo je protupravno djelo koje se može učiniti činjenjem (u pokušaju, saučesništvom, podstrekavanjem, pomaganjem) ili nečinjenjem (odnosno propuštanjem prilike da se spriječi činjenje krivičnog djela što je, u najkraćem, jednako činjenju). Pri tome je neuračunljivost olakšavajuća, a umišljaj otežavajuća okolnost. Imaju i one kvalifikacije činjenja iz nehata ili iz zablude, ali one u onome što mene zanima ne dolaze u obzir.
Naime, osim što sam našao nekoliko iznimno zanimljivih stvari, naprimjer, član 297. koji tretira “zloupotrebu povjerenja” pod koji bi moglo stati koješta, te cijela 26. glava koja govori o “krivičnim djelima protiv okoliša, poljoprivrede i prirodnih dobara” od onečišćenja okoliša preko ugrožavanja okoliša napravama, otpadom i bukom do pustošenja šuma. I tu sam se sjetio nekoliko kvalitetnih primjera. Ali, kada sam došao do 27. glave, koja tretira krivična djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, shvatio sam da je kroz rupe u ovom zakonu moguće provući šta god i kako god hoćete. Naime, opća opasnost može se izazvati samo “požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili pucanjem iz vatrenog oružja ili kakvom opće opasnom radnjom ili opće opasnim sredstvom”, a ja sam svojim očima vidio makar još ovoliko, a oni uopće nisu spomenuti u ovom zakonu. Potom, “važni poljoprivredni, privredni (industrijski) objekti ili javne naprave” mogu se, po Zakonu, uništiti ili oštetiti samo “rušenjem i/ili paljenjem”, a svi smo svjedoci da postoji bezbroj nekih “drugih načina” da se ovakvi objekti unište ili oštete.
Dobro, recimo da razumijem: narodnjačke/nacionalne stranke se k'o fol bave zaštitom respektivnih nacionalnih prava i interesa, građanske partije (k'o fol) zaštitom građanskih prava i interesa. Nacisti, fašisti, komunisti, šovinisti, ateisti, LGBT aktivisti, građanski fundamentalisti, vjerski radikali i fanatici, egzibicionisti, umjetnici performisti… svi štite neka svoja prava. A ko štiti državu?
Je li nezainteresiranost i nebriga za državu, kakva je – takva je, neprijateljski čin? Postoji li u nekom od zakona koji važe u ovoj zemlji neki član koji regulira djela koja su se nekada (u onom omraženom režimu) kvalificirala kao “krivična djela protiv naroda i države”? Ili kao veleizdaja, pa makar neprijateljski čin!? Je li to rastrošnost, rasipanje državnog (našeg) novca, negativni revizorski izvještaji o poslovanju i raspolaganju budžetima, zloupotreba položaja i ovlaštenja, nesavjestan rad u službi, nedolazak na sjednice parlamenata, nepojavljivanje na (ministarskom) poslu…? Drugim riječima, je li u ovoj zemlji uopće moguće učiniti nešto – bilo šta – odnosno neko djelo koje se ni uz sva zamisliva spinovanja ne može opravdati nikakvim – ni nacionalnim ni stranačkim interesom, a uzrokuje opću štetu i da djelo i njegov počinitelj imaju svoju kvalifikaciju u krivičnom zakonu?
Postoji li zakon po kojem će neko odgovarati zašto za 20 godina nismo uspjeli napraviti, naprimjer, put od Sarajeva do Tuzle (Foto: Avaz)
Još nešto me zanima; može li se uporno imenovanje provjereno nesposobnih, potvrđeno nestručnih, neupitnih neznalica i neradnika smatrati neprijateljskim djelovanjem, a stranke koje to čine “kriminalnim organizacijama”, a njihovo djelovanje u tom smislu smatrati “udruživanjem u cilju počinjenja krivičnog djela”? Jesu li glasači/birači i, naročito oni koji nikako ne izlaze na izbore, ustvari, saučesnici? Može li se, bez obzira na viši, nebeski, ne-možeš-ti-to-shvatiti… interes može kazniti, naprimjer, uzastopno imenovanje jednog istog čovjeka na istu ili drugu funkciju na kojoj će, kao na prethodnoj, raditi u korist štete (činjenjem) ili ako neće ništa raditi (nečinjenjem) kao “produženo krivično djelo” odnosno djelo kojim se s namjerom čini “više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu”?
Dvadeset godina ne ide, ne ide pa stane, isto toliko (godina) gledamo istu galeriju likova koji se smjenjuju i zamjenjuju na položajima i funkcijama, svako malo na površinu iziđe neko od njihovih nedjela i sve vrijeme slušamo kako je situacija nedaleko od katastrofalne i kako je teško ostvariti napredak! “Trebalo bi ovo, trebalo bi ono…, ali, znate, zakon…”…! Zakon! Državom bolje upravlja izvrstan čovjek nego izvrstan zakon (Aristotel). Jer, vladanje oslanjanjem na zakone, a bez odgovarajućih ljudi, ne vodi drugamo nego u tiraniju (Car Kong XI). Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi (Konelije Tacit). Neki Louis D. Brandeis je rekao da “ukoliko tražimo poštovanje prema zakonu, prije svega moramo napraviti zakon koji će se poštovati.”
Busanje u prsa
Osim toga, postoji li zakon, pisani ili nepisani, po kojemu će neko, bilo ko (meni je svejedno) odgovarati zašto za dvadeset godina nakon miliona i milijardi budžetskih i nebudžetskih eura, dolara, maraka, rijala i ringita nismo uspjeli napraviti jedan jedini pristojan park ili put, naprimjer, od Sarajeva do Tuzle ili obratno, od Broda do Neuma ili obratno, ili, makar, kupiti dvije cisterne za pranje ulica da se makar u glavnom gradu “države” sapere ljepljivo blato u mokrim, a jednako ljepljiva prašina sa ulica u suhim mjesecima.
Ruke nam otpadoše od busanja u narodna prsa, glasnice nam otekoše od zagovaranja nacionalnih interesa, bore smo dobili od brige zbog ugrožavanja narodnih, nacionalnih i ljudskih prava… a zašto nam okućnice nisu lijepe, zašto nam ispred vrata nije pometeno, zašto istresamo smeće kroz prozor i razbacujemo ga oko kontejnera?
Postoji li zakon koji će sankcionirati sve one/sve nas koji smo učinili da turisti u Bosnu i Hercegovinu dolaze samo zbog vremenske razlike između njihovih i naše zemlje od sto godina.
Autor: Edin Urjan KUKAVICA
avaz.ba
