Demokratija je veličanstvena, ali kako je zaštiti? Kojim strategijama se svijet može sačuvati od stega i ratova? 16 izuzetnih intelektualaca je u Berlinu prezentovalo svoje ideje, a među njima i Edvard Snouden.
Demokratija je na mnogim mjestima prešla u defanzivu. Turska spisateljica, Elif Šafak govori o rastućem ‘timu deprimiranih’ među piscima, Maza Megiste, etiopijska autorka koja živi u Sjedinjenim Državama smatra da umjesto militarističkih revolucija pobjeđuju autoritarni pokreti, Arundhati Roj se žali na tihi rat protiv sopstvenog naroda u hindu-nacionalističkoj Indiji. Na međunarodnom književnom festivalu u Berlinu (ilb) su mnogi autori i mislioci iz mnogih zemalja svijeta zabrinuti zbog stanja u koje je zapala demokratija. I izgleda da su u jednom jedinstveni: mora se odstupiti od stava saomodovoljnosti.
Kongres sa istorijskim prethodnicima
Tako bi se moglo objasniti zbog čega se početkom septembra 16 izuzetnih intelektualca sastalo u Berlinu i pet sati analiziralo stanje demokratije i strategiju za njenu budućnost. ‘Duga noć demokratije’ je bila uvod u dvodnevni kongres o demokratiji i slobodi u okviru ilb-a. Ulrih Šrajber koji je, kao šef festivala, pokrenuo ovaj novi događaj u programu festivala, poziva se na istorijski važne prethodnike: Međunarodni kongres pisaca u Parizu 1935. godine, koji se odredio protiv nadolazećeg fašizma, kao i Rasel tribunal u Stokholmu 1966. Osnovna ubjeđenja svih govornika glase: liberalna demokratija je veličanstvena i za nju se vrijedi boriti.
Pia Mančini
No, može biti da su mnogi posjetioci ilb-a došli prije svega da vide jednu osobu, onu koja je borbu za demokratiju u svom životu debelo platila – Edvarda Snoudena. On je putem video linka učestvovao u diskusiji, a pitanja mu je postavljala njemačko-britanska autorka Prija Bazil. Ovaj ekspert za sajber bezbjednost, od kako je prije četiri godine otkrio da američka tajna služba NSA sakuplja podatke o milijardama privatnih lica, živi u egzilu u Rusiji. On je nagrađen za hrabrost, integritet i službu i u upravnom je odboru Fodancije za slobodu štampe, a u Sjedinjenim Državama je za njim izdat nalog za hapšenje. Ovaj zviždač je imao dovoljno vremena da razmišlja o pojmu slobode.
Snouden: Predsulov za slobodu je zaštićena privatnost
Snouden u slobodi govora, slobodi mišljenja, slobodi da se ne učestvuje u ratu, zaštiti od deprotacije, od vlade, od drugih građana – pravo na privatnost vidi kao fundamentalnu zapovjest slobode. On tu u najmanju ruku vidi i zaštitu ugroženog samog sebe.
“Mi prepoznajemo ljepotu i snagu u individualnoj precepciji”, govori Snouden. “To šta je u našoj glavi, šta se skriva iza izraza našeg lica, šta je naša struktura, naša građa kostiju – nezavisno da li govorimo o jednom društvu ili o pojedincu – mi imamo posla s jednim živim bićem. To nas može odvesti zlu ili dobru – ali negdje nas mora odvesti. Ali, potrebno je da mi možemo da vodimo a ne da budemo vođeni. I ja mislim da je to upravo ono na šta se misli kada se govori o slobodi. I čak kada tražimo dozvolu da nešto uradimo ili kada je sve regulisano – a zakon i pravila su važna – mislim da bismo je i tada mogli živjeti. I to je ono što čovjeka čini čovjekom. I tu takođe mora da bude moguće učiniti nešto bez da se pita za dozvolu. Čovjek ne pita, djeluje. To je sloboda.”
Ali, kako zaštiti ovakvu slobodu u vremenima ubrzane digitalne kontrole i nadgledanja? Snouden je, a da nije eksplicitno izgovorio, ukazao da zajedno sa drugim stručnjacima radi na tehnikama kodiranja. To je tehnologija koja bi korisnicima trebalo da omogući surfovanje u internetu, bez mogućnosti da budu praćeni. “I to bez potrebe da se čovjek opterećuje samom tehnologijom kodiranja”, kazao je Snouden.
Koristite svoju slobodu
Na kraju bi internet mogao da doprinese poboljšanju stanja u svijetu. “Mi živimo u vremenu opasnosti”, kazao je s pogledom na SAD pod Trampom, a takođe izrazio gorljivi apel za bolju budućnost: “Sama tehnologija nas ne može spasiti. Ljudi su ti koji treba da nas spase. Svijet nikada nisu spasila ubjeđenja, samo kada stojite iza svojih ubjeđenja onda to možete. Ustanite i kažite, koristite svoju slobodu, djelujte, ne pitajte za dozvolu.”
Mnogi učesnici su te večeri ulagali napore da pronađu ideje i strategije za budućnost. No, niko od njih nije mogao da ponudi opšteprihvaćene odgovore ali se mogao vidjeti zametak novih koncepata za odbranu demokratije. “Nije dovoljno samo izlaziti na glasanje”, kazala je Argentinka Pia Mančini koja živi u SAD. Demokratija bi se morala definisati kao transnacionalna mreža sa spremnošću na eksperimentisanje. Koncept ‘likvidne demokratije’ znači da se omogući širokom spektru ljudi da i prekogranično aktivno učestvuju u demokratskom procesu. Teritorijalne granice, slučajnost mjesta gdje ste rođeni – to ne bi trebalo više da igra nikakvu ulogu. “Bez sumnje su nam potrebni novi modeli demokratije”, zaključio je Snouden.
I šta ostaje nakon ovakve jedne večeri, u kojoj je tako mnogo velikih umova različitih sfera razgovaralo o demokratiji? Možda jedna određena doza obaveze da budemo optimistični. Naučilo se jedno: ipak se nešto dešava. A transnacionalni koncepti i mreže izgledaju kao jedan od političkih ključeva za budućnost.
- DW.DE
- Autor Sabine Peschel
