Kultura

Religija je oružje – Totalitarna ideologija

Zajednička vjera može da sjedini ljude. Ali, upravo tu leži opasnost. Jer, onaj ko određuje tumačenje jedne religije, može da donese mir ili da ga uništi, smatra Jan D. Valter.

Goruće pitanje o životu i smrti od davnina zaokuplja ljude i tjera ih da odgovore traže izvan materijalnog svijeta. Vjera u Boga i duhovnost su najviši individualni putevi ka postizanju unutrašnjeg mira.

Kada se vjera u društvenom kontekstu institucionalizuje i postane relgija, ona dobija onda još jednu funkciju: ona utemeljuje i zajednički identitet. Ona sjedinjuje grupe ljudi i pokreće ih da pomažu jedni druge. U slučaju sporenja i svađa, zajedničke moralne predstave pomažu da se dođe do sporazumnog rješenja. Na ovaj način religija doprinosi miru u društvu. Isto važi i za druge elemente uspostavljanja identieta kao što je kultura ili porodična ili etnička pripadnost. Socijalna povezanost potiče članove jednog društva na saradnju i čini ga jakim – u društvenom i ekonomskom smislu kao i protiv opasnosti od strane drugih zajednica.

Religija i kolektivizam

Ali, socijalna saradnja sa sobom donosi i opasnost, da ovakva jedna grupa individua postane kolektiv. A što je jači zajednički identitet utoliko je opasnost veća. Jer, ako dođe do propasti društva to jednu individuu može koštati ideniteta. A to predstavlja jednu ekstremno visoku psihološku prepreku. To vodi ka tome da čovjek svoje želje i potrebe, ali i moral, podređuje kolektivu umjesto da oboje preispituje.

Walter Jan D. Kommentarbild AppJan D. Valter

Religije, isto kao i totalitarne ideologije, kriju ogroman potencijal da se stvore ovakve vrste zavisnosti. Jer, one imaju ekstremno mnogo spremnih odgovora. I to je jednostavnije i za mnoge atraktivnije nego jedno liberalno društvo u kojem sumnja, da li je nešto dobro ili loše, određuje mjerila spoznaje. Druga strana medalje je: onaj ko sumnja biće brzo odbačen. Onaj ko pak pri tome ostane, u jednom trenutku više neće moći da sumnja a da ne izda samog sebe.

Kod većine religija, i totalitarnih ideologija, s vremenom su se oformile umjerene struje čijim pristalicama je dopušteno da izražavaju sumnju i koji to i čine. U hrišćanskom svijetu je taj proces počeo prije 500 godina i traje i danas.

Svrha odlučuje

A očigledno je u čemu leži opasnost svega toga: jedna grupa je podložna uticaju kritički nastrojenih individua. Jer, ljudima, koji sebe vide kao dio jednog kolektiva, može da upravlja svako ko uspije da sprovede svoju doktrinu. Religija je tako za takve vođe oružje kojim mogu da mobilišu mase.

A upravo to se uvijek iznova događa u ljudskoj istoriji. Prečesto je to ljude koštalo života, slobode i mira. U drugim slučajevima je religija, kako vjernicima tako i nevjernicima ili onima koji drugačije vjeruju, sačuvala živote.

Ako pogledamo posljedice besmileno je raspravljati da li je religija upotrijebljena ili zloupotrijebljena za neki određeni poduhvat. Religija je oružje koje može poslužiti u jednu ili drugu svrhu.

U tom smislu je više nego ispravno religiozne autoritete pozvati da učestvuju u mirovnim procesima. A zahtjev bi glasio: upotrijebi oružje – protiv rata za mir.

  • DW.DE
  • Autor Jan David Walter
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close