PIŠE SAŠA LJUBIČIĆ
Za navodni račun Hrvata u BiH, predsjednik Zoran Milanović će, veli, “zaratiti” i s NATO-om i Bruxellesom ako treba. Dapače, već “čačka mečku”. Protivit će se “rukama i nogama” ulasku Finske u sjevernoatlanski vojni savez.
Hrvatska je već duže vrijeme u milosti EU-a. Pomogalo nam se novčano kad su nas zadesili potresi, a bez potpore iz Bruxellesa tvrtkama pogođenim epidemiološkim mjerama, teško bi, ovako bolesno ovisnima o turizmu, izbjegli bankrot.
Dogodine nas čeka prelazak na euro, i još važnije – ulazak u schengenski prostor. Za takvo što nam treba zeleno svjetlo svih zemalja članica EU-a. No, Milanović svojim žestokim istupima malo po malo stječe imidž “hrvatskog Orbana”.
Njegov dugogodišnji politički suradnik i prijatelj Ante Kotromanović, brani ga tezom da već jednom moramo nastupiti kao muškarci, no je li “špotanje” Finaca kako bi se u BiH usvojio izborni zakon kojim bi tamošnji Hrvati bili zadovoljni, pravi način za to? Leđa predsjedniku drže Most i SDP?! Čudna politička kombinacija ako znamo da se čak i Vesna Pusić, koja se svojski zalagala da Milanović dođe na Pantovčak, ograđuje od njegovih izjava.
Proganjanje grješnih duša i prozivanje izdajnicima onih koji glasuju za Finsku u NATO-u jest rečenica koju ne bi trebao izgovoriti jedan šef države, ali još gore od toga je što ćemo bilo kakvom opstrukcijom finskog članstva u najmoćnijem vojnom savezu, na sebe navući bijes svih naroda koji danas simpatiziraju s lavovskom borbom Ukrajinaca za slobodu. Nisu, dakle, u pitanju samo Bruxelles i Washington, kako to implicira Milanović, već cijeli demokratski svijet jasno podržava Vladu u Kijevu u borbi protiv ruskog agresora.
Podjele u javnosti
Kako na sve gleda politolog dr. Anđelko Milardović?
– Upravo sam na isto pitanje odgovarao vašoj španjolskoj kolegici. Očito i vani postoji interes za ovu temu. Ja bih stvari vratio na sam početak. Krenuo bih od ustavne pozicije predsjednika Republike, a ona mu kao šefu države nalaže štititi isti taj Ustav i dignitet institucije. Naglasit ću: Ustav je ispred osobe, u ovom slučaju Zorana Milanovića, koji je ne u tvrdoj, nego u ekstremno tvrdoj komunikaciji s predsjednikom Vlade. A u takvoj komunikaciji dolazi do razilaženja ne samo u unutarnjoj, nego kako sad vidimo i u vanjskoj politici – kaže Milardović.
Zato, veli, ovakve izjave ne doprinose ničemu drugome do podjelama u javnosti i svrstavanjima stranaka na dnevnopolitičkoj bazi.
– A što imamo od tih podjela? Ništa. I hoće li Hrvatima u BiH pomoći Švedska i Finska, i što oni u tom smislu uopće mogu napraviti? I može li se na taka način prisiliti EU na bilo što? U pitanju su igre moći, a kolika je moć zemalja članica, tolika je moć i određene politike. A mi smo u EU valjda na predzadnjem mjestu. Toliko o našoj političkoj moći – konstatira Milardović.
Treća liga
Cijelu priču valja vratiti u ustavni i politički kontekst, tvrdi naš sugovornik.
– Pa kakva je to država koja ima dvije vanjske politike? Takav politički sustav ne postoji nigdje u svijetu. Mogu postojati disonantni tonovi, to je O.K, ali ovakva razmimoilaženja – ne. I to je naš temeljni problem. Ne želim se uopće baviti osobnostima jer je personalizacija političkog sustava nedopustiva, a ovdje je na djelu ekstremna personalizacija. Ne može se kreirati vanjsku politiku tako što netko o određenoj temi misli ovo ili ono. Postoji jasan politički sustav uređen Ustavom, a u skladu s njim se treba ponašati – kaže Milardović, pa poziva na razum aktere čarki s Pantovčaka i Banskih dvora.
– Dalićevski rečeno, mi moramo provoditi dogovorenu koncepciju igre, što znači da se Hrvatskom treba upravljati kao normalnom i razvijenom zemljom Europske unije.
Medijska slika našeg uspjeha unutar nje, pokrenuta neumjerenim hvalama Ursule von der Leyen ili njenog prethodnika Jean-Claude Junckera, Dubravke Šuice, kojekakvih PR agencija i koga li još već ne, neće promijeniti stvarnost koja kaže da smo mi 26 zemlja po važnosti i utjecaju od ukupno njih 27 u EU. Mi se u najmanju ruku ponašamo kao da smo Bundesliga, a realno gledajući smo treća liga – zapad.
A, dok smo takvi, otvorena “barufa” s bilo kim u EU je kontraproduktivna. I na kraju, ne želim uopće ulaziti u to tko je u pravu – predsjednik Milanović ili premijer Plenković, jer ne okreće se valjda cijeli politički sustav oko samo dviju osoba?!
Niti bi, za boga miloga, četiri milijuna građana trebalo biti podređeno rezultatima njihove javne komunikacije koja je takva kakva jest. Zato još jednom sportskim rječnikom kažem: štopajte, balun. Vratite se u ustavne okvire i djelujte onako kako vam se nalaže, a to u konačnici znači da se nikada i nipošto ne mogu voditi dvije vanjske politike. To, jednostavno, nije normalno.
