|
10 NAJVEĆIH AFERA U JAVNIM NABAVKAMA
Zgrada Vlade Republike Srpske
 Izgradnja Administrativnog centra u Banjoj Luci u najvećoj mjeri rađena je bez raspisivanja otvorenog tendera. Zbog promjene namjene jedne od zgrada i proglašenjem dokumenata tajnim, Vlada Republike Srpske je smatrala da nema potrebe raspisivati javni poziv.
Za nabavku opreme Vlada RS morala je provesti potrebne procedure sa javnim nabavkama, ali je tretirajući namještaj i ostalu opremu kao armaturu i blokove, to vješto izbjegla. Sva nabavka prepuštena je firmi “Integral” koja kao privatno preduzeće ne podliježe Zakonu o javnim nabavakama.
Stvarna cijena izgradnje ovog centra još uvijek nije poznata. Nezavisne procjene govore o nekoliko stotina miliona maraka.
———————————————————————————————————
Predsjednička palata u Banjoj Luci
Glavna služba za reviziju Republike Srpske utvrdila je da je rekonstrukcija Predsjedničke palate koštala 11 miliona maraka, iako je Kabinet predsjednika prije obnove zgrade utvrdio da ona sa zemljištem vrijedi oko sedam i po miliona maraka.
Nakon što je pobijedio u trci za predsjedničku funkciju, Milan Jelić je odlučio da rekonstruiše zgradu Hipotekarne banke i pretvori je u Predsjedničku palatu, iako sredstva za to nisu bila predviđena budžetom. Kako bi se izbjegli tenderi, naložio je da se ugovori o toku rekonstrukcije, izvođaču i utrošenom novcu proglase tajnom “iz bezbjednosnih razloga”.
Zbog ovog slučaja banjalučki Okružni sud osudio je na pet godina zatvora Mirka Stojića, bivšeg generalnog sekretara SNSD-a i šefa Kabineta predsjednika RS. Presuda kaže da je zloupotrijebio službeni položaj i ovlaštenja i svjesno prekršio zakon o javnim nabavkama, čime je entitetski budžet oštetio za više od 250 hiljada maraka.
———————————————————————————————————
Kupovina zgrade BH Telecoma
 Jedan od najdužih tendera u BiH završen je nakon pet godina kada je za novu zgradu BH Telecoma pred kraj 2010. godine plaćeno više od 35,5 miliona maraka.
Kupovina zgrade počela je 2005. godine ali je plan bio da se kupi zemljište u centru Sarajeva i na njemu napravi zgrada prilagođena potrebama ove kompanije. Dvije godine poslije je zaključeno da je zemljište skupo i da je jeftinije kupiti već izgrađenu zgradu?! Na tender se prijavilo nekoliko kompanija ali je upravi BH Telecoma najzanimljivija bila ponuda kompanije OKI i njihova nedovršena zgrada. Novim tenderom, konkurentskim zahtjevom bez objave obavještenje, trebalo je pronaći firmu koja će procijeniti vrijednost zgrade. Tri firme koje je predložio sam BH Telecom su odbijene a ugovor je potpisan sa četvrtom firmom koja je procijenila da zgrada kompanije OKI vrijedi nešto više od 48 miliona maraka.
U augustu 2008. godine ponovljen je tender za kupovinu. Sve tri ponude su bile nedovršene zgrade u centru Sarajeva. Izabrana je zgrada OKI-ja i pregovorima je cijena smanjena na 35,5 miliona maraka. Federalni revizori otkrili su niz nelogičnosti u ovom tenderu. Između ostalih, da je za iznajmljivanje prostorija u toku pet godina, koliko je trajala kupovina zgrade, potrošeno oko 6,5 miliona maraka.
———————————————————————————————————
Nabavka lijekova Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo
U razdoblju od 2005. do 2007. godine u Kantonu Sarajevo nisu objavljivani javni natječaji za nabavku lijekova a proizvodi kompanije “Bosnalijek” plaćani su višestruko skuplje u poređenju s drugim kantonima.
Tako je Zavod zdravstvenog osiguranja KS platio gotovo 11 miliona maraka više za istu količinu lijekova, iste vrste, od Tuzlanskog kantona ili gotovo 10 miliona više u odnosu na Zeničko-dobojski kanton, u kojima su raspisivani tenderi za javnu nabavku lijekova.
Kompanija “Bosnalijek” isti lijek prodavala je po različitim cijenama u različitim kantonima – tako se lijek “Lopril” prodavao Zavodu zdravstvenog osiguranja Ze-Do kantona za 3,82 KM a Kantonu Sarajevo za 9,71 KM.
———————————————————————————————————
Orto-foto plan Federacije
Bivši federalni ministar prostornog uređenja Ferid Otajagić nije želio budžetski novac ostavljati svom nasljedniku pa je požurio da potpiše ugovor o izradi digitalnog orto-foto plana Federacije prije nego što mu istekne mandat. Tri dana prije nove 2007. godine, potpisao je ugovor sa njemačkom firmom “Agermeier Ingenieure” i isplatio im 400.000 maraka avansa za posao vrijedan 1,3 miliona eura iako nije protekao rok od 15 dana za eventualne žalbe.
Tada je Otajagić pojašnjavao novinarima da se novac planiran za jednu godinu ne može prenositi u drugu pa je zbog toga zaključio da se zakon može zanemariti. Žalbu nezadovoljnih firmi “InfoMap” i “Geofoto” odbacio je u rekordnom roku od samo jednog dana i nastavio kršiti zakon iako su ga u tome pokušavali spriječiti Ured za razmatranje žalbi i Sud BiH.
———————————————————————————————————
Aneksi tunela autoputa Banja Luka – Gradiška
Zakon o javnim nabavkama BiH predviđa mogućnost sklapanja aneksa za naknadne radove u visini od 50 posto od osnovne cijene.
 Aneksima na ugovor o izgradnji autoputa Banja Luka – Gradiška, Vlada RS je građevinskoj firmi “Integral” dala 86 miliona maraka, a osnovnim ugovorom svega 44 miliona KM!
Stručnjaci tvrde da prvobitni Ugovor nije mogao biti uvećan ni za 50 posto, jer je potpisan u vrijeme dok su na snazi bili entitetski Zakoni o javnim nabavkama, tako da su svi Aneksi trebali biti potpisani u skladu sa Zakonom o nabavci roba i usluga i ustupanju građevinskih radova RS.
Ovaj zakon predviđa mogućnost potpisivanja jednog Aneksa i to samo na iznos do 20 posto od iznosa utvrđenog osnovnim Ugovorom.
———————————————————————————————————
Mjerni ormari za Elektroprivredu BiH
Elektroprivreda Bosne i Hercegovine godinama nabavlja oko 16.000 mjernih ormara koji se ugrađuju na kuće ili u haustore i to košta nekoliko miliona maraka. Iako bi ovakve nabavke morali provoditi javno, bivša uprava Elektroprivrede je pronašla zanimljiv način da ormare nabavlja daleko od očiju javnosti, puno skuplje nego bi trebalo.
Kada je tender 2009. godine oboren, Elektroprivreda je odlučila da više ne objavljuje pozive nego ormare nabavlja od kompanije “Eldis tehnika” koja je zavisno društvo Elektroprivrede i u njenom stopostotnom vlasništvu.
———————————————————————————————————
Kampanja “Kupujmo domaće”
Kampanja “Kupujmo domaće” u ljeto 2012. godine koštala je više od milion maraka.
Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović bio je ponosan na kampanju koja je neodoljivo podsjećala na izbornu kampanju njegove stranke.
Revizori su zaključili da odabir dobavljača za usluge Kampanje „Kupujmo domaće“ nije izvršen sukladno procedurama propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH. Također, sa izabranim dobavljačima nisu zaključivani ugovori kojima bi se regulirala međusobna prava i obveze, vezano za namjenski utrošak dodijeljenih novčanih sredstava.
———————————————————————————————————
Nabavka đubriva u Robnim rezervama RS
Umjesto javnog poziva za nabavku, Republička direkcija za robne rezerve 2009. godine odlučila je omogućiti malom broju dobavljača da se prijave na tender i zatvorenim postupkom birala najboljeg.
 Od četiri ozbiljne firme u uži izbor ušle su dvije. Jedini ponuđač sa svim ispunjenim kriterijima i najnižom cijenom bio je “VST Trend” iz Banje Luke. U uži izbor sa njima je prošao i “Agro Group”. Šestočlana tenderska komisija zaključila je da “Agro” ne ispunjava sve postavljene uslove ali da ipak mogu u uži izbor. “Agro” u tom trenutku nije imao listu ranijih isporuka, nije naveo vrstu đubriva koje će isporučiti, posljednji izvještaj o kvalitetu bio je još iz 2004. godine…
Njihova se ponuda zasnivala na deklaracijama o kvalitetu od Fertila i Uniferta, čije su ponude odmah odbačene kao nezadovoljavajuće!? Ipak, oni su dobili posao.
Kompanija “VST Trend” žalila se na postupak i krajem 2014. godine dobila spor na Sudu BiH. Sud je donio presudu kojim se postupak poništava i nalaže nadoknada štete oštećenoj firmi “VST Trend” u iznosu od 2,6 miliona maraka, odnosno deset procenata od vrijednosti posla.
Međutim, postupak je već bio sproveden i firma “Agro Group” je nabavila đubrivo po cijeni većoj od tržišne.
———————————————————————————————————
Nabavka hrane za Klinički centar u Banjoj Luci
Nabavka hrane za Klinički centar Banja Luka za 2012. godinu po svom novčanom iznosu je daleko od velikog tendera ali se na listi nalazi zbog načina na koji je tender proveden.
Iako se radilo o otvorenom postupku Centar je bio zadovoljan sa samo dvije umjesto tri valjane ponude. Kada su iz kompanije koja je učestvovala na tenderu tražili uvid u navodno najbolju ponudu, Klinički centar je to kategorično odbio i još dodao da su cijene artikala koje je ponudio “Novoteks” tajna informacija!? Od firmi za nabavku hrane je tražen promet od najmanje tri miliona maraka, čak i za dio nabavke od svega 6.000 maraka. Još je traženo da mogu dostaviti hranu u roku od 15 minuta.
Najbolji i najstariji trik iz knjige o varanju na tenderima ostavljen je za kraj: rok plaćanja je 1.460 dana, tačno četiri godine. Zastara za naplatu nastaje nakon tri godine pa je Klinički centar zakonski mogao čekati istek ovoga roka i nikada ne platiti dostavljenu hranu.
|
