Dragan Bursać: Zbog njih su me zvali papak

Ti, narode, ne postojiš, ni ekonomski, ni politički, ni egzistencijalno, ni duhovno. Ti si, narode, eventualno, napojen Srbin, Hrvat ili Bošnjak u predizbornoj prehrani i ništa više

Autor: Dragan Bursać
BUKA

Da je Hari Varešanović na svaki pomen „papka“ u posljednjih desetak dana u RS dobio po pfening, dosad bi zgrnuo pravo bogatstvo. Dobro, bogat je on i bez toga, ali nije meni do Harija. A, nije mi ni do Adama Šukala, uz koga se ovaj pogrdni nadimak sada veže.

 

Do vas mi je, čitaoci moji, kao i do mene hudog! Do svih vas koji su se po onom „sunčanom danu“, 12. oktobra, napenalili i glasali, ispunjavajući tako „građansku dužnost“. E pa, džaba ste krečili, a i ja s vama moleraj dovršavao. I nije problem što je Baja nadbo opoziciju u Banjaluci, a opozicija Baju u Sarajevu. Nije problem ni što ćemo iste njuške gledati evo već dvadeset i neku godinu, osvježenu tek pokojim mladcem ili povratnikom u politiku.

 

Smijeh, veselje i pokoja Mara

 

Problem je, dobro moje tijelo glasačko, što ste na konstitutivnoj sjednici Skupštine Republike Srpske, po ko zna koji put, opet biti naguženi, onako kolektivno. Dragi moj i preponosni narode, izglasao si iste i njima slične. Pa si se juče smijao divljanju, slanju u majčinu, nepismenim i supismenim izjavama, pokušajima čitanja teksta na maternjem jeziku, pa opet slanja u majčinu. Smijao si se Adamu Šukalu, koji ne zna jel’ poš'o ili doš'o, smijao si se starom Iliji Stevančeviću, skupštinskom čekiću na jedan dan i prebjegu na četiri godine. Bilo ti je smiješno, narode, što Ilija ne zna isključiti mikrofon, što malo-malo pita kad treba lupiti čekićem, a kad ne, što priča i kad treba i kad ne treba, što se razumije u poslovnik k'o Mara u onu stvar…

 

Gadio ti se Šukalo, koji bi da „pravi mostove“. Pitao si se, narode glasački, da li je riječ o stilskoj, građevinskoj ili gimnastičkoj figuri. Sprdao si se što je Vojin Mitrović, tek tako, iz čista mira, prešao iz Čavićevog NDP-a u slobodni prostor SNSD-ovog dizanja ruku. Sve ti je smiješno, a ništa ti smiješno nije, kaže vrli poeta.

 

I nemaš se čemu smijati, narode, jer si upravo ti, takav kakav jesi, dao legitimitet i potenciju da se „papkari“ po skupštini. Sad se mogu i apstinenti nasmijati, što svojim činom glasanja nisu učestvovali u vratolomiji uma zvanoj skupštinsko konstitutivno zasijedanje. Ali njihov smijeh je kao iz onog vica – Rambo mi opšti sa ženom, a ja pomjerio nogu preko crte, pa ga kobiva zeznuo. Infantilno i jadno!

 

No, za koga smo glasali i protiv koga smo glasali, taman tako nam je. Jerbo, nismo mi ušli u arenu niskih strasti, još nižih mentalnih sklopova, patosirane etike i visokih novčanih iznosa. Ne! Mi smo za učesnike arene glasali ili nismo, svejedno je.

 

A, to što je svejedno, to je opasno narode!

 

Jedno svejedno i jedno gore od toga

 

Jer, ako je svejedno da li ćeš jedne nedjelje u oktobru za dvije godine  izaći na lokalne izbore ili preležati u svojoj bajtici, onda je izborni sistem i ono što u pošalici zoveš demokratijom tek privid, fatamorgana izmaštana od strane papaka, konjevodaca, baja, i ostalih dobro uhljebljenih članova skupštinskog rezervata.

 

Onda je bespredmetno glasati za npr. narečenog Vojina Mitrovića, koji je u opozicionom taboru i kome si namijenio glas, e da bi kobiva nešto promijenio, kad će čika Vojin za određenu transakciju (budimo kulturni, pa je nazovimo emotivna transakcija uvrijeđenog Vojina) preći u Milino kolo. Ubijeđen sam da nikada nećemo posve sigurno saznati realan i odistinski cjenovnik papaka i ostale stoke sitnog zuba, no to i nije bitno. Dakle, pratite fabulu radnje. Ako je bespredmetno izlaziti na izbore, jer ionako će se na postizbornoj pijaci dogovoriti politička raja iz kraja, onda je logično apstinirati i ostati kod kuće?! Jel’ da?

 

E, pa nije. Jer, ako ostanete kod kuće, glasaće tzv. baza – čitaj nezajažljiva gomila administrativaca u partijskom ropstvu koja ima kredit na kuću, stan, auto, dijete, vrtić, veš mašinu, babu, đeda…A, to sve treba poplaćati. Pa će i u tom slučaju vlast biti vlast, a opozicija, paa …dobro uhljebljen rezervni točak vlasti.

 

Pa, šta dalje narode? Da školuješ djecu da bi se batrgala u ovom blatu, ne ide. Ionako će sve i da dobiju univerzitetske diplome i sve moguće titule postati „intelektualci koji stalno promišljaju u Republici Srpskoj“, kako reče ministar Mutabdžija. Dakle, biće, uz dobru fortunu, crvići klimoglavci u sistemu. Da izvodiš penzionere kao najvitalniji dio društva na ulice, ni to ne ide. A i Baja je odlučio da digne penzije za basnoslovnih 3%. Jednom, nekad, možda.

 

Kad te nema i kad si papak

 

Ili, nedajbože, da izađeš na ulice, da protestuješ dok ne vidiš guzice opozicione i pozicione kako odlaze sa vlasti. To sigurno nećeš uraditi. A, evo i zbog čega.

 

Ti, narode, ne postojiš, ni ekonomski, ni politički, ni egzistencijalno, ni duhovno. Ti si, narode, eventualno, napojen Srbin, Hrvat ili Bošnjak u predizbornoj prehrani i ništa više. Ti, narode, nisi građanin, nisi ništa. Tek puki fragment krikova, koji se kao u umobolnika otima iz usta, dok se smije eskapadama vođa u tebe.

 

Ti si, narode, PAPAK, sve vrijeme. Bio i ostao. A ovo što gledaš, to je samo predstava, igrokaz o tzv. papcima, koji će za 4-5 hiljada mjesečno nastaviti papkariti. Dok ti i porod tvoj budete redovno posjećivali kontejnere i u sve mršavijoj ponudi glodali koske i otpatke lokalnih moćnika za koje smatraš da su papci.

 

Kakav si, narode, dobro si i papak. I ja sa tobom.

 

Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar