NIMALO SLUČAJNA SLIČNOST: Humanitarci koji vole oružje skupo koštaju BiH
Pripadnici organizacije „Srbska čast“ tvrde da su tek notorni humanitarci i patriote koji žele pomoći svom narodu. Sve nedvojbeno podsjeća ne neke ranije godine, kada su u BiH nahrupili humanitarci iz islamskih zemalja, koji su imali istovjetne namjere. Bilo, ne ponovilo se, i sa jednima i sa drugima
Egipćanin Muhammad Sa'id Masrur zv. “Abu Mina” dijelio je sredinom novembra 2001. godine ramazanske paketiće Bošnjacima u Bočinji. Ljekar po profesiji, humanitac po vokaciji, rekli bi neupućeni. Abu Mina je u stvari bio zamjenik komandanta Odreda „El Mudžahidin“ zadužen za bezbjednosti, kontraobavještajnu zaštitu i specijalne zadatke, štogod oni značili.
Enaam Arnout bio je direktor Humanitarne organizacije „Benevolence International Foundation“ koja je stotinama djece, ratne siročadi na području centralne Bosne, davala mjesečnu novčanu pomoć.
Godinama kasnije osuđen je za finansiranje terorizma, koji je skrivan pod okriljem humanitarnog rada. Jedan od poznatijih „humanitarnih djelatnika“ ove organizacije bio je Mahmud Salim, optužen za planiranje napada na američke ambasade u Keniji i Tanzaniji te nabavku oružja za Al-Qaedu.
“Al Haramain Islamic Foundation” djelovala je ratnih i poratnih godina u BiH, a njeni „humanitarci“ listom su postajali pripadnici odreda „El Mudžahidin“.
MUDŽAHEDINSKO- SRBSKA ČAST
Desetine je sličnih primjera „humanitarnih radnika“ koji su pohodili BiH, tačnije područje Federacije, da bi potom humanizam iskazivali naoružavanjem, premlacivanjem mladića i djevojaka koji se ne ponašaju u skladu sa „islamskom čašću“, ubistvima zarobljenika i civila hrvatske i srpske nacionalnosti, a mnogo je primjera da im je bilo pokriće za šverc.
Baš poput ovovremenih pripadnika „Srbske časti“, hvalili su se kako ih politika ne interesuje, kako samo pomažu „našoj muslimanskoj braći“ u Bosni, da ih niko ne finansira, da nisu vični oružju i borbenim vještinama i da ih osuđuju i progone samo zbog njihovog militatnog izgleda.
Organizacija „Srbska čast“ hvali se prijateljstvima sa osobama različitih nacionalnosti. I tu imaju dodirnih tačaka sa mudžahedinima. Nije legenda, oni su u jeku rata 1993. godine obezbjeđivali vojnike sa oznakama Vosjke RS dok su u centru Zenice prodavali iz vozila cigarete lokalnim švercerima !?
Srbski častuljupci negoduju što nekome smeta njihovo bildanje, vojni treninzi, prijetnje borbenim dejstvima te zamislite, kriminalni dosiei.
Uvjerljivi su koliko i pripadnici vehabijskog pokreta koji su sebe predstavljali ubogim poljoprivrednicima koji teško žive od svog rada, da bi potom poslali Nerdina Ibrića da ubija policajce u Zvorniku, Mevlida Jašarevića da puca u centru Sarajeva, a ostatak „mirnodopske“ ekipe na druge terorističke zadatke ili ratište u Siriji.
Epilog svega jeste crna slika BiH koja je godinama obilazila svijet, baš kao i sada sa „dječarcima“ iz „Srbske časti“.
SLIKE NAŠE LJUBIM
Onomad se Alija Izetbegović rado slikao sa „svojim humanitarcima“, baš kao što je Milorad Dodik „neobaviješten i slučajno“ snimljen sa merhametli momcima iz „Srbske časti“.
No, neka se oni ne brinu što im je zabranjen ulazak i djelovanje u BiH. Naći će Dodik već načina da ih inkorporira u (para)sistem na drugi način.
Primjera radi, kada je svojevremeno zbog sumnje u finansiranje terorizma zabranjen rad „Al-Haramain & Al Masjed Al-Aqsa Charity Foundation“ u BiH, jedan od njenih projekata bio je internat za jetime (djecu bez roditelja) u okviru sarajevske “Roditeljski dom Al Walidein – Gazzaz“ Sarajevo. Osnivačka prava je preuzela Fondacija „Sretna budućnost“, u čijem je odboru bio – tadašnji predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija.
(zurnal.info)
