Šejh Edin Urjan Kukavica
Ti politički interesi, pojašnjava, manifestiraju se isključivošću i redukcionizmom, a proizvod su primitivnog načina razmišljanja mentalnog sklopa, mentalnog poremećaja, koji je prerastao u ideologiju s najgorom mogućom posljedicom, terorističkom organizacijom koja se u svojim nedjelima poziva na islam.
Ističe da su normativni imperativi intelektualne suptilnosti islamske etičke tradicije potčinjeni političkoj probitačnosti i simboličkom pokazivanju i dokazivanju te stvarnom ostvarenju moći.
Te tendencije, ističe, koje su u međuvremenu dosegle svjetske, globalne, razmjere i u vidu doktrinarnih elaboracija te, čak, dobile i ime, teologija moći, svoju su manifestaciju dobile u vidu ideoloških skupina i organizacija koje se predstavljaju da djeluju uime islama, pritom primjenjujući sve tipično nemuslimanske obrasce ponašanja i djelovanja, koji svijetu prikazuju lice kakvo islam nikada nije imao.
– Ekstremno odvratnim ponašanjem i djelovanjem oni islam predstavljaju kao asocijalnu, psihopatsku, sociopatsku vjeru zaostalih, neobrazovanih i anticivilizacijskih sljedbenika – naglašava.
Smatra da te skupine i njihov impulsivni i reaktivni način razmišljanja i ponašanja nisu, bez obzira na tvrdnje njihovih glasnogovornika i zagovornika, nikakvi islamski radikali nego su, ustvari, nusprodukt modernizacije i modernizma tipično zapadnog tipa.
Radikalni islam, kaže Urjan Kukavica, podrazumijevao bi radikalni ahlak (lijepo vaspitanje), radikalni adab (lijepo ponašanje) i radikalni amel (lijepa djela), a nipošto disonantne i agresivne načine mišljenja i djelovanja potpuno lišene uporišta u bilo čemu što se smatra civiliziranim, kulturnim, savremenim, a pogotovo islamskim.
– Udaljeni od islamskih civilizacijskih tekovina i bilo kakvog duhovnog iskustva, oni islam pretvaraju u islamu neprirodnu dinamiku – dinamiku sile, straha i moći – kazao je Edin Kukavica.
To je dovelo, smatra, do definiranja islama kao ideologije nacionalističke, ili tzv. plemenske odbrane od „drugih“, čime su sebe učahurili u vlastitu, iznimno reduciranu i primitivnu viziju islama, a svijetu islam predstavili kao vulgarnu formu suprotstavljanja svemu što je drukčije.
– U suštini, riječ je o teškom poremećaju takozvanom „opsadnom mentalitetu“ koji suspendira moralna načela radi političke moći i to dokazivanjem dominacije kao temeljnog simbola moći – smatra Kukavica.
Ono što savremeni puritanizam čini opasnim, ističe jeste njegovo ugrožavanje humanističke tradicije islama, ali više od toga, dekonstrukcija institucija vjerskog – i moralnog – autoriteta.
– Čovjek u islamu nije “posrnulo biće”, a njegovo postojanje na Zemlji nije zatočeništvo na koje je osuđen zbog svoga edenskog grijeha. Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji kojemu je povjeren časni zadatak i uzvišena misija najprije naseljavanja Zemlje u skladu s Božijom božanskom odredbom i zapoviješću, a odmah potom i skrbi i odgovornosti za sve što je na njoj od Boga, Uzvišenog, stvoreno – kaže Kukavica.
Zaključuje, da taj ovosvjetovni zadatak, zemaljsko određenje čovjeku služi kao platforma, referentna ravan, s koje cijeni vlastiti status kao uzvišeniji od melekanskog, ukoliko se ponaša u skladu za Božijim zapovijestima i zabranama, odnosno, uniženiji od šejtanskog i hajvanskog, ukoliko se odrekne istine i preda te izgubi u nenabrojivim ljepotama i čudima ovosvjetskog stvaranja.
( FENA)
