PROMJENA POLITIČKE STRATEGIJE
Piše: Rasim Belko
Više od tri decenije probosanska politika luta na šinama privatnih interesa, pohlepe i želje za enormnim bogaćenjem. Čak i u najgorim trenucima za Bosnu i Hercegovinu, u vremenu kada su je susjedi sinhronizovano napali, a svijet u sinhro modelu okrenuo leđa, probosanski političari krali su i pljačkali.
Uhljebljenje, bogaćenje, bogaćenje i samo bogaćenje postalo je osnovni prefiks probosanskog političkog establišmenta. Zato je taj establišment sve dalje od bosanskohercegovačkog, a sve bliže neprijateljskim politikama. Jer, neprijateljske politike jedva čekaju kadrove koji su načelno probosanskohercegovački, jer takve najlakše završe i kupe.
Predugo politike nominalno probosanskih stranaka lutaju bespućima interesa, bez jasne vizije, plana i strategije kako bh. društvo i samu državu BiH učiniti naprednom, normalnom, demokratskom državom koja po svom uređenju i standardima pripadaju civiliziranom svijetu.
Na tom putu pokretanja razvoja neminovno se mora desiti unutrašnja politička katarza. A neće se desiti dok probosanske političke snage ne definišu jasnu strategiju za upravljanje političkim, ekonomskim, obrazovnim i drugim procesima u Bosni i Hercegovini. Danas to nije tako, jer danas sve ključne poteze vuku politički centri u BiH, koji rade za interese Srbije. A odgovore nemaju oni koji bi ih morali imati.
Zato je ovaj tekst namijenjen baš onima koji moraju imati odgovore, jer im je narod, na ovaj ili onaj način ukazao povjerenje. Isto tako, ovaj tekst namijenjen je i političkoj opoziciji probosanskih snaga, jer, vrag je odnio šalu, vrijeme je za probosansko jedinstvo na ključnim ciljevima.
OBRAZOVANJE
Siguran sam da je primarni uvjet za početak razvoja neke modernije, snažnije i efikasnije probosanske političke misli promjena diskursa u obrazovanju. Vrijeme je za revidiranje dosadašnjih obrazovnih politika. Poplava škola i univerziteta koje obrazuju za pare uništavaju političku ali i svaku drugu budućnost probosanskih snaga. Jer, samo obrazovani kadrovi imaju snage i znanja da se bore sa političkim izazovima u unutrašnjosti i međunarodnim politikama izvana. Vrijeme je da stranka SDA, koja predugo vlada, prva prestane s instant proizvodnjom lažnih stručnjaka, koji su zapravo providan papir za sve one obrazovne strukture koje djeluju protiv BiH. I oni koji manje vladaju ili su povremeno vladali moraju oštrije krenuti u borbu protiv nakaradnog sistema obrazovanja. Vrijeme je da znanje preuzme kontrolu nad obrazovanjem, kako bi oni sa diplomama imali dovoljno znanja da se mogu nositi sa paklenim planovima za nestanak BiH. Vrijeme je da se probosanske snage okane forsiranja podobnih, umjesto sposobnih, da svoje politike počnu temeljiti na znanju učenih, a ne probranih i bliskih partijskom vrhu!
EKONOMIJA
Neobrazovani kadrovi vode loše ekonomske politike, dodamo li tome praksu pljačkanja i uništavanja kompanija koje nose ekonomiju, za rezultat dobijamo siromašno življe, koje masovno pakuje kofere i bježi u bijeli svijet. A bez življa nema države, jer odlaskom svakog radnosposobnog čovjeka smanjuje se njena sposobnost za opstanak. S druge strane, mora se prestati s dosadašnjom praksom masovnih zapošljavanja u državne institucije, organizacije i preduzeća, jer ovo nije Švicarska i njeni budžeti uskoro će eksplodirati kao balon. A, to je dodatno destabiliziranje destabilizirane države. Ako zaista oni koji pričaju kako se bore za BiH, tako misle i rade, onda je vrijeme za drastične zaokrete. Za zakone koji će ekonomiju dići na novi nivo, privatne kompanije učiniti ravnopravnijim, smanjiti opterećenja, reducirati broj službenika u administraciji. Pritom mislim i na vlast i na opoziciju unutar probosanskih snaga. Lako je prepoznati one koji hoće normalnu državu i one koji je pljačkaškom politikom vode u nestanak!
PROBOSANSKI DISKURS
Kada bi probosanske strukture posložile obrazovne i ekonomske politike i procese kako valja, politički probosanski diskurs bio bi u blagostanju i velikoj prednosti u odnosu na one s kojima se bore za Bosnu i Hercegovinu. Jer, obrazovani ljudi u državi u kojoj su siromaštvo i nezaposlentost smanjeni na pristojne postotke, daju nadu da više nećemo morati zaduživati praunučad. Obrazovan čovjek, ekonomski nezavisan s ciljem moderne BiH neće pristajati na kompromise, niti će ga antidržavne strukture motati oko malog prsta u birtijama i restoranima. Takav kadar svjestan je da snagu gradi i za državu koristi u Parlamentu Bosne i Hercegovine i ostalim njenim institucijama. Trećinu stoljeća potrošili smo na one koji u tami noći završavaju poslove za stranačke vođe. Previše smo se mrštili dok su nas takvi kadrovi vukli ka dnu. Vrijeme je da se uzdigne čelo, oni koji završavaju smjeste gdje treba, a obrazovani, mladi i srednjovječni postave tamo gdje se brani država. Jer, takvi neće biti laka meta hegemonističkim interesima susjeda i njihovih ekspozitura u Banja Luci i Mostaru.
Dok se kunu u Bosnu i Hercegovinu te probosanske snage nisu u stanju formirati političke akademije koje će kvalitetno pripremati mlade karijerne diplomate da nam po svijetu skupljaju poene i pripremaju nas za konačnu pobjedu protiv neprijateljskog djelovanja susjeda. Mi nemamo političke akademije, a državnu Akademiju nauka i umjetnosti tretiramo kao 13. rupu na svirali. Zato nas predvode političke mule, koje prečesto ne razumiju u kakve zamke upadaju.
PRESTANAK POLITIKE KOMPROMISA
Nakon što su stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca odbranili ovu državu, političke strukture s nedovoljnom političkom pismenošću korak po korak počele su popuštati neprijateljskim politikama. Kompromis za kompromisom i evo nas, skoro 30 godina poslije u jednoj od najvećih kriza moderne i nezavisne BiH. Dakle, kompromisi nas nisu nigdje odveli, osim što su vodili iz krize u krizu.
Ako Sjedinjene Američke Države ni po koju cijenu ne pregovaraju s teroristima, zašto onda probosanske političke strukture pregovaraju s neprijateljima države BiH.
Ta praksa mora nestati. Jer, s neprijateljima pregovarati je izgubljena rabota. Evo 25 godina se nešto pregovara, nateže, dogovori pa poništi, a sve se vrti u krug. Daleko smo od svih procesa ka Zapadu, unutrašnjost vri nestabilnošću i neizvjesnošću. Dakle, kompromisi nam nisu ništa dobrog donijeli. Zato, sve probosanske snage, ma koje boje dresa, moraju konačno zauzeti stav da se može dogovarati isključivo u interesu države BiH, ali nikada kroz kompromise, koji su uvijek štetni i pogubni.
Nastavit će se….
Patria
