U POŽARU SVJETOVA
ŽIVOT JEDNOG EVROPEJCA U POŽARU SVJETOVA
Pjesma Ivi Andriću
Vi mnogo
razmišljate o ljudima, rekao je padišah
Piscu koji se plašio vlastite sjene, pa sam vas pozvao
Da mi kažete: kome se u ovoj zemlji mračnoj
U ovoj kasabi na kraju svijeta zaturenoj, vjerovati može
U grob
svoj je tonuo pisac, dok je slušao vladara
kako govori o zemlji kojom vlada, a svaka mu druga riječ
jednu presudu smrtnu vuče, koliko života padišah ima
pitao se u strahu smrtnom, da tako lako jedan za drugim život daje
Nikom i
svakom, progovori, nakon što je vladar izrekao svoje
Nikom i svakom, padišahu se obrva vinu, kao mjeseca dva
Na korugvama što se ispred njegova laguma svu noć viju
Kako,
pitao je, obuzet strepnjom što ne razumije riječi toga
Koji je o ljudima mislio mnogo. Tako, slegnu pisac
I smrtni strah s njega na padišaha svijetlog pređe
Miljenko Jergović
Bivši, sadašnji i budući Nobelovac: Ivo Andrić,Olga Tokarczuk i Miljenko Jergović
OPORTUNIST ELEGANTNOG STILA
Michael Martens: „Ivo Andrić. Im Brand der Welten“
Ivo Andrić je bio jugoslavenski diplomata i dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Kao jedan među prvima se pitao u svojim knjigama, mogu li Europa i Islam ići jedno s drugim. Sjajna Andrićeva biografija Michaela Martensa se čita kao jedan roman 20. stoljeća.
Gavrilo Princip, koji je u Junu 1914 austrijskog prestolonasljednika upucao, pohađao je sa njim Gimnaziju u Sarajevu. Sa Danilom Ilićem, organizatorom najtežeg atentata u svjetskoj povijesti, bio je mladi Ivo Andrić, također, prijatelj. On je pripadao buntovnom intelektualnom krugu „Mlada Bosna“, koja je sanjala o ujedinjenju južnih Slavena. U vrijeme atentata je, međutim, bio kao student u Krakovu. Stoga je kazna za njega bila lagana: osam mjeseci zatvora.
Nema sumnje, sa sjajnom Andrićevom biografijom Michaela Martensa se čovjek nalazi u vrtlogu 20. stoljeća. Povijesnoj draži čitanja doprinosi činjenica, da Andrić kasnije vodi jedan dvostruki život kao pisac i diplomata Kraljevine Jugoslavije u evropskim glavnim gradovima. 1939 postao je poslanik i zamjenik ministra ambasade u Berlinu. Hitler je htio da ima Jugoslaviju kao saveznika; Andrić se zbog toga ponašao vrlo uljudno. U nastojanju da Jugoslaviju drži podalje od nadolazećeg rata, bavio se diplomatskim laskanjima prema Nacionalsocijalizmu, što mu je kasnije, pod Titom, moglo slomiti vrat.
Gorki građanski rat
Svejedno, objašnjava Martens, sretne okolnosti određuju Andrićev život. Tome pripada podatak, da on nije pripadao pregovaračkoj delegaciji, koja je pod rastućim njemačkim pritiskom pripremila pristup Jugoslavije Trojnom paktu; jedan savez, koji je trajao samo dva dana. Sa napadom Wehrmachta malo kasnije je okončana Kraljevina Jugoslavija – i Andrićeva diplomatska misija. On je odbacio mogućnost jednog egzila u Švicarskoj i vratio se nazad u uništeni i okupirani Beograd. Ova odluka je takođe pridonijela tome, da je on pod Titom mogao biti rehabilitiran. Dok je u Europi Drugi svjetski rat bjesnio, kao i na jugoslavenskim prostorima uskoro jedan gorki građanski rat, on se povukao potpuno i napisao je samo u tri godine remek djela, koja su nakon 1945 njegovu svjetsku slavu utvrdila, među njima romane „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“.
Andrić je razvio svoj stil u svjesnoj suprotnosti prema formalnim eksperimentima Avantgarde: jedan klasični stil besprekorne elegancije, koji ipak postaje medij jednog modernog psihološkog pripovijedanja. Andrić prikazuje ljude u njihovoj razjedinjenosti, u njihovim tajnim slabostima, strastima i porocima. I on je bio prvi pisac, koji je jedno pitanje, o kojem se danas vatreno debatira, na primjeru bosanskih toposa njegovih djela, između redova tretirao: Da li Europa i Islam idu jedno s drugim? Pošto uvijek jednu pretjeranu okrutnost predstavlja, koja je počinjena od Osmanlija, on je danas od mnogih obilježen kao „Islamofob“.
Vodič za toleranciju
Nakon 1944 Andrić se pomirio sa Titovim komunizmom, jer je samo on mogao garantirati dalje postojanje Jugoslavije. Obrnuto je mogao režim internacionalno renomiranog pisca, koji je 1961 nagrađen Nobelovom nagradom, koristiti kao voditelja kulture i tolerancije u Jugoslaviji. „Drug Ivo“ morao je povremeno posjećivati gradilišta i rudnike, i sročiti jednu ili dvije ideološki korektne parole. Dio građanske publike je bio ljut zbog njegovog oportunizma, čega ga čak ni biograf ne može potpuno osloboditi.
Ova duboka i sjajno napisana biografija čita se kao jedan roman evropskog 20. stoljeća. Michael Martens stručno okuplja, život, djelo i epohu zajedno. I postiže to da želimo čitati Andrića.
Autor: Wolfgang Schneider
Prevod: Marko Raguž
IVO ANDRIĆ – jedini Nobelovac koji ima svoj grad
ANDRIĆGRAD
