“Tužili smo ljude za kilogram sira, a pravi predmeti su stajali”

Ne treba zaboraviti da sve zastare koje su se desile zbog propusta tužilaca po službenoj dužnosti razmatra Ured disciplinskog tužioca i mogu imati za posljedicu disciplinsku odgovornost tužilaca • Nemam informaciju da je disciplinski tužilac reagovao, kaže u intervjuu za Oslobođenje Dalida Burzić, glavna tužiteljica sarajevskog Kantonalnog tužilaštva

• Već ste šest mjeseci na čelu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu. Do sada ste, uslovno rečeno, uzdrmali javnost.

– Samo sam počela da radim posao glavnog tužioca na način na koji mislim da ga treba raditi. Kada smo prije pola godine razgovarali, kazala sam da je situacija strašna, a sada mogu reći da je svaki dan bilo novih stvari i situacija koje su bile gore od gorih. To više nije bio samo broj neriješenih predmeta o kojima sam govorila, tu je bio i problem arhive Tužilaštva koja od 2003. nikada nije otpisivana i uređivana. Mi smo, recimo, dvije i po tone papira iznijeli prije mjesec i po iz Tužilaštva. Tu je i problem prljavih i zapuštenih podruma zgrade gdje je smještena arhiva, kuda su hodali pacovi, situacija neriješenog parkinga. Uz pomoć Vlade Kantona Sarajevo uspjeli smo da riješimo pitanje parkinga, kao i pitanje smještaja arhive. To pokazuje da sam se kao glavni tužilac morala baviti i trivijalnim stvarima. Spisi jesu najvažniji, ali se ispostavilo da ja kao glavni tužilac moram mnogo toga još da uradim u predstojećem periodu. Tu je i dalje problem uslova u kojim rade tužioci, nedostatak prostora koji je bez ikakve perspektive da se riješi… Činjenica je da kapacitet ove zgrade ne može podnijeti potrebe Tužilaštva. Istakla bih da smo problem manjka tužilaca već počeli da rješavamo i optimistična sam po tom pitanju.

• Počeli ste da radite na istragama koje su godinama bile u tužilačkim ladicama. Koliko je uopće takvih?

– Prošao je i mjesec nakon mog dolaska dok nisam saznala koji to sve predmeti postoje ovdje. Krenulo se u stalne akcije u cilju smanjenja broja predmeta kada su u pitanju stari i jednostavni predmeti općeg kriminala. Ono što je moja intencija bila i bit će ubuduće to je rad na predmetima privrednog kriminala. Bilo je tih predmeta koji nisu došli ni do faze istrage i koji su, zaista, godinama stajali u kancelarijama. Tražila sam i izjašnjenja tužilaca, a uslijedile su i prijave Uredu disciplinskog tužioca BiH protiv tužilaca koji nisu radili svoj posao. Smatram da se sada radi drugačije i da smo počeli polako rješavati i te predmete. Najgora je stvar kada predmet dugo stoji, jer tada gubite svjedoke i dokaze, a onda je vrlo neizvjestan ishod na tom predmetu. To nisu bile samo istrage. To su bile i prijave i izvještaji po kojima ništa nije rađeno godinama. Kada tome pridodam još i istrage koje su trajale preko pet godina i kojih je bilo oko 300, onda je to tražilo ne samo organizacione promjene već i potpuni angažman mojih tužilaca, koji su vremenom shvatili da sve to ima smisla. Zadovoljna sam njihovim angažmanom i trudom.

Cijeli intervju pročitajte u današnjem printanom izdanju Oslobođenja.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close