Svi smo mi konji ponekad…
Rijetko se upuštam u komentarisanje našeg mentalnog sklopa, koji nas vodi kroz svakodnevnicu. Ponekad me “pogodi” neki detalj, sitnica što me otrijezne i vrate u realnost zbilje, te se osjetim dijelom ovog miljea.
Danas me u takvo raspoloženje dovela pjesma Mike Antića, koju je renomirani intelektualac Svjetlana Cenić postavila na svom profilu, na facebooku.
Uvek kad se igramo
meni kažu: bićeš konj
i ja,šta ću – moram.
I još neki budu konji,
a ostali sednu nam na ledja,
pa se tako trkamo.
Mi, koji smo konji,
dok trčimo do cilja
u konje se pretvorimo,majke mi.
I srce nam konjsko.
I oči nam konjske.
I mozak nam konjski.
I mogu ti reci: kad si konj
uopšte ti nije vazno da budes baš prvi.
To je uvek važno samo onom
sto te jaše.
(Mika Antić)