Knjiga o velikim svjetskim matematičarima
Na više od 250 stranica knjige ‘Ne dirajte moje krugove’, koju je priredio dr. Šefket Arslanagić, nalazi se pedesetak tekstova o životu i radu velikih matematičkih imena povijesti.
Iz tiska je upravo izišla knjiga NE DIRAJTE MOJE KRUGOVE s podnaslovom ‘Knjiga o velikim svjetskim matematičarima’, koju je priredio dr. Šefket Arslanagić (Trebinje, 1942), umirovljeni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Na više od 250 stranica nalazi se pedesetak tekstova o nekima od najvećih matematičkih imena povijesti, podijeljenima po geografskome i kronološkome ključu: predstavljena su četiri starogrčka, dva kineska i japanska, četiri indijska, četiri arapsko-perzijska, tri talijanska, dva dubrovačka, dva engleska, tri švicarska, jedan norveški, dvanaest francuskih, deset njemačkih, tri ruska i dva američka matematičara, a završava se s velikim bosanskohercegovačkim matematičarom Mahmutom Bajraktarevićem (1909-1985), prvim doktorom matematike iz Bosne i Hercegovine.
Knjiga je napisana jasnim i preciznim stilom te je tako primjerena širokom kruga čitatelja, ne samo onima koji posjeduju matematičko obrazovanje. Iz nje se vidi raznolikost životnih puteva velikih matematičkih imena, specifičnosti društvenoga okruženja u kojima su radili i djelovali, što sve skupa daje dragocjen presjek povijesti matematičkoga razvoja.
Profesor Arslanagić, kao vrsni metodičar, svoga uzora vidi ponajviše u Georgeu Polya-i, mađarsko-američkom matematičaru jevrejskog podrijetla (1887-1985), koji je pored širokoga matematičkog obrazovanja bio i izuzetan metodičar, “učitelj učiteljâ“, tvrdeći da postoji umijeće otkrića i da ga je moguće naučiti; kao i u Vladimiru Devidéu (1925-2010), hrvatskome matematičaru, japanologu i književniku (zaljubljeniku u haiku poeziju), koji je rekao da je „matematika jedna od rijetkih stvari, ako ne i jedina, u koju se čovjek ne može razočarati“, zbog „toliko ljepote i elegancije“ koja se nalazi „u izgradnji matematičkih teorija i u dokazivanju teorema“, a kod kojega je profesor Arslanagić branio svoj magistarski rad!
O velikome entuzijazmu profesora Arslanagića za matematiku i njezinu popularizaciju pored ove knjige, prve s ovom tematikom, svjedoči i njegovih 40 naučnih radova iz oblasti analitičkih i geometrijskih nejednakosti, preko 500 stručnih radova iz matematike i njezine metodike, 40 knjiga iz matematike i dugogodišnji predani rad s nadarenim učenicima, te spremnost da svoje i druge matematičke knjige dariva kolegama i vrijednim studentima. Na taj način, kao njegov bivši student i sada mladi kolega, posjedujem pravu malu matematičku biblioteku [i ne samo matematičku, pored mnogih dragih mi poveznica s profesorom Arslanagićem stoji njegovo poznanstvo s pokojnim Ivanom Supekom, našim zajedničkim uzorom], a on mi je kroz svoj rad i pristup pokazao da su gore spomenuti Polya i Devidé bili u pravu. Hvala mu na tome.
Naslov knjige navod je iz jedne legende vezane uz starogrčkoga matematičara Arhimeda iz Sirakuze, koji je on, pokraj svojih geometrijskih likova nacrtanih u pijesku, izgovorio rimskome legionaru prije nego će ga ovaj okrutno ubiti. U recenziji rukopisa ove knjige, književnik Mujo Musagić kaže: „Vidjet ćete i sami, dok budete čitali ovu Arslanagićevu knjigu, koju je, kako i sâm skromno, ali i ispravno kaže, on „samo“ priredio, kako je beskrajno prostranstvo ljudskoga duha, kolike su njegove univerzalne vrijednosti i svevremena, funkcionalna utilitarnost. Od Talesa, Pitagore, Euklida, Arhimeda, preko briljantnih umova kineskih, indijskih i arapskih matematičara, pa sve do Kopernika, Keplera, Dekarta, Paskala, Njutna, Lajbnica, Ojlera, Gausa, Galoa, […] Arslanagić sam podastire kratke, brižno odabrane i osmišljene, izvanredno zanimljive dokaze kontinuiteta ljudske duhovnosti u historijskom proticanju vremena, stalnog ljudskog traganja za istinama i uzrocima postanka svijeta u kojem živimo, i u kojem, pored svih destrukcija, ratova i razaranja, ljudski um ostaje jedino sigurno svjedočanstvo i garancija da ovaj naš svijet, ma kako se često i opravdano ljutili na njega, ima smisla i razloga za trajanje.“
Povijest matematike i prirodnih nauka ljepši je i dostojanstveniji dio ljudske povijesti, onkraj povijesti ratovanja i dvorsko-političkih intriga. Ono što se dogodilo u toj povijesti odredilo je naš današnji život više ili jednako od mnogih ratova i političkih spletki. Stoga je veliki fizičarRichard Feynman imao pravo kad je rekao da je u poređenju s otkrićem Maxwellovih zakona elektrodinamike, Američki građanski rat (vođen u godinama Maxwellovih otkrića, m.op.) obični provincijski događaj, a imat ćemo pravo i ako kažemo da je Evariste Galois, “princ matematike“ tragično stradao u 21. godini života (ali je dotada načinio jedno od najvažnijih otkrića matematike 19. stoljeća), više zadužio našu civilizaciju od tisuća princeza i prinčeva koji su prohodali evropskim dvorovima i uludo protraćili svoj život.
Franjo Šarčević/Prometej.ba
