Mladi su rijetko zainteresovani da nastave posao predaka, posebno ako je fizički naporan i zahtjevan. Tradiciju pravljenja posuđa od gline staru više od 300 godina od predaka je naslijedio Gračanlija Denis Huskić.
Denis je jedan od tek nekoliko grnčara u Tuzlanskom kantonu.
„Ja sam cijeli život u ovom poslu. Dok sam bio mali bio sam uz oca, više sam mu smetao nego što sam pomagao, ali sam iz toga učio zanat. Aktivno, samostalno ja radim 22 godine. Naša loza stoljećima radi grnčariju. Svi su se bavili time, logika je bila da i ja nastavim“, priča nam Huskić.
Napraviti posuđe od gline nije lako. Posao je to koji iziskuje strpljenje, preciznost i znanje. Sve počinje od zemlje, tačnije gline.
„Glina se prvo narovi, zatim nakiseli u vodu, da dobije elastičnostm, nakon toga se melje. Uzimamo glinu koja je već mljevena dva puta i sada ćemo je razvaljati na grnčarskom stolu. Kada smo napravili kupu, sada idemo na grčanski točak, palimo ga i radimo”, pojašnjava nam Denis.
Alat je zastario, ali učinkovit. Glina se ne da lako ukrotiti, te proces rada nije mašinski niti šablonski. Sve se radi od oka, Denis iskusno daje zemlji do znanja ko je gazda.
„Izrađujem predmete za kuhanje. Sada radim lonac i njega je najteže napraviti. Tu su i pršulje, đuveči, dagare. Radim i dekorativne predmete ali rijetko“, ističe ovaj zanatlija.
Da bi napravio i ispekao jedan turnus posuđa, koji podrazumijeva oko 100 jedinki, potrebno je oko mjesec dana. Često se desi da prilikom pečenja glina pukne, na što on ne može uticati. Ovo unikatno posuđe prodaje na kućnom pragu i na sajmovima.
„U posljednje vrijeme imam posla, ne mogu da stignem napraviti kolika je potražnja. Cijene se kreću od 5 pa do 70 maraka po komadu, zavisi ko šta hoće. Zadovoljan sam poslom, a i zaradom“ – kaže za kraj Huskić.
Ono što ga brine je da tradiciju pravljenja zemljanog posuđa nema na koga prenijeti jer nema muških nasljednika. Ima dvije kćerke, koje nisu zainteresovane da naslijede porodični posao.
M.V
(Vijesti.ba)
