-TopSLIDEKultura

Drago Bojić: Reisove crvene linije

Reis Kavazović Bosnu i Hercegovinu doživljava isključivo kao državu većinskog bošnjačkog naroda. Bošnjacima pripisuje ekskluzivno pravo na cijelu državu. Takvi stavovi dodatno urušavaju ionako narušeno povjerenje među narodima i građanima u BiH

, polis.ba

Reis Kavazović je poglavar Islamske zajednice, i očekivalo bi se da se bavi temama koje se tiču te vjerske zajednice. Čini se da je njemu to premalo, te se želi nametnuti i kao politički vođa Bošnjaka, ili naprosto misli da su bošnjački političari nedorasli i da im je potreban mentor koji će ih usmjeravati. Kad god se užari politička atmosfera u BiH, javi se reis, kako bi političke predstavnike bošnjačkog naroda podsjetio na „crvene linije“ koje ne smiju prijeći.

Prije desetak dana komentirao je reis Kavazović za Muslimansku informativnu agenciju (MINA) trenutna politička događanja u BiH. Riječ je o zahtjevima Europske Unije koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti ukoliko želi dobiti datum za početak pregovora o pristupanju toj zajednici. Vladajuće stranke HDZ BiH, SNSD i stranke Trojke (SDP, NiP i NS) održali su nekoliko susreta pokušavajući uskladiti stavove i izglasati zakone koje traži Europa.

Čim se u javnosti počelo spekulirati o tome da bi se stranke u vlasti mogle dogovoriti i usvojiti bar dio zakona koje traži EU, iako se o tim dogovorima ništa pouzdano ne zna, bošnjačka opozicija (prije svih SDA i DF) proglasila je stranke Trojke državnim i nacionalnim izdajnicima koji udovoljavaju zahtjevima Milorada Dodika i Dragana Čovića. Za razliku od bošnjačke nacionalističke opozicije, reis Kavazović ne imenuje direktno ni lidere ni stranke Trojke, ali je jasno da se njegov komentar odnosi na njih.

Od trenutka kad su stranke Trojke ušle u vlast na federalnoj i državnoj razini, bošnjačka opozicija i većina bošnjačkih medija optužuju ih da izdaju državne i bošnjačke interese. Uz to, predbacuje im se da nisu „autentični“ muslimani, te se članovi Trojke iz bošnjačkog naroda konstantno moraju opravdavati pred bošnjačkom i muslimanskom javnošću.

Prijeteći i naredbodavni ton riječi, ratna retorika i općenito vrlo opasna terminologija koja operira s pojmovima teritorija (zemlje), genocida i etničkog čišćenja (krv) pokazuju da reis Kavazović baš i ne vjeruje u međureligijski dijalog i pomirenje među ljudima, za što se načelno zalaže.

Reisov komentar objavljen je na službenoj stranici Islamske zajednice u BiH pod naslovom: Komentar reis-uleme na javnu debatu o predstojećim procesima u Bosni i Hercegovini. U tom kratkom komentaru reis Kavazović uspostavlja „crvene linije“ koje „nitko“ ne smije prijeći. Uz načelne stavove koji se odnose na poštivanje Ustava BiH, njezin suverenitet i teritorijalni integritet, Kavazović izgovara i nekoliko rečenica iz kojih je jasno da on Bosnu i Hercegovinu promatra isključivo iz bošnjačke perspektive, iz perspektive „većinskog naroda“ kao da u toj zemlji ne postoje drugi. Izdvajamo nekoliko rečenica iz reisovog komentara.

„Ohrabruje nas svaka naznaka mogućeg napretka Bosne i Hercegovine na putu evroatlantskih integracija, jer korist od toga može imati čitava država i svi građani. Istovremeno niko, ma ko bio, ne može u ime nas pristati na dogovor kojim će dovesti u pitanje budućnost ove države i suštinu naše državnosti. Niko, ma ko to bio, ne može naš glas, našu volju poništiti niti dovesti u pitanje našu kolektivnu odlučnost da štitimo i branimo državu i njene institucije na najefikasnije mogući način…“

Iz uvodnog dijela komentara jasno je da reis Kavazović govori u ime svih Bošnjaka, čime izlazi izvan svojih vjerskih ovlasti, derogira sekularnost države i poništava razlike unutar bošnjačke političke scene. Naredbodavni i prijeteći ton uvodnih rečenica nije primjeren ni u hutbama, jer se ni prema vjernicima ne bi trebalo tako odnositi, a pogotovo ne u javnom prostoru. Reis Kavazović ne navodi ni jednu konkretnu opasnost po državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod. Nastupa u stilu političkih moćnika, pripisujući sebi moć koju realno nema.

„Bošnjaci moraju imati garancije da im se genocid neće ponoviti i da se na svakom dijelu Bosne i Hercegovine osjećaju slobodno i zaštićeno“.

Uznemirujuće je s kojom lakoćom reis Kavazović govori o ponavljanju genocida nad Bošnjacima. Pritom ne objašnjava na koji bi se način mogao „ponoviti genocid“ i tko bi bio izvršitelj genocida nad Bošnjacima. Uz to što reis plaši vlastiti narod od novog genocida, on im istodobno poručuje da budu nepovjerljivi prema drugima. Time reis Kavazović samo pojačava strah od drugoga, ionako snažno prisutan kod svih ljudi u BiH, posebno kod Bošnjaka, Srba i Hrvata koji su međusobno ratovali.

Sebično je, nehumano i bezbožno, zahtijevati da se samo Bošnjaci „na svakom dijelu Bosne i Hercegovine osjećaju slobodno i zaštićeno“. Pravo na to imaju svi građani ove zemlje, i pripadnici druga dva naroda – srpskog i hrvatskog, koje reis ni jedanput u svom komentaru ne spominje.

„Nema prostora za političke igre kojima bi se izigrala volja većine građana ove zemlje. Nema političke trgovine ili političkih manevara kojima se ovo može opravdati. Ovo se tiče svih nas! Svakog građanina Bosne i Hercegovine, a posebno onih koji su doživjeli genocid i etničko čišćenje. Neka se niko ne zalijeće u tminu iz koje nema povratka i neka se ne igraju budućnošću svoga naroda i države.“

Ne može se zamjeriti reisu što se brine za budućnost svoga bošnjačkog (muslimanskog) naroda. No može mu se i treba zamjeriti što Bosnu i Hercegovinu promatra isključivo iz perspektive „volje većine građana ove zemlje“, odnosno volje Bošnjaka. U BiH ne postoji samo jedna volja – bošnjačka. Postoje i srpska, hrvatska i volje nacionalnih manjina. Etničko čišćenje nisu doživjeli samo Bošnjaci, nego u nekim dijelovima države i pripadnici hrvatskog i srpskog naroda.

„Ne možemo se ponašati kao da je nekome stalo do ove države i njenih građana više od nas samih. Naročito Bošnjaci nemaju luksuz ponavljanja grešaka iz devedesetih.“

Ostavimo li po strani deklarativna i patetična zaklinjanja u ljubav prema državi, koja su postala svakodnevna mantra bošnjačke nacionalne i građanske politike, pa i dijela njihovih vjerskih službenika, politička praksa pokazuje da ni Bošnjacima nije previše „stalo do države i njezinih građana“. Odnos prema državi pokazuje se političkom odgovornošću prema općem dobru, poštivanju institucija i zakona države, suzbijanju korupcije i kriminala, zalaganju za socijalnu pravdu i vladavinu prava, a u tome bošnjačka politika nije ništa bolja od srpske i hrvatske.

Nije reis Kavazović jedini među Bošnjacima koji upozorava „da Bošnjaci nemaju luksuz ponavljanja grešaka iz devedesetih“. Te riječi često u javnom prostoru izgovaraju bošnjački političari, i nacionalne i građanske provenijencije. To je očita aluzija na rat te se ove riječi mogu iščitavati kao poziv Bošnjacima da budu pripremljeniji za neke buduće ratove. Ne bi li umjesto toga bilo razboritije, pogotovo kad je riječ o prvom čovjeku bosansko-hercegovačkih muslimana, i Bošnjake i druge narode pozivati da se ne vraćaju u devedesete, da odustanu od ratnih politika i ratne retorike.

Među crvenim linijama koje ne smiju prekoračiti bošnjački političari nalazi se i ona koja se odnosi na državnu imovinu. Otimanje za državnu imovinu, pokazale su to dosadašnje rasprave i dosadašnji odnos prema toj imovini, nije motivirano brigom za tu imovinu, nego naprosto željom da se njome upravlja i da ju se eksploatira. Važno je da država brine o svojoj imovini, ali pritom nije najvažnije tko će upravljati državnom imovinom (to mogu biti državne institucije, ali i entitetske, kantonalne, gradske, općinske), nego je temeljno pitanje kako će se upravljati tom imovinom.

Prijeteći i naredbodavni ton riječi, ratna retorika i općenito vrlo opasna terminologija koja operira s pojmovima teritorija (zemlje), genocida i etničkog čišćenja (krv) pokazuju da reis Kavazović baš i ne vjeruje u međureligijski dijalog i pomirenje među ljudima, za što se načelno zalaže.

Reis Kavazović Bosnu i Hercegovinu doživljava isključivo kao državu većinskog bošnjačkog naroda. Bošnjacima pripisuje ekskluzivno pravo na cijelu državu. Takvi stavovi dodatno urušavaju ionako narušeno povjerenje među narodima i građanima u BiH.

Iz perspektive vjere u Boga, u kojeg vjeruje reis Kavazović, bavljenje politikom znači zalagati se za opće dobro i za dobro svih ljudi, a ne samo pripadnikā vlastite vjerske ili etničke zajednice. Ne može se nikoga zaštititi na štetu drugoga.

Nikakve crvene linije, nikakve prijetnje, nikakvi pozivi na kolektivnu bošnjačku mobilizaciju ne mogu ovu državu izvući iz političke krize i društvene besperspektivnosti. To mogu samo dogovori i kompromisi koje, sudeći prema stavovima iznesenim u komentaru, reis Kavazović ne želi prihvatiti.

Reis Kavazović zna i drugačije govoriti, kad se primjerice u svojim ramazanskim propovijedima i u susretima s poglavarima drugih vjerskih zajednica zalaže za očuvanje duha međureligijskog dijaloga, izgradnju povjerenja i brigu za ljude ove zemlje i njihovo blagostanje. U zemlji etničkih i vjerskih razlika, zna to i reis Kavazović, blagostanje jedne etničke ili vjerske zajednice neodvojivo je od blagostanja drugih zajednica.

Reis Kavazović ima i pravo i dužnost da govori i o političkim temama, jer se ne može biti „izvan politike“. Kad je riječ o vjerskom poglavaru, bavljenje politikom ne smije biti motivirano državnim, nacionalnim ili stranačkim razlozima jer se tako nužno upada u blato dnevne politike. Iz perspektive vjere u Boga, u kojeg vjeruje reis Kavazović, bavljenje politikom znači zalagati se za opće dobro i za dobro svih ljudi, a ne samo pripadnikā vlastite vjerske ili etničke zajednice. Ne može se nikoga zaštititi na štetu drugoga. Obrana muslimana (Bošnjaka) moguća je samo obranom čovjeka kao čovjeka, jer ga takvog brani Bog. To vrijedi za sve ljude, neovisno o njihovim identitetima i pripadnostima.


Drago Bojić, polis.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close