Kultura življenjaLifestyle

Svi posjedujemo talent: Osam tipova inteligencije

Početak školske godine, škola, školovanje, učenje, saznavanje, i slični pojmovi, nekako se uvijek vežu za ono što nazivamo inteligencijom. Svima nam je manje ili više poznato da se danas, međutim, ne govori o jednoj inteligenciji, nego o više njih. Tačnije, većina psihologa se slaže da je u pitanju osam vrsta inteligencije

Piše: Vildana Moralić-Hasanović

Uobičajeno je da s riječju inteligencija označavamo umne sposobnosti učenja, razumijevanja, rasuđivanja i rješavanja problema. Međutim, znamo da ista osoba može biti slaba u matematici i logici, a sjajna u slikarstvu ili govorništvu. Primjećujemo i da neki ljudi naglašenog intelekta trpe neuspjeh u izboru prijatelja i ophođenju s okolinom, dok mnogi ponavljači razreda trijumfiraju u trgovini, sportu ili privatnom životu. Je li onda ispravno inteligencijom nazivati samo sposobnost logike i zaključivanja, ili je inteligencija zajednički izvor iz kojeg teku raznoliki talenti?

Najraniji zagovornik teorije o širokoj lepezi inteligencija je američki psiholog i harvardski profesor Howard Gardner, koji je 1983. u knjizi “Frames of Mind” iznio tvrdnju da se inteligencija grana na sedam tipova, pridodajući im naknadno osmi. Prema Gardneru i njegovim brojnim sljedbenicima, svako ljudsko biće posjeduje nešto od svih tipova inteligencije, ali ne u jednakoj mjeri. Koji će tip prevladati, ovisi o tome koji je dio mozga najrazvijeniji te o utjecajima okoline i situacijama u kojima se pojedinac nađe tokom života, pogotovo u prvih desetak godina.
Kome je u djetinjstvu pri ruci muzički instrument, imat će više izgleda razviti muzički potencijal, a ko je u prilici družiti se s loptom ili reketom, bit će usmjereniji na koordinaciju pokreta i ravnotežu.

Danas se vjeruje da je doprinos kvocijenta inteligencije u uspjehu pri ostvarenju ciljeva u životu tek 20 posto. Uspjehu više doprinosi vješto komuniciranje, te sposobnost razumijevanja drugih ljudi i prepoznavanja vlastitih osjećaja i motiva.
Osam tipova inteligencije
Gardner je raspoznao osam oblika inteligencije i dao im sljedeće nazive: jezičko-verbalna, logičko-matematička, zvukovno-muzička, tjelesno-pokretna, vizuelno-prostorna, unutarnja (emocionalna) ili intrapersonalna, društvena (socijalna) ili interpersonalna, te prirodna ili naturalistička. Iako tvrdi da ju je prilično teško definirati, Gardner razmatra mogućnost dodavanja još jedne vrste inteligencije – duhovne ili egzistencijalne. “Ona će se”, kako kaže, “ticati sposobnosti postavljanja velikih životnih pitanja”.
Jezičko-verbalna inteligencija
Određuje sposobnost usvajanja govora, savladavanja pismenosti i korištenja riječi. Ko je ima razvijenu, vješto se usmeno ili pimeno izražava te s lahkoćom uči jezike.

Posjeduju je pisci, novinari, odvjetnici, političari, osmislitelji križaljki i drugi kojima su riječi najvažniji alat. Sposobnost korištenja jezika mora se održavati i osvježavati vježbom jer smo skloni zaboravljanju riječi i konstrukcija, čak i u maternjem jeziku. Nekim je ljudima zbog nepravilno umreženih neurona u moždanim centrima za jezik otežano dostizanje prihvatljive razine korištenja govora i pisma, no moderne tehnike koje su razvili pedagozi i logopedi donose zapažene uspjehe.
Logičko-matematička inteligencija
Diktira sposobnošću baratanja brojkama, rješavanja matematičkih problema te rasuđivanja i zaključivanja na bilo kojem području djelatnosti. Visoka inteligencija ovog tipa pomaže, primjerice, brzom shvatanju u što se isplati ulagati, koja će zanimanja biti tražena u budućnosti ili koja politička stranka ima najveće izglede za osvajanje vlasti. Ko je obdaren ovom inteligencijom ima izglede za uspjeh u poslovima koji zahtijevaju znanje matematike, fizike i hemije, dakle u raznim znanstvenim i tehničkim disciplinama.

Naglašena je i kod igrača šaha, bridža, preferansa i drugih igara koje podrazumijevaju proračune i kombinatoriku. Uz njezinu pomoć izvodimo složenije operacije poput dijeljenja, oduzimanja i računanja postotaka, jer se one dijelom temelje na riječima.
Zvukovno-muzička inteligencija
Utječe na sposobnost komponiranja i izvođenja muzike, ali i uživanja u njoj. Ova inteligencija izvire iz nekoliko moždanih centara, od kojih jedan regulira muzičko umijeće, drugi izvođenje, treći raspoznavanje melodija i tonaliteta, a četvrti ritam.
Tjelesno-pokretna inteligencija
Naziva se i motoričkom, daje sposobnost izvođenja složenih ili zahtjevnih tjelesnih aktivnosti. Visoko razvijena inteligencija ovog tipa navodi na bavljenje sportom, plesom, glumom ili pantomimom. Važna je i za uspjeh u hirurgiji, preciznoj mehanici i drugim poslovima u kojima se traži vrhunska koordinacija pokreta. Osim koordinacije, brzine, savitljivosti, ravnoteže i snage, tjelesno-pokretna inteligencija obuhvaća i koordinaciju očiju i udova, u sprezi s prostornom inteligencijom.
Vizuelno-prostorna inteligencija
Regulira sposobnost uočavanja i razlikovanja boja, oblika, veličina i međusobnih udaljenosti predmeta. Vizuelno i prostorno nadareni ljudi u stanju su prepoznavati i pamtiti obrasce, zamišljati prizore u tri dimenzije i snalaziti se u prostoru. Visok nivo ove inteligencije uočen je kod vozača, mornara i pilota, kipara, arhitekata i dizajnera.
Unutarnja ili intrapersonalna inteligencija
Služi nam za razumijevanje nas samih. Uz njezinu pomoć možemo naučiti koje situacije i radnje izazivaju pojedine emocije i šta nas motivira na određene postupke. Visoko razvijena unutarnja inteligencija omogućava nam svladavanje bolnih emocija i brz oporavak od stresnih iskustava. S naglašenim ovim tipom inteligencije lakše donosimo dugoročno isplative odluke, umjesto onih koje bi nam donijele brz ali i nestabilan dobitak.
Društvena ili interpersonalna inteligencija
Određuje vještinu ophođenja s drugima. Ona uključuje prepoznavanje tuđih emocija, motiva i namjera, sposobnost prilagodbe drugima i navođenja drugih da se prilagode nama. Jaka društvena inteligencija pomaže pojedincu da se uklopi u skupinu, da pridobije druge na svoju stranu i uvjeri ih u ispravnost svojih tvrdnji i postupaka. Stoga se ovakvi tipovi često bave politikom, marketingom, zastupništvom i odnosima s javnošću, ali i pedagogijom, psihologijom i socijalnim radom. Zanimljivo je da dio mozga zadužen za razumijevanje tuđih postupaka i psihičkih stanja kod ljudi zauzima relativno najveću zapremninu u usporedbi sa životinjama.
Prirodna ili naturalistička inteligencija
Gardner ju je pridodao desetak godina nakon prvobitne razrade teorije o razgranatim inteligencijama. Njome su obdareni biolozi, zoolozi, botaničari, ekolozi, pa i obični ljubitelji prirode, biljaka i životinja. O razvijenosti ove inteligencije ovisi hoćemo li bacati plastiku zajedno s drugim smećem ili u posebne kontejnere; hoćemo li kupovati proizvode od krzna i time poticati ubijanje životinja. Sudbina okoliša, drugim riječima, u rukama je onih koji razumiju kako se trebaju ophoditi prema njoj.

Tagovi: Howard Gardner  inteligencija

novovrijeme.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close