Pohodima “Šehidskim putevima Brkića i Botonjića”, učenjem Jasina i obilaskom masovnih grobnica obilježena je 31. godišnjica stradanja Bošnjaka u Biljanima kod Ključa.
Naime, 10. jula 1992. godine u jednom danu ubijeno je 258 muškaraca, žena i djece, među kojima najmlađa Amila Džaferagić, tromjesečna beba čiji su posmrtni ostaci pronađeni u majčinom naručju.
Porodice žrtava i danas svježih sjećanja na taj dan. Među njima i Nesima Avdić kojoj je ubijen jedini sin Elvir, koji je tada imao samo 19 godina.
– Nas su doveli pred trgovinu, njih ovdje gdje je sada džamija. Jedni su držali ruke na leđima drugi na vratu. A oni koji su ih pobili su nosili pištolje, puške i noževe, pred nama oštrili, psovali, tukli, ubijali…. – kroz suze priča Nesima Avdić.
U samo jednom danu ubijeno je 258 ljudi, žena i djece, i taj zločin ni u jednoj presudi nije nazvan genocidom. Za pojedinačnu odgovornost osuđen samo Marko Samardžija profesor historije, koji ih je pred školom u kojoj im je predavao i ubijao. Preminuo je i kaznu nije odslužio.
– Ja sam i kao čovjek zabrinut da Tužiteljstvo i nakon 30 godina nije smoglo snage da provede dostojnu istragu. Ovdje je sve jasno, Marko Samardžija komandant brigade 9. jula 1992. godine piše naredbu za napad 10. jula i angažiranje Saničkog bataljona. Imamo komandanta brigade, komandanta bataljona, komandire četa, vodova i neposredne izvršitelje. Prosječni tužitelj za kratko vrijeme može ovo dovesti u red da nama Biljančanima olakša i bol i tugu, da počinitelje kazni – kaže Amir Avdić, ratni komandant Armije RBiH i bivši načelnik Općine Ključ.
Tokom agresije na BiH, većina ljeta 1992. godine u Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su ubijani i ekshumirani u još osam gradova. Kroz logore je prošlo njih oko 1.000. Tog kobnog ljeta1992. godine, svo nesrpsko stanovništvo, oko 17.000 Ključana, je protjerano.
– Ovo su počinili komšije. I zato moramo biti odvažni i hrabri, ali ne smijemo više nikada vjerovati sa će nam međunarodna zajednica ili neko drugi donijeti mir i sigurnost i sigurnost Bosne i Hercegovine. Ovu državu moramo sami braniti kao što smo je branili i 1992. godine. Iz te borbe izvući iskustvo, a danas u miru pozvati komšije Srbe i Hrvate da gradimo državu, ali državu u kojoj ćemo svi biti sigurni i bezbjedni i da se ovakav zločin nikada ne ponovi – kazao je Refik Lendo, potpredsjednik FBiH.
Vlada Unsko-sanskog kantona proglasila je 10. juli Danom žalosti.
(Preporod.info)
