»Udri bagru.« »Podržavam hrvatsku policiju i možda bi trebalo uvest’ još represivnije mjere za te teroriste.« »Sve ih u svinjsku kožicu zamotati.«
Međunarodna organizacija »No Name Kitchen«, čiji volonteri u nekoliko gradova kuhaju na otvorenom i hrane migrante, izbjeglice, ilegalne migrante ili kako već želite nazvati te ljude, objavila je fotografiju teško premlaćenog čovjeka, a u opisu fotografije volonteri su ustvrdili da je premlaćivanje djelo hrvatske policije, koja čuva granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u blizini Velike Kladuše.
Za premlaćivanje migranata hrvatsku policiju do sada je optužilo niz nevladinih organizacija, među kojima su i Liječnici bez granica, a isto tvrde i na desetine migranata koji su se preko Hrvatske pokušali domoći zapadnoeuropskih zemalja. Ministarstvo unutarnjih poslova odbija optužbe, a policijski sindikat, iziritiran novinskim napisima na predmetnu temu, objavio je javnu pohvalu graničnim policajcima.
Fotografiju koju su snimili volonteri, uz kratak tekst, objavio je i naš novinar Boris Pavelić, na portalu Novog lista. Na fotografiji vidimo čovjeka koji leži, a leđa su mu plava od udaraca palicom, štapom ili nečim sličnim. Ova objava izazvala je priličan interes facebook zajednice; komentirana je oko dvije stotine puta. Uzmete li čitati te komentare, učinit će vam se da ste se spustili u neki od krugova pakla, gdje demon jaše na demonu, gdje se odvija kolektivna orgija zla.
Malo je i dobio! To sve treba pendrekom istjerati van iz zemlje! Šta su napravili od Belgije, Njemačke, Francuske, to je strašno. Ti ljudi ne pripadaju ni ovom mentalitetu, niti bilo kako drugačije. Tu i tamo koji pojedinac može proći, ali više od toga ni pod razno!« »Zastrašivanje kao poruka upozorenja njegovim pajdašima sasvim je opravdano.«
»Pretukli zvijer, a ne čovjeka. Tako i treba. Policiji kapa dole, samo ih derite. Uh, da mi je bit’ na vašem mjestu mjesec dana.« »A kaj delaju migranti po Njemačkoj, nožem na doktore i sestre, zalijevaju ih svojom mokraćom i krvlju zaraženom sidom i sifilisom.« »Puna podrška našoj policiji! Ovo je još ništa. Dok meci ne prorade neće se naučiti.«
»Samo udri; da imaju papire uredne i da nisu k’o što jesu, svi bi uredno prošli.« »Još su ga trebali jače razbit, neka se vrate tamo odakle su došli! Neka bude sretan da ga nisu roknuli!« »Udri bagru.« »Podržavam hrvatsku policiju i možda bi trebalo uvest’ još represivnije mjere za te teroriste.« »Sve ih u svinjsku kožicu zamotati.«
Sve navedene rečenice komentari su pod spomenutom fotografijom, a takvih se može izdvojiti još na desetine. Jasno, moglo bi se reći da su u pitanju samo anonimni komentatori, ali to ne bi bilo točno, jer pišu ih ljudi od krvi i mesa, pod svojim imenom i prezimenom. Moglo bi se te ljude koji su ih pisali nazvati trolovima i provokatorima, ali bilo bi to bježanje od stvarnosti. Migranti su u Hrvatskoj su sve omraženiji. Omrazu su posijali mrziteljski portali, što oni veliki, međunarodni, poput Breitbarta, što ovi domaći, izvorište kanalizacijskog otpada i mržnje prema svemu što ne ljubi domovinu onako kako to propisuju propagandisti primitivizma što bi se htjelo zvati domoljubljem.
U svom čuvenom djelu o banalnosti zla, kako je to protumačeno nakon međunarodne konferencije »Tragovima kritike totalitarizma«, »izvanredna plitkost« nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna navela je Hannu Arendt da »imenuje zlo koje ne traži kao preduvjet nikakvu posebnu zloću ni pokvarenost, već samo dubok nedostatak mišljenja i prosuđivanja«.
– To je pojedinac koji dragovoljno sudjeluje u aktivnostima kriminalnog režima, a sebe smatra oslobođenim bilo kakve odgovornosti za svoje postupke, zbog hijerarhijskog ustrojstva i zbog važećih zakona. Putem takvog opravdavanja, pojedinac može izbjegavati bilo kakvo suočavanje s pitanjem moralnošću svojih postupaka. Stoga, gdje je režim zločinački, demonski karakter je nepotreban – potrebni su samo poslušnost i pokoravanje zakonu. Iz toga nastaje paradoks banalnog izvršitelja, čija djela pokazuju ekstremno zlo.
Hannah Arendt tvrdi da se političko zlo 20. stoljeća nije moglo ostvariti bez regrutiranja milijuna »normalnih« osoba i institucionalne suradnje, koja je raširila saučesništvo na čitavo društvo, objavila je nakon spomenute međunarodne konferencije Brankica Mikić u časopisu Republika. Jesmo li mi današnji suočeni s istim banalnim zlom? Jesmo. U pitanju je isto banalno zlo, ne samo kod pitanja mržnje prema migrantima, nego i kod strašnijih pitanja – podrške srebreničkom i vukovarskom zločinu ili zločinima počinjenim nad srpskim starcima nakon Oluje. Isto, strašno banalno zlo, ohrabreno predvodništvom države, njezinih zakona i institucija.
