Kolumne

Tko je zapravo protiv Ustava iz 91-e i vraćanje BIH na sistem općina-država?

Adil Osmanović nije bilo tko. On je vrlo važan čovjek. Radi se o čovjeku koji je u SDA. On nije u SDA tek tako netko. On je u SDA Netko. Njegovi stavovi su stoga važni. Važne poruke Adila Osmanovića treba shvatiti ozbiljno.
Osim što je ozbiljan i važan čovjek, Adil Osmanović je i dobar čovjek. U Adilu nećete osjetiti nekog zla.  Dobri čovjek Adil Osmanović prije par dana kazao je kako SDA je bila i bit će protiv entiteta s dominantnim etničkim većinama. Super.Zakon. Cool. Sve je to rekao Adil, u kontekstu najnovijih pregovora i prijedloga o preustroju FBIH a koje je u javnu sferu gurnuo dobri mu predsjednik Bakir. Također jedan sjajan patriota i borac za jedinstvenu BIH.

__________piše: Nikola Zirdum – poskok.info

Sjetimo se , da je SDA oduvijek bila na braniku BIH. Za razliku od fašističko separatističkih drugih, SDA nikada nije dijelila Bosnu. SDA-ovcima je Bosna na srcu. Drugi tek moraju dokazati da imaju srce, a tek onda što  im je točno na srcu.

No vratimo se na izjavu Osmanovića, kojeg ja ne poznajem toliko, no budući da me neodoljivo podsjeća na Goerga Constanzu, nekako mi pravo simpatičan. Pa ga kao takvog nastojim pohraniti u memoriji.

Simpatični Adil, kaže ne entitetima s dominantnim etničkim većinama. Bez obzira što je on to kazao referirajući se na moguće formiranje entiteta s hrvatskom etničkom većinom, kao odgovoran političar, trebao bi znati da je javno izrečen princip, ništa drugo nego to – princip. Jedna  univerzalna stvar.  I da bi se javno izrečeni princip trebao primjeniti na sve moguće geografske točke u zemlji u kojoj djeluješ kao političar.

Ako si recimo protiv pobačaja u Sarajevu i Mostaru, onda si protiv pobačaja i u Banjaluci. Inače tvoj princip prestaje biti princip. Nego demagogija. Ako si protiv dviju škola pod jednim krovom onda taj princip zagovaraš jednako kako u Stocu tako i u Sokolcu.

Držimo se teze da Adil nije demagog. Adil je, dakle, ozbiljan i vrlo principijelan političar u BIH.

Osim nepostojećeg Trećeg, gospodin Adil zna da u BIH egzistiraju još najmanje dva stvarna entiteta  koja su entiteti s etničkim većinama. Što znači da Adil, kao principijelan čovjek nije samo protiv Trećeg nego i protiv postojeća dva entiteta s etničkim većinama.

U jednom postojećem entitetu kojeg u Sarajevu od milja zovu genocidni entitet, manje je od 10% pripadnika drugih etničkih konstitutivaca, dok se raširila dominantna srpskost. Iz RS-a su drugi i manji protjerani ili su pobijeni.
Nitko nije sam otišao a ako je i otišao taj dio je u sferi matematičke greške pa se može reći da je protjeran.

U drugom, FBIH, manje je od 25% pripadnika drugih etničkih konstitutivaca dok dominira, patriotska probosanska i bošnjačka konstitutivnost. Iz tog entiteta ljudi su protjerani i pobijeni na području koji je kontorlirao fašistički HVO. Na prostoru koji je kontrolirala patriotska ABIH nije bilo zločina. Ljudi tamo nisu tjerani niti su ubijani. Pojedinci iz Jablanice i Konjica tek se danas povremeno žale kako ih je Armija BIH tjerala  u muzeje, a oni te muzeje nikako i nikad nisu voljeli. Zato među Bošnjacima, kako reče jedan ugledni književni kritičar g. Tikveša nema Srđana Aleksića. Jer nije bilo potrebe da ga bude. Jer takav , sve i da se pojavio, nije imao od koga braniti svoje susjede drugih nacionalnosti. Budući da Armija BIH nije bila zločesta armija.

U FBIH je značajan povratak tek na fašističkom dijelu koji je bio pod kontorlom HVO-a. Na dijelu koji je bio pod kontrolom ABIH nema  se šta događati povratak kad protjerivanja nije niti bilo. Jel tako? Tako je.

Doduše bilo je nekih sitnih tjeranja. Znamo da su sa područja pod kontrolom ABIH ljude , u prvom redu Hrvate, otjerali Franjo i Šušak. I nitko drugi, da se razumijemo. Oni koje oni nisu uspjeli otjerati otišli su sami. Bilo im naprosto dosadno.Tako nas uči FTV, tako nam piše Svjetlo riječi, zadnje jedno desetljeće,  tako nas uči sarajevski establišment i tko smo zaboga mi  da u tu nepikosnovenu političku povijest sumnjamo. Jer povijest pišu pobjednici. A znamo tko je u BIH pobjednik. Ako ne znate, pitajte, reći će vam objektivni javni mediji.

Čak niti javni kanal na hrvatskom jeziku u ravnopravnoj FBIH, već 20 godina ne spori te istine. Ako se netko sjeća da je ikada kanal na hrvatskom jeziku osporio te istine neka me demantira.

Ako Adilovov princip, tu zapravo logičku derivaciju “Ne etnički dominantnim entitetima” , integriramo trostrukim integralom, i primjenimo u javnom diskursu na stvarnost BIH,  logično je zaključiti da je Adil Osmanović, osim što je protiv mogućeg Trećeg, ujedno i protiv postojeća dva. Genocidne RS  i negenocidne  FBIH.

Prema svom principu kojeg je javno izgovorio Adil  bi se trebao boriti za gašenje RS-a i FBIH budući da je on, Adil Osmanović himself, javno ustao protiv entiteta s dominantnim etničkim većinama.

U prirodi i društvu, ne nazire se način kako bi Adil, i svi mi koji volimo BIH mogli ugasiti genocidni entitet. No tko i njemu  i nama smeta da  pokrenemo  priču o gašenju FBIH i svih njenih kantona. I zašto to do sada nismo pokrenuli?

Naši strani partneri to će jedva dočekati. Jer to je lijep put ka jačanu države jel tako? Tako jee…

Time BIH ostaje barem bez jednog entiteta s dominantnom etničkom većinom. Federacije BIH. Postaje bolja država. Postojala bi samo Država BIH, sa znatno jačom vladom i u njoj tek puno slabija no što je danas, autonomna pokrajina RS. Kao takva, ne bi bila tako važna i destruktivna po državu kao što je danas jel tako? A država bi bila jača. Jel tako? Tako jeee…

Netko će reći da RS na to neće pristati no ima li pravo RS zabraniti Federaciji BIH da se ugasi? Naravno da nema. To je stvar dogovora između države i FBIH. Šta se RS-a tiče šta mi dogovaramo s državom.

No ako to ponudite dobrom čovjeku Adilu, ili bilo kome iz SDA, ako to ponudite “državotvrnim” deeflijama i nacionalsoijalistima, primjerice Komšiću, Nikšiću, te mladim demokratama iz Naše stranke, naići ćete na jasan stav o potrebi opstanka FBIH – entiteta s dominantnom etničkom većinom jednog konstitutivnog naroda.

Dakle zamislite apsurda, prisustvujete upravo povijesnom trenutku. Poskok, fašistoidnoustaškoseparatistički portal predlaže unitarizaciju zemlje, gašenje FBIH i kantona te jačanje državne razine vlasti.

Nevjerojatno! Nečuveno!

Zašto će i SDP, i SDA, i DF i sve bošnjačke lijeve i desne političke glave,  biti protiv ovog prijedloga? Zato što oni naprosto nisu patrioti BIH. Zato što su notorni  nacionalisti svog etničkog partikularnog nacionalizma. Zvali se oni Komšići, Nikšići ili Osmanovići. Kao i 99% ostalih političara u  BIH. Da se ne lažemo.

Jer ovaj prijedlog, koji je itekako državotvoran, i koji je na tragu postupnog vraćanja BIH na prijeratnu državu stvarni  patrioti BiH bi momentalno prihvatili.

No ne i sarajevske elite, budući da se u ovom prijedlogu suprotstavlja interes države s bošnjačkim nacionalnim interesom. Što je dokaz da ne stoji teza kako je bošnjački nacionalizam, bio on SDA-ov ili DF-ov komplementaran državnom nacionalizmu.

Gašenjem FBIH država bi dobila, no bošnjačka politička elita bi  izgubila povlasticu dominacije nad 51% BIH. I dominacije nad resursima nad 51% BIH bez obzira što bi se time ugasio jedan entitet s dominantnom etničkom većinom i što bi milijuni maraka ostali u džepovima građana BIH.

I time sve maske o bosanstvu, patriotizmu, bosanskim piramidama,  ljubavi prema BIH, koje prodaje sarajevska elita ostatku zemlje, padaju u vodu.

Gospodin Adil bi se, ako želi ostati principijelan,  trebao dopuniti. I završiti rečenicu.

On kako i cijelo političko Sarajevu zapravo nisu protiv entiteta s dominantnom etničkom većinom ako je većina u tom entitetu  sastavljenja od većinskih Bošnjaka. On je protiv entiteta s dominantnom etničkom većinom drugih naroda. Jer entiteti s drugim etničkim većinama su prijetnja državi, a entitet s dominacijom Bošnjaka nije prijetnja državi.

Kompletna sarajevska elita, nije za jačanje državne razine vlasti, ako bi cijena jačanja države bila gašenje entiteta s bošnjačkom većinom.Toliko dakle o ljubavi prema državi kada je državni interes suprotstavljen nacionalsarajevskom.

Stoga su napadi  na  entitet s hrvatskom većinom , uz istovremeno NE gašenju Federacije, ništa drugo nego političko licemjere i šovinizam.

Kolektivno NE, gašenju FBIH, koje dolazi iz Sarajeva pokazuje da  je FBIH shvaćena kao nacionalna država dominantne etničke većine u FBIH,  iako  FBIH po svom Ustavu to nije.

Hrvati u BIH danas su  jedini narod, koji bi u moru prijedloga prvi potpisali gašenje oba entiteta i kantona u FBIH te pristali na sistem državna vlada – općine. Takvim uređenjem našli bi se u boljem položaju nego danas jer bi na državnoj razini bila onemogućena majorizacija nad njima.

Elite koje to ne bi dozvolile su srpske elite iz Banja Luke koje ne žele jačanje države vlasti, makar u takvoj BIH  RS i ostala,  te bošnjačke političke elite iz Sarajeva koje će se teško odreći nadmoći u FBIH koju godinama uživaju.

I to treba biti jasno svakom međunarodniku koji dođe u BIH i koji tu moderira procese.

Posebno to treba biti jasno hrvatskim političarima. Da shvate kako je u tom kontekstu, kada druge elite u zemlji odbijaju jačanje državne razine vlasti,  traženje federalizacije zemlje, u situaciji kada druge dvije elite ne žele odustati od federalnih jedinica s nacionalnim većinama, posve moralan čin i politički korektan zahtijev.

Tek onaj sarajevski lider, ili političar, koji javno zagovara gašanje FBIH a ne samo RS-a ima pravo ustati protiv prijedloga refederalizacije BIH. Jer je to u skladu s njegovom političkom doktrinom. I  s principom koji javno iznosi. No, ja za takvog nisam čuo.

p.s. Nadam se da će g. Jonathan Moore pročitati ovaj tekst, budući da se tekst referira na njegovo predavanje o 20 godina Daytona koje sam prije par dana slušao na Univerzitetu Burch u Sarajevu  kada je g. Moore govorio o “uspjehu” oko  jačanja državnih struktura vlasti. Ja i g. Jonathan se razilazimo u stavovima na jednoj važnoj sitnici. On tvrdi da je nastupila 20 godišnjica Daytona. Ja pak mislim, ako smijem misliti, da je Dayton suspendiran Petritschevim amandmanima već 2000-e godine. I da građani BIH žive u političkom okviru pogaženog međunarodnog ugovora. Što je pravno, na bilo kojem međunarodnom sudu, jako lako dokazati. Drugim riječima Dayton nije niti dobio šansu. Bio je živ samo pet godina.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close