Ahilova peta međunarodnog monetarnog i finansijskog sistema i šta učiniti s njom

Svaki istorijski period je u znaku rasprave o pravilnom oblikovanju međunarodnog monetarnog i finansijskog sistema. Danas, kao i u prošlosti, rasprava traje nesmanjenom žestinom. I danas, kao i u prošlosti, ulozi su visoki.
U svom eseju Claudio Borio iz Monetarnog i ekonomskog odjeljenja Banke za međunarodna poravnanja ustvrdio je da je Ahilova peta tog sistema pojačanje “viška finansijske elastičnosti” unutrašnjeg monetarnog i finansijskog režima, odnosno pojačanje njegove nesposobnosti da spriječi nakupljanje finansijskih neravnoteža, ili pretjerana veličina finansijskih ciklusa, koji dovode do ozbiljnih finansijskih kriza i makroekonomskih dislokacija.
Ovaj pogled oštro je u suprotnosti s drugima koji, do sada, nisu dobili pažnju. Na različitim stupnjevima, ovo naglašava neuspjeh sistema za sprečavanje poremećaja tekućeg računa i tendenciju da generira strukturni manjak sigurne imovine – „višak štednje “i” višak potražnje za sigurnom imovinom, respektivno.
Ako je ova analiza tačna, napredovanje zahtijeva širu prilagodbu unutrašnjih političkih režima i njihovu međunarodnu interakciju, udar na monetarne, finansijske i fiskalne politike. Bit prilagodbe je učiniti da politike budu simetrične kroz „bum i bankrot“ faze finansijskih ciklusa. Ove politike će voditi promišljenije protiv bumova i manje agresivno i uporno tokom bankrota. Takođe, one će redukovatii vjerovatnost i intenzitet poremećaja finansijskih bankrota i izbjeći trenutnu ekspanzivnu politiku pristranosti – ekspanzivnu pristranost koja, paradoksalno, vremenom povećava vjerovatnost većih kontrakcija i stagnacije.
Napredak je do sada bio neujednačen, ali, uravoteženje nije uspjelo. To napredovanje je više bilo na polju opreznosti, a manje na monetarnom polju i najmanje na fiskalnom polju. I to dokazuje posebnu varljivost što se tiče međunarodne saradnje, osim u području opreznosti regulative i nadzora. Ključna prepreka je nastaviti usredotočenost na neravnoteže tekućih računa, za razliku od finansijskih neravnoteža.
Uključenje finansijskih faktora sistematično, i evaluacija i oblikovanje politika ostaju veliki izazov.
Rizici nesupjeha u prilagodbi potrebnih politika ne bi smjeli biti potcijenjeni. Oni uključuju učvršćenje nestabilnosti u globalnom sistemu, povratak u savremeni ekvivalent razorne konkurentske devalvacije u međuratnim godinama, povratak u doba trgovačkog i finansijskog protekcionizma i, moguće, stagnaciju u kombinaciji s inflacijom. Razvijanje konsenzusa o dijagnozi će biti prvi, mali korak i pravi smjer.
(Ovaj pogled izražava mišljenje autora, a ne nužno poglede BIS-a)

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close