Svi ljudi imaju ista prava, ali ne na iste stvari
Jednakost je princip po kojem bi svi ljudi trebali biti tretirani na isti način tj. jednako. Ipak, očigledno je da ljudi nisu isti niti su ‘jednaki’ u većini osobina koje posjeduju, u talentu, sposobnostima, izgledu ili sklonostima. Niko i ne vjeruje da je svako ljudsko biće jednako, pa se onda postavlja logično pitanje u kom smislu se to misli da su ljudi jednaki? Rasprava o jednakosti je, u stvari, rasprava o tome kada jeste a kada nije ispravno ljude tretirati jednako. Može se identifikovati najmanje pet različitih tipova jednakosti: moralna (ili formalna) jednakost, jednakost pred zakonom, politička jednakost, jednakost mogućnosti i jednakost krajnjeg ishoda (posljedica).
Prva tri tipa jednakosti su poželjni, posljednji je krajnje nepoželjan, dok vrijednost četvrtog (jednakost mogućnosti) zavisi od toga kako se tumači.
Tokom većeg dijela istorije svijeta, jednakost kao moralni princip je bila ignorisana, ili je posmatrana kao nezamisliva i nespojiva sa realnošću. Smatralo se normalnim da se ljudi trebaju tretirati na različite načine, pa su tako postojali različiti zakoni za gospodu i za seljake.
Jedan od prvih pomena jednakosti može se pronaći u radovima Aristotela koji je tvrdio da se nikakva razlika ne treba praviti među ljudima koji su jednaki u svakom pogledu relevantnom u odnosu na ovo pitanje.
Međutim, tu se sada postavlja pitanje “A šta je to relevantno?” Hrišćanstvo je propovijedalo princip da su sve duše jednako vrijedne u Božjim očima. Thomas Hobbes je tvrdio da su ljudi bili jednaki u svom prvobitnom, prirodnom obliku, ali je to predstavljalo nepoželjno stanje stvari jer je život bio “usamljenički, opasan, brutalan i kratak”, pa su ljudi naprosto težili ka tome da se odreknu ovakve jednakosti u korist vladavine reda pod jakim vladarom. I, kao što je to čest slučaj u istoriji moderne filozofije, presudni momenat se desio sa filozofom Johnom Lockeom. On je podržao teoriju da su svi ljudi u prvobitnom, prirodnom obliku imali jednaka prava, ali i dodaje da su oni ta prava sačuvali u doba političke vladavine. Prava na život, slobodu i svojinu pripadaju svim ljudskim bićima. Upravo u ovom smislu, ljudskih prava, je američka Deklaracija o Nezavisnosti istakla da “su svi ljudi stvoreni jednaki”. Njen autor, Thomas Jefferson, je snažno opovrgao sve one koji su smatrali da postoji prirodna hijerarhija i da bi ljudi trebali znati svoje mjesto u društvu.
“Najveći dio ljudske populacije nije rođen sa sedlima na svojim leđima, niti je nekolicina povlaštenih rođena sa čizmama i mamuzama spremni da jašu većinu po milosti Božjoj.” 19. vijek je predstavljao razdoblje borbe za uspostavljanje jednakih ljudskih prava kroz ukidanje ropstva, osiguranje principa jednakosti pred zakonom, i političke mjednakosti u kojoj su svi građani imali jednako pravo glasa.
Međutim, u mnogim zemljama žene nisu imale pravo glasa sve do početka 20. vijeka, dok su u Južnoafričkoj Republici za vrijeme aparthejda crnim ljudima bila ukinuta jednaka politička prava i prava na svojinu. Upravo u tom vijeku, sa dolaskom socijalizma i komunizma, jednakost je često bila povezivana sa materijalnom jednakošću ili ‘jednakošću rezultata’. Princip jednakih mogućnosti je takođe uznapredovao tokom 20. vijeka ali je onda bio transformisan u potpuno drugačiji princip, skoro potpuno identičan principu jednakih rezultata.
Odlomak iz djela: Nigel Ashford, Principi za slobodno društvo,str. 19-21.
Priredio: Resul S. Mehmedović
Dialogos.ba
