Krađa kulturnog blaga Bosne i Hercegovine

Midhat Hajdarević 2015-09-28

Jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih slikara Behaudin Selmanović (Pljevlja, 1915. – Sarajevo, 1972.) poklonio je Gradu Sarajevu imovinu koju daroprimalac nikada nije preuzeo. Direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine Strajo Krsmanović kaže da je s umjetnikovim rođakom razgovarao o preuzimanju brige o ovim djelima. „On je odbio da o njima skrbi Galerija, želi da ih preda Gradu jer je tako oporučeno“, kazao je Krsmanović i istakao je da je riječ o izuzetno vrijednim djelima koja se trenutno čuvaju u lošim uvjetima. Koliko struka cijeni ovog umjetnika, govori i činjenica da su na službenoj stranici Galerije, od šezdesetak autora čija djela imaju u fundusu, izdvojena tek četiri – Dimitrijević, Jurkić, Hodler i Selmanović.

RAZBAŠTINJAVANJE NARODA

Navedeni primjer jedan je od mnogih koji ilustriraju nemar nadležnih institucija prema duhovno-kulturnoj baštini. U šumi propisa koji reguliraju ovu oblast nemoguće je naći jedinstvenu listu šta je sve to kulturno-historijsko blago Bosne i Hercegovine. Ne postoji ni popis onoga što je baštinjeno u Bosni i Hercegovini, odneseno ili ukradeno. Krađe blaga „pamte“ se u ponekom novinskom tekstu i kuloarskim pričama. Kako zemlje regiona vode računa o nacionalnom blagu, govori i činjenica da, za razliku od Bosne i Hercegovine, imaju statistike. Tako se na stranici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske navodi da je „tijekom agresije na Republiku Hrvatsku (…) otuđeno 30 tisuća predmeta“.

Direktorica Zavoda za zaštitu spomenika Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Loučka‑Mićić objasnila je za Stav da ova institucija posjeduje evidencije nepokretne i pokretne kulturno-historijske baštine te registar zaštićenih kulturnih dobara, koja se štite u skladu sa zakonima, međunarodnim propisima i konvencijama. Pretpostaviti je da je tako i u drugom entitetu, jer iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa na zvanični upit magazina Stav nisu odgovorili. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH od 2002. godine (kada je uspostavljena) donijela je 789 odluka o proglašenju nepokretnih i pokretnih dobara (više od 100 odluka odnosi se na pokretna dobra). Bitno je istaći i da je državni zakon o kulturnim dobrima Bosne i Hercegovine, iako godinama izrađivan, u formi nacrta još od 2008. godine.

Primjera ovdašnje nebrige i bjelosvjetskog razvlačenja duhovnog blaga Bosne i Hercegovine mnogo je. Nerijetko se pisalo o Povelji Kulina bana, staroj 826 godina, koja svjedoči da je u dvanaestom vijeku Bosna i Hercegovina funkcionirala kao i ostale srednjovjekovne države, a nalazi se u Moskvi. U kuloarima se spominje i priča da je Josip Juraj Strossmayer „izmjestio“ u Osijek po austrougarskoj okupaciji crkveno blago; prepričava se i to da je mnoge vrijednosti kraljica-majka Katarina odnijela u Rim, odnosno Vatikan. Priče koje pomalo liče na legende i koje je teško potkrijepiti činjenicama kazuju da se naših oko 470 najvrednijih artefakata od prahistorije do srednjeg stoljeća nalazi u muzeju u Beču… Koncem devetnaestog stoljeća (preciznije 1880. godine) cijele ekskurzije arheologa iz Beča prekopavale su Bosnu i Hercegovinu. Skoro sve pronađeno nošeno je i pohranjivano uNaturhistorische Museumu u Beču.

U ovom bečkom muzeju u martu 1880. godine predstavljena je jedna bronzana posuda u obliku ptice na četirima točkovima iz Bosne i Hercegovine i još nekolicina artefakata. O pobrojanom je u Bosni i Hercegovini teško naći sugovornika čak i na Katedri za historiju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

BLAGO ZA BAGATELU

Rušitelji Bosne i Hercegovine bili su itekako svjesni značaja institucija poput instituta, biblioteka, muzeja… Stoga je već početkom rata 1992. godine dosta nacionalnog blaga izgorjelo u sarajevskoj Vijećnici (fundus oko dva miliona knjiga), Orijentalnom institutu (u ratnim uvjetima, smješten na zadnjem spratu zgrade, izgorio je izuzetno vrijedan fond rukopisa, ali i tapija), Olimpijskom muzeju… Kustosica Umjetničke galerije BiH Ivana Udovičić kaže da je tokom ratne inventure 1993. godine utvrđeno da je početkom rata ili neposredno pred rat iz te institucije otuđeno pedesetak izuzetno vrijednih ikona, dva hodlera i tri luminirana rukopisa – kaligrafska.

„Uprkos saradnji s policijom i činjenici da se sve to našlo na Interpolovoj listi, gdje navodno i danas stoji, počinioci nisu otkriveni. Nije čak bilo naznaka ni ko bi mogao biti kriv“, rekla je Udovičić. Istakla je da su prilikom kreiranja stranice Umjetničke galerije objavili fotografije svih nestalih vrijednosti, s tračkom nade da će se neko javiti. No, nikada se niko nije javio. Ono što se ne spominje nikada jeste činjenica da su institucije Republike Bosne i Hercegovine imale na svojim zidovima izuzetno vrijedne umjetnine. Sve je to skoro nestalo bez zvaničnih tragova.

Iako SFR Jugoslavija nije bila pogodno tlo za razvoj trgovine umjetninama i antikvitetima, Džemaludin Babić tim se poslom bavi duže od triju i po decenija. Tokom rata poslovao je s mnogim diplomatama koji su tad boravili u Sarajevu i itekako znali vrijednosti stvari koje BiH ima, a mogu ih dobiti za bagatelne cijene.

„Ono što sam ja imao i što sam uspio prodati po pristojnim cijenama, uglavnom su svi oni htjeli kupovati za male novce. Rijetki su bili drugačiji“, naglasio je Babić. No, upravo su u tom vremenu razne vrijednosti odnesene iz Sarajeva – kupovali su ih pripadnici UNPROFOR‑a, diplomate i mnogi drugi stranci na radu u BiH. I nije to jedinstven primjer u svijetu. Umjetnine iz zemalja u kojima traju sukobi nađu se uglavnom na Interpolovim listama (Sirija, Afganistan, Irak). Tada ništa nije sveto pa se iz zemalja iznose relikvije – što se desilo i u Bosni i Hercegovini. Najviše su otuđivane ikone jer za njih na crnom tržištu nije teško naći kupca. Sjedište Interpola u Sarajevu trenutno ima desetak predmeta na obradi i, kako smo već u Stavu pisali o ilegalnoj trgovini umjetninama i antikvitetima, iako se počinioci pronađu, sistem negdje zakaže i (ne)djela se ne rasvijetle do kraja.

No, uvijek ostanu čaršijske priče i poneki trag gdje se sve nacionalno blago nalazi. Jedan je od zanimljivih i zlatnik kralja Tvrtka koji je tokom rata 1994. godine prodan na aukciji u Zagrebu.

A zvanično, kako su pojasnili Lidija Loučka-Mićić i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu Adnan Busuladžić, zavodi, muzeji i galerije imaju pravila o sadržaju i načinu vođenja registra, posjeduju ulazne i izlazne knjige, knjige inventara, knjige poklona, kartoteke i fonoteke muzejskog materijala kao i pravilnik o vođenju registra zaštićenih kulturnih dobara. Posebno se odobrava i evidentira svako pokretno dobro privremeno izneseno s područja FBiH, kao i njegov povrat (iznose se radi restauracije i konzervacije ili prezentacije). Saglasnost za izvoz umjetničkih djela i antikviteta daju entitetska ministarstva kulture, a dozvolu za izvoz daje Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (na osnovu saglasnosti).

NADRIARHEOLOZI

Nije nepoznanica da se u regionu dosta ljudi bavi „prekopavanjem“ arheoloških nalazišta. Ljudi obilaze s detektorima za metal i tako pronalaze vrijedne artefakte koje potom prodaju na ilegalnom tržištu. Adnan Busuladžić kaže da ovakve slučajeve prijave nadležnim organima. „Dobijemo odgovor da je važno da nešto drugo ne kradu“, objašnjava Busuladžić.

Najslikovitiji je primjer zlatnog avarskog pojasa koji se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu. Slučajno je otkriven u julu 1992. godine u blizini Sremske Mitrovice (Sirmium), također upotrebom detektora za metal. Ubrzo je putem posrednika prodat jednom trgovcu antikvitetima u Beogradu. Prema procjeni dr. Ivane Popović, arheologa Instituta za arheologiju u Beogradu iz 1997. godine, njegova tržišna vrijednost bila bi oko milion eura. „Avarski pojas otkriven je zahvaljujući sukobu oko pojasa dviju dilerskih mreža koje su željele nelegalno doći u njegov posjed. Uhapšeni su osumnjičeni i saučesnici te optuženi za nelegalnu trgovinu, utaju i neovlašteno izvođenja arheoloških radova. Sudski proces završio se osudom na po tri godine uvjetne kazne za svakog od njih“, kazala je za Stav Renata Samardžić, historičarka umjetnosti iz Beograda koja trenutno radi doktorsku disertaciju o art crimeu.

U Bosni i Hercegovini ni prije rata nije dovoljno njegovana svijest o vrijednosti nacionalnog blaga. Ipak, postojale su institucije, a bilo je i pojedinaca koji su vodili računa o tome. Postojale su vrijedne privatne kolekcije i kolekcionari, ali i lopovi koji su itekako znali gdje će i kome će ponuditi kakvu umjetninu ili starinu. Tokom rata, akteri art crimea, koji su uz sve gore navedeno znali vrijednost onoga što Bosna i Hercegovina ima, jer su kradene privatne kolekcije, prodavani su vrijedni rukopisi itd., razvili su biznis i „izvozili“ nacionalno blago. Ali bilo je i onih koji su opet spašavali ga – priča o Gazi Husrev-begovoj biblioteci (spašavanju knjiga), Hagadi itd. Činjenica je da među stručnjacima u regionu, gdje također nije svijetla situacija kada je riječ o art crimeu, Bosna i Hercegovina označena je kao crna rupa za ovu vrstu kriminala. A prema tvrdnji Ivane Udovičić ne postoji u sudskom registru vještak za umjetnine. „Sama struka nije dobro ustrojena, saradnja je s policijom nikakva i to vjerovatno daje plodno tlo za ovakve stvari“, kaže kustosica Umjetničke galerije BiH.

U suštini, nacionalno bogatstvo Bosne i Hercegovine (sve što se pod njega može podvesti) podjednako čuvaju sistem i ljubav pojedinaca. Jer, iako su izuzetne vrijednosti nestale iz Umjetničke galerije BiH, ona je ipak tokom rata sačuvala mnoge slike iz privatnih kolekcija i ikone iz pravoslavne crkve na Pofalićima.

Krađe crkvenog imetka

Srbi imaju dugu i zanimljivu historiju koja se bavi kradljivcima liturgijskih predmeta koji se spominju još u Karejskom tipiku, jednom od najstarijih srpskih dokumenata u Hilandaru, u kome se proklinje onaj koji otuđi knjigu, ikonu ili druge crkvene predmete. Renata Samardžić pojasnila je da su i drugi krivični zakonici napisani kasnije u Srbiji tretirali krađu nacionalnog blaga na specifičan način. Danas su ove krađe podstaknute velikom potražnjom za pravoslavnim ikonama, jer se kupci nalaze svuda u svijetu, a ikone uglavnom u Rusiji i na Balkanu.

Nevidljive slike

Sarajevo „ne pamti“ da su vrijedne slike koje su nošene iz ateljea umjetnika ikada pronađene. Uglavnom su nestajale bez tragova. Trgovac umjetninama i antikvitetima Džemaludin Babić prisjetio se slučaja djela Mice Todorović. Kako ona nije imala izravnih nasljednika, dio ostavštine pripao je Branku Babiću.

„Kako mu je žena bila Čileanka, pred sami su rat otputovali tamo. Iako su sve dobro napravili, zakapijali su vrata, ipak je stan obijen i nestalo je njenih osamnaest kapitalnih djela“, prisjetio se ovaj trgovac.

Naša baština rasuta po svijetu

„Diljem svijeta, u privatnim kolekcijama sakupljača umjetnina, arhivima i muzejima, glasovitim zbirkama i manje poznatim galerijama, na pergamentnim listovima, stećcima i slikama, ispisana je povijest jednog vremena i povijest Bosne. Kao svjedočanstvo, kao putokaz. Međunarodne odredbe o zaštiti izvezenih kulturnih dobara i institucije odgovorne za njihovo čuvanje na tom će putokazu biti stalni i jedini suradnici: u pronalaženju dobara, u njihovom identificiranju, njihovoj zaštiti i prezentaciji. (…) Pod naletom povijesnih valova, bitki i ratova, smjenama carstava i monarhija, pokretna su dobra odnošena kao svjedočanstva naše povijesti. Vremensko datiranje bosanskohercegovačkih spomenika, koji su rasijani diljem svijeta, proteže se od onih nastalih u prapovijesti i srednjem vijeku do onih koji su obilježili protekla desetljeća. (…) Upravo različiti međunarodni propisi, zakonske regulative i akti obrađuju pravnu zaštitu kulturnih dobara, bilo da se radi o ukradenim ili nezakonito izvezenim dobrima. Ova problematika aktualizirana je još 1926. godine u okviru Međunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava – UNIDROIT. Značajan doprinos zaštiti kulturnih dobara na međunarodnoj razini postignut je u narednim desetljećima, kada su date jasnije odrednice. Tako se u Rimskom sporazumu o osnivanju Evropskih ekonomskih zajednica iz 1957. godine napominje da je moguće uvesti zabrane uvoza, izvoza i tranzita robe ‘ako su one opravdane razlozima javnog morala, javnog poretka, ili javne bezbednosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja i biljaka, zaštite nacionalnog kulturnog dobra umetničke, istorijske i arheološke vrednosti ili zaštite industrijske i trgovačke svojine’. Identifikaciju i zaštitu kulturnih dobara, koja su pod različitim okolnostima izmještena iz zemlje ‘matice’ u druge zemlje, posebno obrađuje UNESCO-va Konvencija o mjerama za zabranu i sprečavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara iz 1970. godine. U jednoj od odredbi napominje se da ‘nedozvoljeni uvoz, izvoz i prenos kulturnih dobara predstavlja jedan od glavnih uzroka osiromašenja kulturne baštine zemalja porekla’. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća usvojene su još dvije odredbe o identifikaciji i zaštiti kulturnih dobara, pri čemu se sve manje inzistira na povratu, a sve više na punoj zaštiti kulturnog dobra u drugoj zemlji. Godine 1988., Vijeće Europe usvojilo je Preporuku o međunarodnoj zaštiti kulturne imovine i prometa umjetničkih djela. Nekoliko godina kasnije (1995.) potpisana je UNIDROIT Konvencija o ukradenim i protupravno izvezenim kulturnim dobrima. Odredbe Svjetskog udruženja za međunarodno pravo (ILA) iz 2006. godine također sadržavaju privatno-pravnu zaštitu kulturnih dobara. (…) Izuzetak ovom nizu spomenika čini veličanstvena zbirka orijentalnih rukopisa, koju je 1924. godine Safvet-beg Bašagić prodao Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi. Zbirka se sastoji od rukopisa i tiskanih knjiga, nastalih u periodu od XVI. do XIX. stoljeća. Rukopisi, koji su napisani na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, pohranjeni su u 284 knjige, a ukupni broj iznosi 598 (slike 7 i 8). Tiskani rukopisi pohranjeni su u 365 knjiga, a njihov ukupni broj iznosi 496. Ova vrijedna kolekcija objedinjuje rukopise različitoga sadržaja, od komentara Kur’ana, religije i tradicije, do metafizike, filologije, astronomije, prava, matematike i dr. (…) Na preliminarnom spisku identificiranih dobara u rasijanju, koji je načinjen u sklopu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, nalazi se 27 spomenika, računajući zbirku orijentalnih rukopisa Safvet-bega Bašagića kao jednu cjelinu (Tabela 1). U ovom pregledu potrebno je ukazati da za pojedine umjetnine postoje pisani podaci o njihovom dospijeću u zbirke europskih galerija i muzeja. Neke od njih prodate su ili poklonjene, dok su pak druge sklonjene iz Bosne na ‘čuvanje’. Ovo ‘čuvanje’ ponajviše se odnosi na vrijedne slike i predmete iz samostana u Kraljevoj Sutjesci, sada u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu (slike 9-13). Njih je, kako navodi u svom pismu iz 1873. godine, donio biskup Josip Juraj Strossmayer: ‘Take stare stvari ovim se načinom spašavaju za naroda i za samu Bosnu, jerbo ja sebe i Akademiu znanosti, a i našu vladu obvezujem, da se jednoč, kad Bog dade, da Bosna svoja postane, Bosni sve njezine stvari povrate.’ (…) U izuzetno vrijedne primjere bosanskih srednjovjekovnih religijskih rukopisa ubrajaju se još dva evanđelja. Prvo se čuva u Univerzitetskoj biblioteci u Ljubljani, pod signaturom 24, a poznatije je kao Kopitarovo evanđelje (slike 18 i 19). Na ukupno 235 listova ovoga rukopisa, koliko je sačuvano do danas, oživljen je svijet fantastičnih životinja, koje su nositelji početaka novih poglavlja, nerijetko ‘u društvu’ najrazličitijeg spleta ornamenata. Drugo evanđelje čuva se u Dublinu, u glasovitoj zbirci Sir Chester Beatty pod signaturom W 147. Relativno je mali broj podataka o dospijeću ovoga rukopisa u daleki Dublin, s obzirom da se smatralo da je rukopis nakon Prvog svjetskog rata zagubljen. Danas je rukopis poznat kao Nikoljsko evanđelje (slike 20 i 21). Tekst evanđelja brižljivo je ispisan na 147 pergamentnih listova, a u oslikavanju iluminacije prisutna je istočna, ali i zapadna tradicija.“

Zemlja	Naziv spomenika	Datiranje	Vrsta spomenika
Republika Hrvatska	Odlomci Mihanovićevog apostola	XII stoljeće	Odlomak bosanskog srednjovjekovnog iluminiranog rukopisa
Republika Hrvatska	Odlomci Grškovićevog apostola	XII stoljeće	Odlomak bosanskog srednjovjekovnog iluminiranog rukopisa
Republika Hrvatska	Povelja Kulina bana	XIII stoljeće	Srednjovjekovni bosanski administrativno-pravni dokument
Republika Hrvatska	Lovro Dobričević, Krist i donator, ulje na dasci, 51,8 x 27,8 cm	XV stoljeće	Slika iz Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja, Kraljeva Sutjeska
Republika Hrvatska	Neznani štajerski umjetnik, Krunjenje Bogorodice, tempera na dasci, 32,9 x 23,8 cm	XV stoljeće	Dio oltarske pale iz Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja, Kraljeva Sutjeska
Republika Hrvatska	Neznani štajerski umjetnik, Oplakivanje (verso: Anđeo s bakljom), tempera na dasci, 32,8 x 23 cm	XV stoljeće	Dio oltarske pale iz Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja, Kraljeva Sutjeska
Republika Hrvatska	Neznani štajerski umjetnik, Raspeće, tempera na dasci, 33 x 22,4 cm	XV stoljeće	Dio oltarske pale iz Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja, Kraljeva Sutjeska
Republika Italija	Hvalov zbornik	XV stoljeće	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Republika Italija	Mletački zbornik	Kraj XIV ili početak XV st.	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Republika Italija	Listići iz Montepadona	XV stoljeće	Fragmenti srednjovjekovnog bosanskog iluminiranog rukopisa
Ruska Federacija	Povelja Kulina bana	29.11.1189. godine	Srednjovjekovni bosanski administrativno-pravni dokument
Ruska Federacija	Pripkovićevo evanđelje ili Evanđelje No6	XIV ili XV stoljeće	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Ruska Federacija	Evanđelje iz Dovolje ili Evanđelje No7	Između 1387. i 1389. godine	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Ruska Federacija	Grigorovič–Giljferdingovi odlomci (osam folija)	XIII stoljeće	Fragmenti bosanskog srednjovjekovnog iluminiranog rukopisa
Ruska Federacija	Batalovo evanđelje	1393. godine	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Ruska Federacija	Evanđelje Qn I No26	XIV stoljeće	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Republika Slovenija	Kopitarovo evanđelje	Kraj XIV ili početak XV stoljeća	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Republika Slovačka	Zbirka orijentalnih rukopisa	XVI – XIX stoljeće	Orijentalni rukopisi
Republika Srbija	Miroslavljevo evanđelje	XII stoljeće	Srednjovjekovni iluminirani rukopis
Republika Srbija	Manojlovo (Mostarsko) evanđelje	početak XIV stoljeća	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Republika Srbija	Šehidski nišani i stećci, ukupno šest spomenika	XV i XVI stoljeće	Bosanskohercegovački kameni nadgrobni spomenici
Vatikan	Vatikansko evanđelje	XIII stoljeće	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis
Vatikan	Radoslavljev zbornik	Sredina XV stoljeća	Srednjovjekovni bosanski iluminirani rukopis