Svjetski eksperti za Dane: U Ukrajini “po svaku cijenu”

Napori Evrope da se oživi posrnula ekonomija i da se adekvatno suoči sa gorućom krizom u Ukrajini, na prvi se pogled mogu učiniti kao dva potpuno odvojena izazova. Međutim, političari koji pokušavaju da zaustave ruske planove i koji pokušavaju da pronađu prihvatljivo dugoročno rješenje na granicama istočne Evrope mogli bi mnogo toga naučiti iz načina kako je Mario Draghi, predsjednik Evropske centralne banke (ECB), uspio stabilizirati ekonomiju same eurozone.

PIŠE: Jorge MARISCAL i Nick RICE
(Jorge Mariscal je šef Odjela za investicije u tržištima u razvoju pri UBS Wealth Managementu. Nick Rice je izvršni direktor Centralnog ureda za investicije pri UBS Wealth Managementu)

Draghi je još početkom septembra ponovio svoje obećanje “da će učiniti sve što je potrebno” kako bi eurozona i dalje normalno funkcionisala, te je najavio uvođenje više inovativnih mjera u cilju oživljavanja monetarne unije. Uprkos činjenici da Draghi nije proveo svojevrsne dalekosežne mjere u oblasti monetarne politike kojima smo bili svjedoci u SAD-u tokom proteklih šest godina, njegov pristup problemima evropskim zvaničnicima ipak pruža vrijedne pouke u kreiranju politike pogotovo kada se suočava sa sukobom različitih nacionalnih interesa.

Isto tako, kada je u pitanju organizovanje zajedničkog pristupa ukrajinskoj krizi, ne samo da bi evropski zvaničnici mogli odbiti Draghijev pristup, nego bi čak mogli učiniti i mnogo teže greške.

A prva pouka tog pristupa je vrlo jednostavna: nikada nemojte praviti kompromise kada su u pitanju temeljne stvari! Ovaj beskompromisan stav upravo je demonstriran Draghijevim obećanjem “sve što je potrebno” na Global Investment konferenciji, koja je održana krajem jula 2012. godine u Londonu, čime su stvoreni čvrsti temelji za oporavak. Slična razmatranja su u opticaju kada je u pitanju i Ukrajina. Rusija je svima jasno stavila do znanja koliko daleko je spremna ići kako bi Ukrajina ostala u sferi njenog utjecaja, kako bi spriječila ovu zemlju da nastavi evropskim stopama Estonije, Latvije i Litvanije i, što je još važnije, da je spriječi od ulaska u NATO. S druge strane, Evropa također mora pokazati da je spremna učiniti sve što je potrebno kako bi zaštitila teritorijalni integritet Ukrajine i kako bi spriječila Rusiju u slabljenju i podređivanju svog susjeda. Ovim bi se možda mogli postaviti uslovi za konačan dogovor.

Da bi se ovo postiglo, Evropska unija mora naučiti drugu po redu Draghijevu lekciju, a to je: radije preduhitriti nego reagirati (ovaj potez postaje još značajniji u kontekstu aktuelnog krhkog primirja). Umjesto uvođenja ionako zakasnjelih sankcija kao odgovor na intervenciju Rusije u Ukrajini, Evropa bi trebala povući jasnu crvenu liniju preko koje se ne smije i pokrenuti konkretne, odnosno djelotvorne kazne ako se ta linija prekorači. Teška retorika i umjerene sankcije neće mnogo pomoći. Draghijeva najava ECB-ovog programa 2012. godine o “potpunim monetarnim sankcijama” (OMT) podupire njegova odvažna obećanja, pri čemu vraća povjerenje toliko brzo da OMT-ova shema možda nikada nije trebala biti razrađena.

Kako bi se ujedinili različiti evropski interesi iza ovakvih mjera, političari bi trebali poslušati treću Draghijevu lekciju: pokazati liderstvo po pitanjima koja nisu sporna, a zatim omekšati one koji su drugačijeg mišljenja i to na nebitnim pitanjima kako bi i oni podržali glavnu strategiju. Unatoč protivljenju njemačke opozicije OMT-ovoj politici, Draghi je uspio ujediniti suparničke centralne i periferne države eurozone fokusirajući se na nesporni zajednički cilj, a to je očuvanje eura. Kao rezultat toga, Draghi je bio u mogućnosti predstaviti zdravorazumski plan kako to i postići.

Danas nacionalne prepirke evropskih država u jeku krize eurozone odzvanjaju i u proturječnim pregovorima u vezi s nametanjem sankcija Rusiji. Razlike u mišljenjima mogu biti prevladane ukoliko vodeće države Evropske unije uz pomoć nekoliko neovisnih glasova stvore zajednički front koji će biti utemeljen na jednoj tački oko koje se ne može progovarati, a to je princip teritorijalnog integriteta. Lideri vodećih evropskih država bi onda lakše mogli okupiti preostale države EU u vezi s drugim zdravorazumskim mjerama, čime bi se stvorio jedinstven i vjerodostojniji front protiv Rusije.

Osim toga, Draghi je bio spreman na sve u slučaju novih prijetnji i neizvjesnosti pa je, naprimjer, ranije ovog mjeseca najavio kupovinu aktive kao odgovor na nisku inflaciju u eurozoni. On je dokazao da sveobuhvatan i prethodno najavljen plan ne podrazumijeva korištenje kompletne moći odjednom.

Ukoliko Evropska unija pokaže da je spremna učiniti sve što je potrebno kako Ukrajina ne bi bespovratno skliznula u Euroazijsku uniju u kojoj dominira Rusija, istodobno priznavajući rusku odlučnost da će testirati eventualnu ekspanziju EU i NATO-a ka istoku, Ukrajina će onda u ovom slučaju imati priliku za stjecanje trajnog mira. Nakon što su svi priznali da je Rusija 2008. godine izvršila agresiju na Gruziju, čime su bile ugašene sve nade da će ova zemlja jednog dana postati članica NATO-a, rusko uplitanje u unutrašnja pitanja Gruzije i nestabilnost su potom počeli opadati. Gruzija je početkom ove godine čak potpisala i Sporazum o pridruživanju sa Evropskom unijom.

Loš scenarij za Ukrajinu mogao bi barem nalikovati trenutnoj poziciji Gruzije, ali samo ako evropski političari budu djelovali i učili iz Draghijevih pouka. I dok se uzimaju u obzir ruski strateški interesi, Evropska unija bi također trebala zaprijetiti da će snažno udariti na rusku ekonomiju koristeći se starim trikom štapa i mrkve kako bi nagovorila ruskog predsjednika Vladimira Putina na iznalaženje trajnog rješenja, a Putinova popularnost počiva na održavanju nacionalnog ponosa i prosperiteta. Ukoliko EU bude prisiljena da provede ove prijetnje, onda će ruska ekonomija patiti mnogo više od evropske (s tim što ovo podrazumijeva da će Rusija voditi računa o takvim poteškoćama).

U svakom slučaju, poteškoće koje su pretrpjeli građani Evropske unije mogu se ublažiti ukoliko eurozona bude slijedila konačni Draghijev recept, a to je pružanje više fiskalnih i monetarnih poticaja u pojedinim oblastima kako bi se nadoknadile reforme i izvršila fiskalna konsolidacija u drugim oblastima. S druge strane, selektivnim rješavanjem najopasnijih rizika, Draghi je bio u stanju da ih svede na najmanju moguću razinu. Ovo isto bi političari trebali uraditi kada su u pitanju sankcije protiv Rusije ublažujući time njihov utjecaj na one evropske građane koji najviše pate.

Dakle, evropski političari imaju sredstva i znanje da zadrže svoj utjecaj u Ukrajini. Ako samo pogledaju navedeni primjer Evropske centralne banke, onda će biti u mogućnosti da pronađu adekvatan model da taj utjecaj i sprovedu u djelo.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close