Bh. kreatori makroekonomske politike su prvo počeli razvijati naprednije instrumente tržišne ekonomije, pri čemu su zaboravili na osnove ekonomije – poljoprivredu i proizvodnju
Na dvije bh. berze vrijednosnih papira – Sarajevskoj (SASE) i Banjalučkoj (BLSE) – prošle je godine ostvaren ukupan promet u iznosu od 1,3 milijarde KM. Pri tome je veći promet ostvaren na SASE (755 miliona KM, 54,8 posto ukupnog prometa), iako ni ukupni godišnji promet na BLSE u bh. okvirima nije baš beznačajan (625 miliona KM, 45,2 posto).
Struktura prošlogodišnjeg prometa na obje berze nažalost ne ulijeva previše optimizma. Od 625 miliona KM prometa na BLSE, čak se 468 miliona KM odnosi na javnu ponudu, a samo 127 miliona KM na redovan promet dionicama. Od pomenutog iznosa javne ponude većinu prometa čini trgovanje entitetskim obveznicama (282 miliona KM) i trezorskim zapisima (186 miliona KM), dok se samo 4.150 KM odnosni na javnu ponudu dionica.
Slično je lani bilo i na SASE. Na većoj berzi od ukupnih 755 miliona KM na redovan se promet lani odnosilo samo 177 miliona KM, što nas opet vodi do zaključka, kao, uostalom, i nekoliko prethodnih godina, da obje berze svoje preživljavanje u 2016. godini mogu zahvaliti isključivo entitetskim vladama i njihovom konstantnom zaduživanju obveznicama i trezorskim zapisima.
Prema podacima objavljenim na berzama, tržišna kapitalizacija SASE zadnjeg dana 2016. godine iznosila je 5,4 milijarde KM i smanjena je za 4 posto u odnosu na kapitalizaciju krajem 2015. Tržišna kapitalizacija BLSE je također u padu. Lani je iznosila 3,9 milijardi KM, a krajem 2015. godine 4,2 milijarde KM. I ovi pokazatelji svjedoče o sumornoj situaciji na obje berze. Naravno, i berzanski indeksi prate generalni trend, što znači da su lani bili u silaznoj putanji. BIRS (berzanski indeks Republike Srpske) oslabio je za čak 17 posto u odnosu na 2015. FIRS (indeks investicionih fondova RS-a) je pao još i više, ravno 18,6 posto, no pravo potonuće je zabilježeno zapravo u slučaju ERS-10 (indeks preduzeća Elektroprivrede RS-a) i njegovog pada od nevjerovatnih 30,61 posto.
Slična, iako ipak nešto bolja situacija lani je registrirana na SASE. SASX-10 (indeks deset najlikvidnijih emitenata) lani je pao 1,2 posto u odnosu na 2015. SASX-30 (indeks primarnog slobodnog tržišta) izgubio je na svojoj vrijednosti 3,4 posto, ali je pravi rekorder BIFX (indeks investicijskih fondova) koji je tokom 2016. izgubio na vrijednosti 28,8 posto.
Nažalost, svi relevantni pokazatelji poslovanja i trgovanja na obje bh. berze su obojeni crvenom bojom, što znači da ispred svakog broja uvijek stoji neki minus, a što, pak, s druge strane, sugeriše svim investitorima, i domaćim i stranim, da ova tržišta kapitala zaobilaze u širokom luku. Oni tu preporuku uglavnom i poštuju. Kako će se u taj općenito negativan dugogodišnji trend uklopiti takozvani islamski indeks SASX-BBI, od kojeg se mnogo očekuje, tek ostaje da se vidi. No, vrijedi dodati da i ovaj indeks, doduše u prilično kratkom vremenskom periodu, nije baš obojen optimizmom. SASX-BBI se počeo obračunavati početkom oktobra 2016. i tada je vrijedio 10.003,34 KM, da bi krajem prošle godine, prema podacima SASE, pao na 9.706,03 KM. Dakle, ko god je u oktobru uložio svoj novac u dionice iz sastava SASX-BBI, nakon samo dva mjeseca je bio u gubitku. Nije baš pretjerano optimistično, zar ne?
Pogledajmo sada kakav je promet po simbolima (emitentima) na obje berze, pri čemu ćemo iz pregleda izbaciti entitetske obveznice i trezorske zapise. Iako ovi vrijednosni papiri čine većinu prometa, mi ćemo ih ipak izbaciti iz ovog pregleda jer nas zapravo u ovom slučaju interesira kretanje vrijednosti dionica privrednih društava, što čini većinu prometa na svim “normalnim” berzama širom svijeta. Dakle, kada se iz pregleda odstrane Vladini vrijednosni papiri za zaduživanje, najveći promet na SASE lani je ostvaren dionicama BH Telecoma. Ukupni promet ovim dionicama iznosio je 10,3 miliona KM, pri čemu su dionice BH Telecoma izgubile na vrijednosti 17,2 posto.
U apsolutnim iznosima to izgleda ovako. Dionice najvećeg bh. telekom-operatora su se krajem 2015. na berzi prodavale za 18,3 KM, da bi krajem 2016. mijenjale vlasnike za 15,15 KM. Potom slijede dionice Unis Ginexa Goražde (ukupni promet 9 miliona KM, rast vrijednosti dionica 11,1 posto), FDS-a (8,7 miliona KM, rast 67,6 posto), Energonove Sarajevo (7,1 milion KM, bez promjene), Šumaprojekta Sarajevo (6,7 miliona KM, 94,5 posto) i tako dalje.
Situacija na BLSE je u ovom slučaju puno jasnija. I daleko tužnija. Od deset najlikvidnijih simbola lani na BLSE čak se devet odnosi na obveznice i trezorske zapise, a samo je jedan simbol – i to dionice Telekoma Srpske Banja Luka – onaj iz redovnog prometa. Ukupni promet dionicama Telekoma Srpske lani je iznosio 5,4 miliona KM, pri čemu su ove dionice izgubile na vrijednosti čak 36,6 posto.
Cjelokupna situacija je, kao što vidimo, u svim ovim slučajevima daleko gora na BLSE nego na SASE. I šta na kraju reći na sve ovo? Iako su uspostavu i razvoj tržišta kapitala u BiH svesrdno pomagali i nadzirali Amerikanci, ona jednostavno nisu ispunila očekivanja niti je polučila najavljivanim rezultatima. Tržišta kapitala u BiH su i dalje ekstremno mala, regulisana na entitetskom nivou, a funkcionisanje, emitovanje i trgovanje vrijednosnim papirima nadziru ovlaštene entitetske agencije koje su – bar u slučaju FBiH – posebna priča za sebe koja također ne ulijeva previše optimizma. Osim toga, nakon početne kratkotrajne euforije na berzama i znatnog izvlačenja novca od naivnih, neupućenih i lakovjernih lokalnih “igrača”, oba tržišta su jednostavno zamrla i na životu ih održava još samo zaduživanje entitetskih vlada. Ako pri svemu tome izuzmemo rijetke slučajeve dokapitalizacije banaka koje su, prema zakonu, morale biti provedene preko berzi, nijedno bh. dioničko društvo do sada – a riječ je otprilike o periodu od nekih petnaestak godina – nije uspjelo prikupiti kapital za svoje poslovanje na tržištu kapitala. Bilo je nekoliko pokušaja, ali su svi, dugoročno gledano, propali. Certifikatska, odnosno vaučerska privatizacija prema modelu Svjetske banke doživjela je potpuni fijasko, čemu u prilog svjedoči otužna situacija sa zatvorenim investicionim fondovima (nekadašnjim PIF-ovima).
No, pri svemu tome u posljednjih petnaestak godina ubjedljivo najgore su prošli lokalni mali ulagači, uglavnom naivni građani iz cijele BiH, koji su pohlepno poletjeli da se preko noći obogate na berzama po principu “hljeba bez motike”. Njima su daleko iskusniji i namazaniji veliki strani investicioni fondovi početkom 2007. godine bukvalno izvukli novac iz novčanika prodavajući im dionice bh. kompanija po cijenama koje su po sedam do dvadeset puta bile veće od nominalne! Cijeli taj slučaj neodoljivo podsjeća na onaj vic o lovcima koji dolaze na neko ostrvo i prvo hvataju majmune po šumama. Potom otkupljuju preostale majmune od lokalnog stanovništva, da bi im na kraju, kada potražnja za majmunima pogura njihovu cijenu nebu pod oblake, prodali te iste majmune, uzeli pare i potom nepovratno otišli.
Na kraju možemo samo zaključiti slijedeće. Bh. kreatori makroekonomske politike su, nažalost, prvo počeli razvijati naprednije instrumente tržišne ekonomije, pri čemu su zaboravili na same osnove ekonomije – na poljoprivredu i proizvodnju. Nažalost, i danas uporno idu istom stazom, ulažući puno energije i još više novca od kredita u razne “fancy” start-up projekte, inkubatore, razvoje aplikacija, online akrobacije i slično… pri čemu bh. ekonomija i dalje nema svoje osnove, same baze, poljoprivrede i proizvodnje. A sve pomenuto, koliko god to u suštini korisno bilo, bez baze i proizvodnje ne može ni uspjeti ni preživjeti, čemu u prilog veoma ilustrativno svjedoči i sadašnje stanje na tržištu kapitala u BiH.
Piše: Eldar DIZDAREVIĆ
Oslobođenje
