Ibrahim Prohić, psiholog, za BNN.BA govori o političkim procesima u Bosni i Hercegovini, te kako se jedan cijeli niz društveno-političkih procesa odražava na bh. društvo. Ističe kako je pri održavanju lokalnih izbora u BiH, strah i ovoga put bio dominantna emocija, pa odluke birača nisu mogle biti determinirane racionalnim. Zatim, upozorava da rat, de facto, nije završen, te da se ciljevi agresije se nastoje realizirati političkim sredstvima. Ipak, “lijek”je u stručnim i sposobnim koji mogu pokrenuti promjene i društveni razvoj u Bosni i Hercegovini.
Razgovarala: Aldina Rovčanin/BNN.BA
BNN.BA: Mnogo puta smo mogli čuti da je „BiH bolesno društvo“. Od čega bolujemo? Šta je lijek, obzirom da preventivno nismo znali ili htjeli djelovati?
Prohić: Društvo koje se ne kreće jeste bolesno društvo. Bh. drušvo je fiksirano skoro tri decenije na retrogradnu ideološku matricu. Etnička pripadnost se tretira kao početak i kraj egzistencije. Politike koje se kriju iza takve manipulacije derogiraju individualitet, a tu djelatnost, politiku, su reducirale na puki klijentelizam. Dominanto stanje društvene svijesti i društveni kontekst blokiraju ljudske potencijale i onemogućavaju razvoj. Moja izjava od prije nekolio godina da je BiH bolesno društvo izazvala je veliko zanimanje. To je indikator da je to dominantno mišljenje, ali građani su tu činjenicu, tj kolektivnu traumu, krili sami od sebe. Za traumu je karakteristično poricanje zbog nespremnosti da se suoči sa frustracijom i prijetnjom egu, odnosno mentalnom zdravlju. Sintagmu bolesno društvo trebalo bi shvatili prvenstveno kao sociolosku kategoriju, a ne u medicinskom smislu. Opšta egzistencijalna bijeda tražila bi barem pobunu, a pobuna izostaje.To je stanje anomije, stanje društvene svijesti da se ništa ne može promijeniti u društvu, te da osoba kao individua ne može ništa učiniti za sebe. Lijek? Pitanje za milion eura. Načelno, izaći iz stanja anomije, prevladati pasivni mentalitet i magijsko mišljenje (da će neko, nekako, na volšeban način riješiti društvene, odnosno moje probleme). E, da, ali kako? Shvatiti da krizu neće ili ne može riješiti politika. Dakle, prvi uslov je početi učestvovati u sopstvenom životu. Politika je suviše ozbiljna disciplina ( određuje ezistencijalni kontekst) da bi bila ostavljena samo političarima. U bolesnom društvu je luksuz čekati, živjeti bez akcije, apstinirati. Nužan je društveni pokret za reafirmaciju individualiteta, opšteg interesa i principa kompetentnosti. Jednostavno? Da. Teško izvesti? Da, teško. Ali moguće.
BNN.BA: Koja je uloga javnih ličnosti u političkim procesima? Zanimljiva je pojava da sve više na ozbiljnim političkim funkcijama imamo glumce, voditeljie, režisere, sportaše – ljude koji prethodno nisu imali priliku da razumijevaju društveno-političke procese?
Prohić: U BiH je malo javnih ličnosti koje imaju moralni kredibilitet, te stručnu i profesionalnu kompetentnost. Dugo živimo krizu ideala i idola, poremećen sistem vrijednosti. To producira opštu konfuziju i odsustvo valjanih kriterija za društveno pozicioniranje. Javnost od moralnih i sposobnih očekuje rješenja za temeljne društvene probleme. Nažalost, BiH je carstvo nekompetentnosti.Ozdravljenje bh.društva može početi tek kad se reafirmira princip kompetentnosti. Samo stručni i sposobni mogu pokrenuti društveni razvoj. Presudno je da se takvi nađu na ključnim mjestima u društvenoj strukturi. Znanje, nauka, stručnost, sposobnost, autonomnost, umjesto poslušnosti i političkog podaništva. Kredibilna i kompetentna javna ličnost je opšte dobro, jer na simboličkoj ravni može biti objekt identifikacije i putokaz za mnoge, a u realnoj sferi kreirati i provoditi nužne reforme. Imati ideje i viziju, te odlučnost da se vizija ostvari. Problem u BiH je i to što i ono malo kompetentnih nisu uvezani, odnosno što su marginalizirani, izolirani i atomizirani. Ako bi se umrežili i definirali društveni projekat opšteg razvoja BiH bi mogla realizirati svoje prirodne resurse i individualne potencijale.
BNN.BA: Nalazimo se u posebno politički turbulentnom periodu, na to nam ukazuju i lokalni izbori koji još uvijek nisu u cjelosti okončani, izbori u Stocu još uvijek nisu realizovani. Kuda sve to vodi? Kakav ishod nas očekuje?
Prohić: Protekli lokalni izbori su slika stanja u bh. društvu. Ponovile su se poznate slabosti, ali ima nešto i pozitivnih nagovještaja. Tek toliko da nada ne bi umrla. Nije bilo politički neutralne situacije. Strateška pitanja (sračunato poturena) marginalizirala su lokalne teme. To je išlo na ruku etabliranim (najjačim) strankama koje zbog toga nisu kažnjene. Dapače, opet su nezasluženo pobjednici. To je još jedan od simptoma bolesti društva – glasanje za one koji tri decenije rade štetu opštem interesu (dakle, većini građana). Strah je i ovaj put bio dominantna emocija, pa odluke birača nisu mogle biti determinirane racionalnim. Najmanje je birača, više je glasača. a najvise apstinenata. Više od polovine punoljetnih građana koristi mehanizam bjekstva (još jedan indikator bolesti). Stolac i Srebrenica nisu incidenti, već paradigma stanja u društvu i političke impotentnosti, tj. posljedica. Umjesto da se rješavaju dugogodišnji problemi i neuralgične tačke, produciraju se novi. Umjesto da riješe Mostar, proizvedu Stolac. Podgrijavanje konfliktata je modus vivendi etabliranih politika u BiH. Tok i efekti ovih izbora vode u nove neizvjesnosti. Iskrivljena politička filozofija rezultate lokalnih izbora koristi za problematiziranje rasporeda snaga na višim razinama vlasti. Dovedeni su u pitanje i privid saradnje i savezi iz nužde, a javljaju nagovještaji preslagivanja vlasti . Ako se uđe u takav avanturizam poješće nam i preostale dvije godine do opštih izbora. Ništa, dakle, od reformi. Ojačala je osovina zla Dodik- Čovic, SDA je ostvarila pirovu pobjedu i dugoročno su potencijalni gubitnici. Zbog svega rečenog, temeljno pitanje je šta je, tj. ko je alternativa, te kako je ojačati. To je tema za sebe. Ovaj put samo o naznakama pozitivnog. Pobjeda nezavisnih kandidata u nekoliko važnih opština, relativni oporavak SDP-a BiH i najprijatnije iznenađenje Naša stranka koja je u Sarajevu postala nezaobilazna politička činjenica. Alternativa su, znači, građanske stranke.Protekli izbori su pokazali da postoji društveni supstrat koji je sklon drugačijoj opciji u odnosu na postojeću vlast. No, da bi alternativa postala vlast koja bi bh. društvo iz blata pokrenula ka stabilizaciji i razvoju, građanske stranke (NS, SDP, DF, GS….) moraju prevladati sopstvene slabosti. Ne samo tvrditi da su drugačiji, već stvarno i biti drugačiji. Reafirmirati opšti interes kao smisao politike (a, ne osvajanje vlasti kao cilj po sebi), reafirmirati princip kompetentnosti, te kontrolu i odgovornost kao mehanizme odbrane od potencijalnih devijacija. Ujedinjenje ili politički savez sami po sebi nisu garancija drugačijeg društvenog realiteta. Ideologija ne mijenja stvarnost, već politička praksa. Nužno je riješiti se voluntarizma. Umjesto neformalnih centara moći i partitokracije neophodno je ojačati sistem i institucije vlasti, te na adekvatan način uključiti javnost (posebno stručnu) u proces donošenja važnih odluka. Nužno je promijeniti, dakle, karakter političkih stranaka što podrazumijeva demokratsko profiliranje. Da li to navedene stranke razumiju i da li su spremne za kvalitativni iskorak?
BNN.BA: I u prethodnom periodu smo mogli da čujemo izjave o otcjepljenju, ali ovoga puta i Dodik i Čović kao da su se usudili ići korak naprijed. Održan je referendum o 9. januaru kao Danu RS-a, unatoč Odluke Ustavnog suda BiH, Srebrenica je ponovo „pala“, izbora u Mostaru nismo ni imali – ponovo. Nije li svega previše? Naziru li se sukobi na Balkanu, u Bosni? Kakv trag sve to ostavlja na bh. društvo?
Prohić: Ratni ciljevi protiv BiH nisu arhivirani. Dapače, imperijalni ciljevi u susjedstvu čuče i čekaju povoljne geostrateške uslove. I više, ti apetiti unutar BiH nikad nisu isticani tako eksplicitno kako se to radi u posljednje vrijeme. Zato je s pravnog aspekta BiH sada u većoj opasnosti nego u vrijeme rata. Izostanak posljedica za one koji preduzimaju postupke koji derogiraju politički sistem i imaju bitne karakteristike državnog udara dodatno ohrabruje snage destrukcije. Hoće li biti novih sukoba u BiH i na Balkanu? – Umjesto spekuliranja da konstatujem neke činjenice. Prvo, sve više ljudi se to pita, a strah se pojačava. Drugo, neposredna sudbina ovih prostora (zbog slabosti svih etabliranih poliitika) ne zavisi prvenstveno od unutrašnjih faktora, već od geostrateških silnica i interesa. Je li to loše ili dobro? Ko to zna? Možda ne znaju ni oni koji imaju efektivnu moć!? Izvjesna je samo nesigurnost. Treće, čak i ako sukoba ne bude, društva u Regionu već trpe, i to trpe jako dugo. Ova društva su taoci retrogradnih politika i modela.
BNN.BA: U jednom momentu pojedini analitičari govorili su da se cijeli taj niz procesa (osvrćući se na prethodno pitanje) u BiH dešavao zbog političke kampanje. Politička kampanja je završena, napetost je još uvijek prisutna. Čini se da smo razjedinjeniji nego ikada. Desnica vuče svaka na svoju stranu. Za očekivati je da će se ljevica držati zajedno, ali je i ljevica razjediljena. SDA i SBB su donedavno bili smrtni neprijatelji, onda su se kleli jedni u druge, a sad opet u navratima se razilaze (Radončić najavljuje „veliki samostalni povratak“ na izborima 2018.). Kuda će nas odvesti sva ta dezorjentacija, neprijateljstvo jedni prema drugima, bespotrebno rivalstvo?
Prohić: Instrumentalizacija u izborne svrhe nije sporna, ali izborni motivi imaju drugorazredni značaj. U pozadini su projekti i procesi ustavnopravne destrukcije i zakivanje postojećeg stanja despotije ogrnute u plašt parlamentarizma. Politički sistem i državne institucije su, de facto, suspendirani i predstavljaju instrument političkih stranaka, odnosno njihovih vlasnika. BiH imperativno treba novu političku ideju koja bi bila opšteprihvaćena, ali istovremeno i konstruktivna, te političke snage koje bi bile opredjeljene i sposobne da tu ideju realiziraju. Demokratska revolucija, tj. nova politicka paradigma i novi model vlasti u funkciji drustvene efikasnosti.
BNN.BA: Da li Bosni i Hercegovini nedostaje sistemsko, organizirano nacionalno određenje u smislu da njeguje svoje prave, istinske vrijednosti tradicije, kulture… Bosne i Bošnjaštva?
Prohić: Ideja Bosne ima svoju istorijsku tapiju, ali i civilizacijsku superiornost, jer korespondira sa savremenim potrebama. Ali, šta to vrijedi u periodu kad ovdje caruju retrogradne ideje i kada živimo pervertirane vrijednosti. Bolje nije uvijek jače, barem ne na kratki rok. Problem je što ova naša dekadencija nije na kratak rok, već traje suviše dugo. Ideja zajedničkog života, pravo na različitost i tolerancija drugačijeg, susret različitog i plemenita razmjena, različito, a isto. Model socijalne zajednice u kojoj se ljudi osjećaju komforno. Sve je to derogirano, bačeno pod noge. Nasilna redukcija višestrukih identiteta, drugi kao prijetnja, antagonizam koji se podgrijava da bi otuđeni vlastodršci mogli nastaviti svojom manipulacijom. Eksploatacija i pohlepa bez granica. Misija mislećih je razotkrivati, interpretirati, ne miriti se sa postojećim stanjem, promovirati alternativu. Bošnjaštvo je kompromitirano prisvajanjem od strane jedne etničke grupe, a Bosanstvo je strano mnogima u druge dvije zajednice. A, rješenje? Redefinirati pojam socijalne zajednice i državotvornom dati prioritet nad etničkim. Teorija? Iluzija? Utopija? Ne znam. Neka svako odluči za sebe.
BNN.BA: “Ako sam već spalio kuću, najmanje što mogu jest pozvati vas k sebi…a ako je spaljujem u ovom času, onda bih barem trebao pokušati ugasiti požar”, rekao je Pablo Solon, bivši veleposlanik pri UN-u. Mi naš požar kao da nećemo da gasimo. Naprotiv, zalijevamo ga benzinom. Da li ćemo izgorjeti u uzbuktalom plamenu? Ima li nade za Bosnu?
Prohić: BiH je konfliktno društvo, ne postkonfliktno, kako se obično govori. Ni jedan od temeljnih problema nije riješen niti postoji volja da se rješenja traže. Naprotiv, koristi se svaka prilika da se konflikt potakne i pojača. Rat, de facto, nije završen. Ciljevi agresije se nastoje realizirati političkim sredstvima. Valja upozoriti, oni koji ovdje imaju efektivnu moć bili bi spremni upotrijebiti i oružje da bi zadržali vlast, odnosno da ne bi odgovarali za sumnjive radnje kojima godinama sebi obezbjeđuju materijalnu korist. Valja razumjeti da je to u interesu politicke klase, a ne i gradjana. Kad ovi drugi to shvate izgledi za izlazak iz agonije biće realni. Vazno bi bilo da se desi realokacija konflikta, sa etnicke ravni na prirodnu ravan , dakle, izmedju vlasti i gradjana, odnosno, obespravljenih i marginaliziranih drustvenih grupa. Umjesto emocionalne netrpeljivosti izmedju etnickih grupa, prizeljkujem utakmicu na ekonomskom i socijalnom terenu. Umjesto o identitetima potrebnija je rasprava o interesima, kontroli prirodnih resursa i finansijskih tokova, odnosno radikalna promjena u raspodjeli drustvenog bogastva.
BNN.BA: Vaša poruka za kraj?
Prohić: Ima li nade za BiH i njene ljude? Ima onoliko koliko tu nadu budu tražili. Čekanje neće nadu pretvoriti u novi, bolji realitet. Dobro valja zaslužiti, mada, istine radi, niko ovakvu patnju nije zaslužio.
