Tiha tragedija koja pogađa našu djecu (i šta da radimo po tom pitanju)
“Želim da ohrabrim svakog roditelja koji brine o budućnosti svoje djece da pročita ovu objavu. Znam da mnogi ne žele da čuju ono što imam da kažem u ovom tekstu, ali vašoj djeci je potrebno da čuju tu poruku. U našim domovima se upravo sad razvija tiha tragedija, a tiče se najvažnijih bića u našim životima – naše djece. Čak i ako se ne slažete sa mojom perspektivom, molim vas da slijedite preporuke koje su napisane na kraju ovog članka. Kada vidite pozitivne promjene u životu vašeg djeteta biće vam jasno zašto govorim to što govorim!” Ovim riječima terapeutkinja Victoria Prooday otvorila je izuzetno ozbiljnu temu koja je danas uveliko prisutna u porodicama širom svijeta.
Victoria je radila sa stotinama djece i njihovim porodicama i došla je do zaključka da su današnja djeca u poražavajućem emotivnom stanju! Ona ističe da roditelji treba da porazgovaraju i sa nastavnicima i profesionalcima koji su radili na tom polju posljednjih 15 godina, kako bi se uvjerili da i oni dijele Victorijinu zabrinutost. U posljednjih 15 godina istraživači su objavili alarmantne statistike o naglom i stalnom porastu mentalnih oboljenja kod djece i to danas dostiže razmjere epidemije:
1 od 5 djece ima probleme sa mentalnim zdravljem
43% porasta poremećaja smanjene pažnje uslijed hiperaktivnosti
37% porasta depresije kod tinejdžera
200% porasta stope samoubistva kod djece u dobi od 10 do 14 godina
Imajući ovo u vidu, Victoria se pita koliko je još dokaza potrebno prije nego što se roditelji probude?
Ne, „dijagnostika je sama po sebi povećana“ nije odgovor!
Ne, „oni su se jednostavno tako rodili“ nije odgovor!
Ne, „za sve je kriv školski sistem“ nije odgovor!
Da, koliko god je to teško priznati, roditelji su odgovor za mnoge dječije borbe!
Naučno je dokazano da mozak ima sposobnost da se sam usmjerava kroz životnu sredinu. Nažalost, sa životnom sredinom i stilom roditeljstva koje roditelji pružaju svojoj djeci oni njihove mozgove usmjeravaju u pogrešnom pravcu i doprinose njihovim izazovima u svakodnevnom životu.
Da, uvijek je bilo i biće djece koja su rođena sa invaliditetom i uprkos velikom trudu roditelja da im pruže dobro izbalansiranu životnu sredinu i roditeljstvo, njihova djeca se i dalje bore. Međutim, to NISU djeca o kojoj Victoria ovdje govori.
Ovdje je riječ o mnogo većem broju mališana čije izazove većinom oblikuju faktori životne sredine koje roditelji sa najboljim namjerama pružaju svojoj djeci. U svojoj praksi Victoria je primjetila da se ta djeca promijene u trenutku kada roditelji promijene svoju perspektivu o roditeljstvu.
U čemu je greška?
U današnje vrijeme djeca su lišena osnova zdravog djetinjstva kao što su:
Emotivno dostupni roditelji
Jasno definisana ograničenja i vođstvo
Odgovornosti
Izbalansirana ishrana i adekvatan san
Kretanje i boravak na otvorenom
Kreativna igra, društvena interakcija, prilike za nestruktuisano vrijeme i dosadu
Umjesto toga, djeca imaju:
Roditelje kojima pažnju odvlače digitalni uređaji
Popustljive roditelje koji dopuštaju djeci da „vladaju svijetom“
Osjećaj da na nešto imaju pravo umjesto odgovornosti
Neadekvatan san i neuravnotežena ishrana
Sjedeći stil života u zatvorenom prostoru
Beskrajnu stimulaciju, tehnološke dadilje, instant zadovoljstvo i odsustvo dosadnih trenutaka
“Da li je iko mogao da zamisli da je moguće podići zdravu generaciju u ovako nezdravoj životnoj sredini? Naravno da ne! Za roditeljstvo ne postoje prečice i ne možemo da prevarimo ljudsku prirodu. Kao što možemo da vidimo, rezultati su poražavajući. Naša djeca emotivno trpe zbog gubitka dobro izbalansiranog djetinjstva. Kako da to popravimo? Ako želimo da nam djeca odrastu u srećne i zdrave ljude onda moramo da se probudimo i vratimo osnovama. To je još uvijek moguće!”, napominje Victoria i dodaje: “Znam to zato što je stotine i stotine mojih klijenata za samo nekoliko sedmica (u nekim slučajevima i za samo nekoliko dana) primjenjivanja ovih preporuka vidjelo pozitivne promjene u emotivnim stanjima svoje djece. Postavite ograničenja i ne zaboravite da ste vi svom djetetu RODITELJ, a ne prijatelj.”
Poenta ovog teksta je da djeci ponudite dobro izbalansiran stil života ispunjen onim što njima TREBA, a ne samo onim što ŽELE. Nemojte se bojati da kažete „Ne!“ svojim mališanima ako ono što žele nije ono što im treba.
Obezbjedite im kvalitetnu hranu i ograničite im grickalice
Provodite jedan sat u prirodi – vozite bickle, pješačite, pecajte, gledajte ptice/insekte
Svakog dana večerajte zajedno i ne držite tehnološke uređaje u trpezariji
Jednom dnevno odigrajte neku društvenu igru
Dajte svom djetetu jedan zadatak dnevno (slaganje veša, pospremanje igračaka, vješanje odjeće, vađenje namirnica iz kesa, postavljanje stola i tako dalje)
Stvorite konzistentnu rutinu spavanja kako biste bili sigurni da vaše dijete dovoljno spava. U sobi ne smije biti tehnoloških uređaja.
Naučite svoju djecu odgovornosti i nezavisnosti. Nemojte ih previše štititi od malih neuspjeha jer će im oni razviti vještine koje će im biti potrebne da savladaju veće izazove u životu. Nemojte pakovati ruksak svom djetetu, nemojte nositi njegov/njen ruksak, nemojte mu nositi u školu zaboravljenu hranu/raspored časova i nemojte guliti bananu petogodišnjem djetetu. Učite ih vještinama – nemojte ih raditi umjesto njih.
Učite ih odloženom zadovoljstvu i pružite im prilike za „dosadu“ pošto je to vrijeme kada im se budi kreativnost:
Nemojte smatrati da ste odgovorni za to da zabavite svoje dijete
Nemojte koristiti tehnologiju kao lijek za dosadu
Izbjegavajte da koristite tehnologiju za vrijeme doručka, ručka i večere, u automobilu, restoranima i tržnim centrima. Te trenutke koristite kao prilike da njihove mozgove istrenirate tako da funkcionišu i kada im je „dosadno“
Pomozite im da stvore „Pribor za prvu pomoć u slučaju dosade“ sa idejama o aktivnostima za trenutke „kada im je dosadno“
Budite emotivno dostupni kako biste se povezali sa svojom djecom i naučite ih samo – regulaciji i društvenim vještinama:
Kako vam telefoni ne bi odvraćali pažnju, isključite ih sve dok vam djeca ne odu na spavanje
Postanite emotivni trener svojoj djeci. Naučite ih da prepoznaju frustraciju i bijes, te da se nose s njima
Naučite ih da pozdravljaju, dijele, saosjećaju, manirima za stolom, vještinama razgovaranja
Povežite se emotivno – smijte se, grlite, ljubite, škakljajte, čitajte, plešite, skačite ili puzite sa svojim djetetom.
“Moramo unijeti promjene u živote svojih mališana prije nego što čitava generacija djece završi na lijekovima! Još uvijek nije kasno, ali uskoro će biti”, naglasila je Victoria.
Vesna Drakulic
