„Tko muslimane želi uzeti za ozbiljno, mora ih kritizirati“

ABDEL SAMAD: Dokle god je kritika vjere problem za muslimane, znači da nam je kritika potrebna još u većoj mjeri

(Hamed Abdel-Samad (Arabic: حامد عبد الصمد‎, IPA: [ˈħæːmed ʕæbdesˈsˤɑmɑd]; born in 1972 in Gizeh, Egypt) is a German-Egyptian political scientist and author.)

Intervju vodio: Jonas Krumbein

Izvor: www.katholisch.de
S njemačkog preveo: Darko Pejanović

Gospodine Abdel-Samad, što mislite o karikaturi Kurta Westergaardsa, koja prikazuje Muhameda sa bombom ispod turbana?

Karikaturu smatram odličnom, jer ruši tabue. Kurt Westergaard me uvjerio da karikaturisti i umjetnici ne moraju imati obzira prema religioznim osjećajima. Nego da pogođeni moraju naučiti ophoditi se i živjeti sa kritikom. Dokle god je kritika vjere problem za muslimane, znači da nam je kritika potrebna još u većoj mjeri.

Kako odgovarate kritičarima Westergaarda, da je njegova karikatura ekstravagantna i brutalna?

Slobodu izražavanja ne smijemo učiniti ovisnom o kvaliteti toga mišljenja. Ona je temeljno pravo. I basta!

Što se za vas promijenilo nakon napada na karikaturiste Muhameda?

Unatoč napadima nastavio sam pisati ono što mislim. Međutim, ne mogu više raditi ništa spontano i svaki svoj plan moram dogovarati s policijom. Ne želim da i jedan karikaturist, umjetnik ili autor strahuje za vlastiti život zbog toga jer je kritizirao Muhameda. Ne razumijem zašto bi jedna figura, kao što je Muhamed, bila sačuvana od kritike.

Od napada na karikaturiste Muhameda kao što je Kurt Westergaard ili tjednik „Charlie Hebdo“, oni su postali simbolom slobode izražavanja. Kako je živjeti kao simbol?

Ne želim biti nikakav simbol niti mučenik. Želim živjeti – i biti slobodan. Zbog toga sam napustio Egipat. Tko uopće određuje granicu preko koje se ne smije? To su radikali. A mi razumni bi to trebali prihvatiti? Toga ne smije biti. Umjetnici, karikaturisti i satiričari određuju granicu kritike – a pri tome se moraju držati Ustava.

Kako ste primili prijedlog karikaturistima i satiričarima da se drže podalje od kritike Muhameda, kako ne bi povrijedili religiozne osjećaje muslimana?

Za mene je to izdaja slobode. Ti ljudi žele stvoriti poseban status koji će se ticati samo Muhameda. Hoćemo li pustiti krivo shvaćenoj toleranciji Zapada da ušuti i prepustiti kritiku Muhameda državama u kojima vlada smrtna kazna? To je obrnuti rasizam. Odbijam takvo što. To je ponižavajuće. Tko želi muslimane uzeti za ozbiljno, mora ih kritizirati. Znači li to da kršćani nemaju religiozni osjećaj? Oni su naučili nositi se s kritikom vjere i Crkve.

Što stoji, prema vama, iza apela da se uzme u obzir religiozni osjećaj?

Mnogi islamski učenjaci žive od nedodirljivosti Muhameda. Neki čak polaze od toga da muslimani trebaju plakati kao djeca ako se kritizira njihovog proroka Muhameda. Neki njemački islamski učenjaci gledaju na muslimane kao na plemenite divljake. Muslimanima nije potreban odvjetnik.

Mnogi islamski učenjaci upozoravaju na to da su muslimani u Njemačkoj diskriminirani.

Mladi muslimani su poznati po tome da se stalno žale na diskriminaciju. I drugi su diskriminirani. Zašto su muslimani uvijek ti koji se proglašavaju žrtvama?

Kako objašnjavate, što nazivate pretjeranom osjetljivosti?

Osjetljivost potječe od uzvisivanja Muhameda. Već je i Muhamed davao da se ubijaju njegovi kritičari. Muslimani pate od mišljenja da je njihova religija najbolja, dok je u arapskom svijetu obrazovanje i blagostanje daleko iza Zapadnog, a pored toga se uvijek iznova religijske diktature izmjenjuju vojnim. I iz toga izrasta kompleks manje vrijednosti.

S njemačkog preveo: Darko Pejanović

Izvor: www.katholisch.de