U gradu koji je označen kao nacionalni spomenik BiH
Kompletno kulturno-historijsko blago u Počitelju nestaje!
Kada je lani, početkom jula, naš veliki umjetnik Safet Zec javno iznio užasne činjenice o stanju Pašine tabije, tvrđave s koje se pruža fascinantan pogled na Počitelj i u čiju su obnovu s federalnog nivoa utrošeni silni novci, očito se to nikoga od nadležnih nije dotaklo. Jer, slika razvaljene Pašine tabije, s koje su vandali počeli krasti metalnu konstrukciju, staklene dijelove, kablove… još u septembru 2014. godine, o čemu smo tada izvijestili javnost, danas je još gora.
Utrošeni milioni
Tako su nedavno odnesena unutrašnja vrata, zajedno sa štokovima, a „dripci“ iz susjednih mjesta dodatno se iživljavaju, razbijajući prelijepu staklenu površinu kamenicama.
Sve je to prekipjelo Jadranki Dizdar, predsjednici Turističkog društva „Počitelj“, pa je zaključala kapiju na Tabiji. O tome je, kaže nam, obavijestila nadležne, baš kao što je svim federalnim ministarstvima koja imaju vezu s Počiteljem, kao nacionalnim spomenikom BiH, ali i, vjerovatno, najljepšim turističkim mjestom u našoj državi, opisala stanje u kojem se danas nalaze Pašina tabija, Kulina, Hamam, Medresa, Sahat-kula i, pogotovo, Gavran-kapetanova kula, čiji se krov urušava.
Medresa, Sahat-kula i Kulina: Nijedan objekt nije zaštićen
Jadranki, čiji je otac bio posljednji dizdar u Počitelju, prekipjelo je i nedavno je s mještanima organizirala akciju čišćenja Gavran-kapetanove kule. Gomilu smeća su izbacili, sasjekli šiblje, ali za krov su nemoćni.
– Vidite kako su ove grede struhle – pokazuje nam ona dok otpuhujemo nakon što smo se ispeli na vrh Kule strmoglavim i skliskim stepenicama.
Pitanje je dana, govori Dizdar, kada će se sve srušiti i, ne daj Bože, usmrtiti nekoga.
U svom pismu nadležnima, koje je bilo svojevrsni vapaj, nije se fokusirala samo na Kulu nego na sve objekte, u čiju su obnovu utrošeni milioni, a o kojima se danas niko ne brine.
Dizdar: Zaključala kapiju
– Nijedan objekt nije zaštićen. Pogledajte Medresu, obrušava se… Djeluje kao ničija zemlja, jer joj se ne može pristupiti. Hodža je stavio vrata prema Sahat-kuli, koja tu nikad nisu bila. Uredu, možda ljudi prljaju taj dio, ali ne možemo tako. Ma, jednostavno, sve je jadno i nedostupno za javnost. Koliko znam, svojevremeno je bila donesena odluka da Federacija vodi brigu o Počitelju, ali je odluka ukinuta, pa je onda rečeno da će Općina Čapljina formirati preduzeće koje će zavesti red u Počitelju. Znate da su se Počiteljci tome usprotivili, jer, nažalost, nisam nacionalista, ali od svih preduzeća u Čapljini nikada tu radno mjesto nije pronašao nijedan povratnik – kazuje nam ona.
Bez odgovora
Niko od nadležnih još, kaže nam, nije odgovorio na njeno pismo u kojem je predložila da se iznađe mogućnost za to da Počiteljci preuzmu brigu o svom blagu, za početak da počnu naplaćivati ulaz i da od toga namaknu pare za rasvjetu u svom gradu.
– Nemamo rasvjetu. Sve je ovo u mraku. Makar nam se toliko može pružiti, jer niko od nas više ne voli ovaj grad – govori nam Jadranka.
Slično nam kazuje Arifa Alagić, jedna od dvije Počiteljke koje za svoju porodicu zarađuju od prodaje suhog voća i domaćih sokova.
– Niko o nama ne vodi računa! To je katastrofa, draga moja, a nas je ovdje 13-14 familija baš u gradu. Zar ne bi bilo lijepo da nam se dozvoli naplata ulaza u grad, da se ova naša djeca zaposle, makar tokom sezone, a da na taj način vodimo računa o našem blagu – govori nam Alagić.
Alagić: To je katastrofa
Pred Šišman Ibrahim-pašinom džamijom zatječemo suprugu Džemala ef. Gadare. U hladu šipka čita knjigu. Efendija je, kaže nam, otišao u Čapljinu da plati račune. Nakon što smo joj rekli zbog čega smo tu, kaže nam da je „efendija sve to prepustio Počiteljcima“.
Spašavanje sezone
Među šačicom mještana koje smo jučer zatekli u pustom Počitelju, na skoro julskim temperaturama, niko nije bio raspoložen za razgovor s nama. Jedni su se pravdali obavezama, drugi su dobacivali „ta, sve znaš“, a pojedinci su bili mišljenja da je pametnije šutjeti. Na pitanje gdje su im turisti nestali, jedna gospođa nam je rekla: „Nema ovdje posla dok ne pukne kora“, misleći na Uskrs. Tada će, kaže nam, otpočeti sezona, koju uz strane turiste spašavaju Bosanci iz dijaspore.
Autor: M. SMAJKIĆ – avaz.ba
