Dvadeset i trećeg rujna smo objavili kolumnu Stribora Uzelca Schwendemanna Bludopisi lijepoduha koja je ustvari esej o erotskoj književnosti u kojem autor spominje brodskog pjesnika Stjepana Dujmovića, kao jedinog brodskog autora koji ima dvije objavljene zbirke erotske poezije. U komentarima teksta Bludopisi lijepoduha postavljeno je nekoliko upita „o kakvoj to zvijezdi urbanog erotizma piše Uzelac“ i „zašto nema, u tekstu, ni jedne Dujmovićeve pjesme?“
Stoga, objavljujemo nekoliko pjesama iz Dujmovićeve zadnje zbirke To je samo nježna pjesma koju je ilustrirao Peter Weisz, a izdana je u Slavonskom Brodu 2015. godine.
IVA
Kad ta komadina iz gaća ispadne i zaljulja se pred Maričinim krupnim očima… Ona zadrhta i pokri lice rukama. Iva ga uhvati i razmaše, raspuca i čvrsto nadigne, pa podiže njene male noge. Malo ga primakne, picu raširi i razmakne, nabije i ugura, pa ga sjuri do kraja. Marica vrisne i poskoči, on je snažno vrati nabije, Ona tiho zajeca,ona tiho zaplače…
Kad Iva započe, ona se brižno namjesti, za Ivu uhvati, opet ga primi do kraja, Nekako drugačije zajeca, nekako drugačije zaplače.
Iva se naglo podiže. Komadina opet ispade i pošprica je po lijepom tijelu, nježnim malim nogama. Kleknuo je pored nje, kao pored hrama, položio ga na nju, kao na oltar. Pridržavajući ga još uvijek nježno i brižno rukama. Marica se ohrabri pa pogleda. Bio je još uvijek ogroman i nestvaran. Ohrabri se, pa ga prihvati, pridrži i nježno otprati. Odjednom joj se pogled zamuti. Bila je zbunjena, rastao je brzo u njenim rukama…
Dugo smo hodali livadama, zabrinuti i šutljivi. Dugo smo u štagalj gledali. Kad god dođem u Podvinje i vidim štagalj – izludim, jer se svega prisjetim.
Vidio sam i danas Maricu, lijepu, zamišljenu i još uvijek poželjnu.
I stari je Iva živ. Sjedi pred kućom na tronošcu, a ona mu komadina još visi niz nogavicu…
NAMJESTI STAN
U STILU PROŠLOG VREMENA
Ona sjedi u knjižnici na podu, među knjigama.
Svjetlost se gubi među lijepim dugim nogama,
u daljini, čuperak obasjava!
Kruti je rub svile dijeli napola.
Namjesti drhtaj u duhu prošlog vremena!
Ako se u tvojoj ruci otima, možeš se i našaliti – ne boj se, držim ga,
I kad te obgrli nogama.
Pusti ga! Sve zna. Neka polagano propada…
MOŽE BITI RUŽAN I TUŽAN,
SAMO DA NIJE DUŽAN
Ona je danas lijepo dotjerana, ljupko obrijana. Napudrana.
Možda bi joj godio da je simpatičan, otmjen i raspričan.
Ili da je težak i nespretan. Nedužan ili da je samo razigran.
Možda joj je najdraži kad je uporan?
Zajedno su poput poplave i potresa. Razbacani, raštimani…
Još curi, još se buni… Ona čeka, on se žuri.
DODVORAVANJE
S mnogo je ljubavi dodirne. Malo uđe i proviri.
Prisno se uz nju priljubi, milimetar po milimetar ulazi…
Ponekad se kao mrcina uvali ili kao bik navali.
Ponekad kao vojnik pozdravi, poljubi. Pa opali.
Ponekad kao razbojnik provali i sve razvali.
Pred velikom… Samo uroni ili se na brzinu pomoli.
Na taj lijep i širok brijeg može se spustiti i bombarder.
Ponekad se cijeli dan veselo sprema, nestrpljiva i željna.
Ponekad je vrlo lijepa. Bujna i jedra.
Ponekad je suha, lijena. Ponekad ćelava i sijeda.
Ponekad je, s razlogom, ljuta i bijesna.
Vrlo rijetko tijesna.
Poslije je topla, izmorena. Ako treba opet spremna ili samo zahvalna i sjetna.
Ne znam zašto su sve na kraju tako tužne i ozbiljne?
***
Ponekad se pridigne, samo da se prisjeti.
Ako se i digne, zaboravi…
Ako ga netko pomazi, poskoči!
Ponekad se na duže vrijeme ukoči.
Ako ga netko ni ne pogleda, samo se sjetno nasmješi.
Ponekad se kao mladić razigra, kad ga nitko ne gleda.
Obično se samo promoli, nježno u oči zagleda,
nakloni i otmjeno udalji…
***
Njezine su noge stidljive. Pod poljupcima blažene.
A ona je skrivena…
Kad je na rukama, on se prikrada poput udava.
S poštovanjem ga pušta na sebe, pod sebe.
Iznad njega kruži, malo ga umoči, oko vrata čvrsto uhvati, izlomi.
Zaljulja i zavrti… Pa se sjuri do kraja, pa ga pusti do grla.
I kad zaglavi…
Neće pomoći ni debele guste zavjese.
Zatvorite brzo sve prozore!
JOŠ JE NEPOZNAT
Može se tek naslutiti tijek… Hoće li biti velik i lijep?
Mekan ili krut? Razigran ili ljut?
Kakav će biti upad… I bol? Hoće li vrisnuti? Hoće li se vinuti?
… Može li ga stisnuti?
Ona još ne zna da je ogroman… I neskroman!
Izvor: sbperiskop
Stribor Uzelac Schwendemann: Bludopisi lijepoduha
od Stribor Uzelac Schwendemann
Prateći razvoj erotske književnosti kroz povijest, uočljivo je kako se žanrovski radi o pojavi staroj gotovo kao pismenost ljudskog roda: egipatski papirusi, Kama Sutra, Tisuću i jedna noć, Dante Alghieri, Decameron, Casanovini memoari, Arretino, Markiz de Sade, Restif de la Bretonne…
U europskoj literaturi tri tisuće godina postoji tradicija erotske i lascivne poezije i najbolji pisci svog vremena okušavali su se u njoj.
U erotskoj beletristici 20. stoljeća klasici su: Anais Nin, D. H. Lavrence, Henry Miller, James Joyce, Lawrence Durrell, Phillip Roth, Alberto Moravia, Erika Young… U suvremenoj poplavi tog stila vrh popularnosti drži 50 nijansi sive E. L. James.
Francuska literatura u višestoljetnom kontinuitetu njeguje taj stil. U prevedenoj Antologiji francuske erotske poezije (1972.) objavljeno je dvadeset autora, među kojima su La Fontaine, Verlaine, Mallarme, Apolinaire, Malherbe, Voltaire, Baudelaire…
Bertold Brecht, veliki njemački dramatičar i pjesnik, pisao je pornografske sonete. U sonetu Sauna i općenje prvi mu stih glasi: „Prvo valja jebat, onda slijedi kupka“. A Deveti sonet započinje: „Učah te: kad jebanje te krene/Ne predaj se meni, nego strasti“. U Trinaestom spominje pionira uvođenja „vulgarnog“ narodnog jezika u visoku književnost: „Riječ što mi je često zamjeraju / Pristiže nam iz Firence gdje / Zarad pičke što je fica zvahu / I Dante kao prostak slovljaše“.
Hrvatska ima svoju tradiciju i baštinu: prpošno narodno blago[1], latinisti na čelu s Ivanom Česmičkim (1434.-1472.) koji je napisao pjesmicu O Uršulinoj pički, Krsto Frankopan sa svojim Gartlicem za čas kratiti koje imaju pornografska rješenja…
Matoš je pisao pikantne pjesme… Prepjev Anakreonta Milana Begovića glasi ovako: „Tad žar i ljubav odjednom susta / Slegle se glave, smiriše se usta / a kurac klonu preko mekih muda.“ (Grčko proljeće). Vesna Parun je poetski ironizirala seksualnost: „Na tržištu zapadnom se / kurac, zna se, vruće traži / al’ trgovac hoće jaja / u posebnoj ambalaži“ (Prošireni kurcomlatić, 2005.)
Alojz Majetić, Zvonimir Majdak, Igor Mandić, Branislav Glumac, Ivan Kušan, Mirko Valent, Vedrana Rudan, Ariana Čulina, Tomislav Sabljak, Ivan Slamnig, Drago Glamuzina… su poznatiji suvremeni hrvatski pisci literarne erotike. Oni doslovno verbaliziraju spolnost koja snažno prožima ljudski život, a u zvaničnom, konvencionalnom društvenom životu se tabuizira i izvan je bontona…
Čak se i, muški bard hrvatske povijesti umjetnosti, akademik dr. Tonko Marojević ogledao u bludopisu. U svojim „Zimskim Rimskim sonetima“ (1977.) prevodi venecijanskog setečentističkog sonetistu Baffa. Njegov sonet pod radnim naslovom „Varijacije na temu u očekivanju prepjeva“ glasi:
Učinila si sjajno sve što treba,
i zbog toga te hvalim uzoritu;
dobro je što si glavić i kitu
pripustila u picu pored jeba.
Al jebačicom ako hoćeš postati
savjet ti dajem, te ga spremno slijedi;
držat ga u njoj neprekidno vrijedi,
koliko može – premda nikad dosta.
Velike kurce nabavljaj posvuda,
debele, tuste, prave od Hrvata,
pa ćeš oćutjet kakova su teka.
Jer za gospoje nema boljeg lijeka
od dobra kurca; dvaput svakog sata,
i neka duboko uđe, sve do muda.
Sama riječ pornografija dolazi od grčkog porne (kurva) i grafo (pišem). No, pornografijom se smatra neposredna spolnost, a erotikom posredna. Erotika pripada kulturi i umjetnosti, a pornografija je subkultura. No, granice su prohodne i subjektivne. Erotski, lascivni, pa i pornografski izričaj je onoliko umjetnički kolika je spisateljska umješnost i koliki je autorov osjećaj za granice do kojih se smije ići predaleko.
Slavonija, koja ima izuzetnu erotsko lascivno narodno blago oskudjeva poetama te vrste. No, Slavonski Brod ima pjesnika erotofila koji je izdao dvije knjige erotske poezije. To je Stjepan Dujmović (1942.), a zbirke su Brođanka (1993.) i To je samo nježna pjesma (2015.).
Ovaj poduži uvod u Stjepana Dujmovića napravljen je zbog toga što je sud o nekoj poeziji nemoguć bez književno teorijske prosudbe. Dujmović transponira jezik tijela na teren poetskog i rastvara svoj identitet kao rigidno seksualni. Međutim, ima tu i označiteljske moći psihoanalitičke retorike, ali i jezično poetske pobune. Lascivne pjesme mogu biti odraz prijezira licemjernom građanskom otporu prema pjesmama erotičnog sadržaja u kojima se spolnost izriče riječima rasterećenima oklopa pristojnosti i problematičnog stida.
Godinama se družio s hrvatskim književnikom Vladimirom Remom. Utjecaj se, međutim, gotovo ne osjeća. Doduše i Remu „učiteljevanje“ nije bilo u prirodi…
Danas je Dujmović najstariji u Brodu rođeni pjesnik iskustva egzistencije i fabulacije samoće. Vrijednost njegove poezije po brodskosti, produkciji i kvaliteti možda čak nadmašuje Removu utoliko što je pisana ni pod čijim i ni pod kojim utjecajem. Dujmović piše izvorno, neposredno, ravno iz sebstva. Njegov poetski naum i meritum je narativnom protežnošću i nepomućenom jednostavnošću lirskog iskazivanja zaticati svoj život u izvornosti njegove pojave. Prema sistematizaciji Zvonimira Mrkonjića reprezentant je stvarnosne poezije.
Rođen je u Brodu u kojem je proveo čitav život. Gotovo sve njegove pjesme odraz su njegove iskustveno jasne brodske duše i samouvida. Objavio je zbirke Uspomene (1991. s J. Macukom), Brođanka (1993.), Očaravanje (1996.), Legende o Brodmaru i Diljani (1999.), Ispred kuće strepnji (1999.), Dolazak: Ani, Greti (2005.), Nježnost tuge (2011.), To je samo nježna pjesma (2015.). Zastupljen je u petnaestak publikacija koje su uređivali Ivan Tomac, Miroslav Madžer, Helena Sablić Tomić, Goran Rem… te u Leksikonu brodskih pisaca. Zbirke pjesama ilustrirali su mu akademski slikari Zvonko Radoš, Predrag Goll, Peter Weisz, Mato Jurković, Zlatko Kopljar…
Nakon Branka Radičevića, najvećeg pjesnika, svih vremena, rođenog u Brodu koji je poemom Bezimena postao prva zvijezda urbanog erotizma u srpskom pjesništvu – Dujmović je prva zvijezda urbanog erotizma u Slavonskom Brodu. Moguće i u čitavoj Slavoniji.
Sve veća popularnost ovog žanra i ovakvog pjesništva, kojeg je u Brodu on rodonačelnik, svjedoči kako mu je upravo stigao čas. Naime, akutalna svjetska književna scena postaje sve opscenija. Znanstvenici sa sveučilišta u San Diegu otvorilil su na google booksu američku literaturu u vremenskom rasponu 1950.-2008. i utvrdili kako je udio knjiga s „ružnim riječima“ porastao za trideset puta. Motherfucker se koristi 687 puta češće…
Portal Electric Literature prenosi: „Književnost pokušava reflektirati i interpretirati stvarnost, a ovih je dana sranje puno sjebanije.“
____________________________________
[1] Zbirka Razigrani doro Zvonimira Toldija. Bećarac koji je uvršten na Popis nematerijalne kulture i baštine čovječanstva UNESCO-a. Kudilja i vreteno, zbirka opscenih narodnih pjesama koju je, vjerojatno, prikupio Ivan Kukuljević Sakcinski.
