Tarik Silajdžić, stručnjak Zavičajnog muzeja koji je Visoko vratio u fokus bosankohercegovačke naučne javnosti
Već nekoliko godina na području Visokog primjetno je značajno povećanje projekata arheoloških istraživanja koja se na različitim lokacijama sprovode s ciljem proučavanja i osvjetljavanja kulturne prošlosti visočkog kraja. Iza ovih značajnih istraživačkih poduhvata stoji Tarik Silajdžić, magistar arheoloških nauka koji već dvije godine kao arheolog Zavičajnog muzeja u Visokom organizuje i vodi većinu projekata arheološkog karaktera na području Visokog. U samo dvije godine svoga djelovanja u Zavičajnom muzeju, ovaj mladi stručnjak, sproveo je nekoliko naučno-istraživačkih projekatana do tada neistraženim ili manje poznatim lokalitetima kojima je u značajnoj mjeri unaprijedio dotadašnje poznavanje kulturne prošlosti visočkog kraja. Zahvaljujući Silajdžićevom radu, po prvi put na mapu važnih arheoloških nalazišta dospjele su Svibe u Gornjem Moštru na kojim će se, sudeći po preliminarnim izvještajima, u budućnosti tražiti odgovori na neka od najvažnijih pitanja bosanskog srednjeg vijeka, dok Čajangrad u Gračanici već nekoliko godina predstavlja aktivno arheološko nalazište na kojem se pod Silajdžićevim vodstvom od 2017. godine dolazi do rezultata koji predstavljaju istinski trijumf struke i nauke. Za grad poput Visokog, koji posjeduje urođenu sklonost ka kulturi i historiji te određenu relevantnost u pitanjima nacionalnog kulturnog identiteta, ovakvi projekti su izuzetno važni iz nekoliko razloga. Prije svega zbog činjenice da se na planu arheoloških istraživanja, još od posljednih iskopavanja Starog grada 2008. godine, Visoko nalazi na marginama naučne arheološke scene koju su do tada živom održavale samo intervencije vanjskih saradnika poput Njemačkog arheološkog instituta u Okolištu ili Zemaljskog muzeja na Starom gradu Visoki. Drugi važan argument je činjenica da su u pitanju projekti koji svojim izvornim karakterom posjeduju mogućnost prikupljanja do tada nepoznatih činjenica koje bi mogle otvoriti nova poglavlja u historijsko-arheoloških istraživanjima visočkog kraja. Ne treba ići daleko u potrazi za značajem i implikacijama koje ovakvi poduhvati mogu imati po određeni kraj. Imamo ih tu, u vlastitom dvorištu, na mjestu gdje su krunisani i sahranjivani bosanski kraljevi. Dovoljno je samo vratiti se neko vrijeme unazad i pogledati šta je sve učinjeno prvim istraživanjima u današnjim Arnautovićima. Nešto što je počelo kao jednostavna potraga za zidnim ostacima na kraju je dobilo formu i oblik najljepše priče koja je Bosni i Hercegovini podarila njenog prvog kralja upisavši ime Visokog zlatnim slovima u srednjovjekovnoj i općoj historiji bosanskohercegovačkog prostora.
Stoga rad Tarika Silajdžića o čijim stručnim kompetencijama najbolje svjedoči bibliografija radova na kojoj bi mu pozavidjele i mnogo starije kolege a koja uključuje i izdanja najprestižnijih naučnih institucija poput Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (kompletnu listu radova moguće je pogledati na https://independent.academia.edu/TSilajdzic), ne bi trebalo olahko shvatati. Štaviše, trebalo bi ga pomoći na sve moguće načine jer se očigledno radi o vrijednoj i pozitivnoj društvenoj, lišenoj bilo kakve političke konotacije, nešto što je u tmurnim vremenima današnjice vrlo teško pronaći.
Iako ćemo sačekati još neko vrijeme na zvaničnu potvrdu rezultata istraživanja koji će uskoro ugledati svoje svjetlo dana u jednom od relevantnih naučnih izdanja o čemu ćemo ovdje svakako izvijestiti, jedno je sasvim sigurno – zahvaljujući predanom radu stručnjaka kao što je Tarik Silajdžić, Visoko i Zavičajni muzej ponovo se vraćaju u fokus stručne arheološke javnosti koja će u predstojećem vremenu nesumnjivo s posebnim interesom pratiti dešavanja na području Visokog.
M.H. – magazinplus.eu
