Švajcarski dnevnik „Noje cirher cajtung“ piše o strategiji EU na Zapadnom Balkanu i geopolitičkim i ekonomskim aspektima mogućeg pristupa zemalja tog regiona Evropskoj uniji. Posebno se osvrnuo na predsjednika Srbije.
Nojhe cirher cajtung piše da „vođe na Zapadnom Balkanu rafinirano koriste brige Evropske unije za stabilnost regiona”: „Predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker je na svoje putovanje po Zapadnom Balkanu u koferu poneo novu Strategiju proširenja za šest zemalja”. „Junkerov imidž se u nekim prestonicama regiona promijenio: bio je onaj koji koči, a sada je postao nosilac nade”.
pročitajte još: Juncker: “Balkan treba čvrstu europsku perspektivu, ali ja se ne dam prevariti”
Autor teksta, novinar Andreas Ernst, podsjeća da je Junker, kada je 2014. stupao na dužnost, rekao da za vrijeme njegovog mandata, dakle do 2019, neće biti proširenja, i konstatuje da je to bio hladan tuš za zemlje-kandidate. A onda je tabu prekršen 2017 – u novoj Strategiji EU se pominje da bi Srbija i Crna Gora mogle da uđu u tu zajednicu 2025. godine.
„Šta je novo u novoj Strategiji? U osnovi su to poznati instrumenti. Takozvana pretpristupna pomoć trebalo bi da bude povećavana paralelno s napretkom reformi. Zemlje-kandidati ubuduće će smjeti da učestvuju u procesima planiranja u EU. To su postupna poboljšanja, a ne ‘nove metode’. No, već i sama činjenica da je donijeta nova strategija, jeste signal: Brisel i neke prestonice sve više razmišljaju o jugoistočnoj periferiji EU”, piše Ernst.
„Postoje dva razloga za to: strahuje se od rastućeg uticaja Rusije i Turske i u nešto manjem obimu Kine i Saudijske Arabije, a postoji i briga o stabilnosti regiona. Zemlje kao što su Makedonija, Kosovo i Bosna važe kao potencijalna krizna žarišta, jer njihova državnost nije učvršćena. Ta strahovanja nisu neosnovana. Doduše, uticaj Rusije i Turske često se precjenjuje. Samo u jednom dijelu muslimanskog stanovništva, više u Bosni i Hercegovini nego u Albaniji ili na Kosovu, turski soft power trajno djeluje, no ekonomska snaga Turske je skromna u poređenju sa EU.”
Junker juče u Sarajevu
„Isto važi za Rusiju. Ona, doduše, uživa velike simpatije Srba, ali sadašnja politička elita jasno razlikuje ideje i interese. Pri tome povezivanje sa EU ima prioritet nad prijateljstvom sa Moskvom koje ne donosi nikakve ekonomske prednosti, ali se glasno promoviše. Političari na Balkanu poigravaju se sa zapadnoevropskim strahovima od ruskog i turskog uticaja. Oni to rade znajući da će, ako uopšte uđu u EU, ući iz ekonomske računice.”
pročitajte još: Proširenje kao najmanje zlo – pogrešna taktika
Autor podsjeća i da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić „priprema javnost da prihvati državnu egzistenciju Kosova. On čini to svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju: priteže kontrolisani medijski sistem, a i brzo je zamijenio rukovodstvo kosovskih Srba. Zbog njegovog autokratskog stila EU ga samo blago kritikuje: mirovnopolitički cilj opravdava sredstva. Kolo vodi Berlin koji ima veliki uticaj u Beogradu i Prištini. U Ministarstvu spoljnih poslova otvoreno izjavljuju da hoće da iskoriste vrijeme Vučićeve vladavine kako bi trajno riješili kosovski problem. Lako je zaključiti da su reforme demokratije i pravne države od drugorazrednog značaja”.
„Poslije Junkerove posjete Beoogradu i još prije sastanka najviših balkanskih političara u Sofiji, Vučić je u utorak otputovao u Berlin. Iza zatvorenih vrata se razgovaralo o kosovskom dilu. Pred novinarima je Merkelova pokazala da je impresionirana Vučićevom reformskom voljom i ulogom koju on ima pri pomirenju. Kancelarkine reči mu dobro dođu. U nedjelju se u Beogradu održavaju lokalni izbori, na kojima Vučićeva stranka hoće da pobijediti po svaku cijenu”, piše, između ostalog, Andreas Ernst za „Noje cirher cajtung”.
Priredio Saša Bojić
DW.DE
