-TopSLIDEKolumneVisoko

Nevzeta Begić: U čemu je problem?

U čemu je problem?


Autor: Nevzeta Begić – kandidat SBB-a za Gradsko vijeće Visoko

Vlada tišina. Hodnici prazni. Samo reski zvuk zvona te opominje da je vrijeme da ideš na čas.
Uzimaš Dnevnik, kratki pogled na ogledalo i ne možeš da vjeruješ da si to ti, jer maska dominira na tvom licu. Ulaziš u učionicu. Učenici mirni, sjede u razmaku, njih pola iz jednog razreda.

Ne vide tvoj osmijeh, tvoje lice i ono što je svima znano, da na osnovu njegovog izgleda zaključe u kakvom je raspoloženju profesor. Njima je to uskraćeno. Upisuješ čas, pitaš za odsutne, zdravlje i opet tišina. Pred očima desetak omladinaca, dobi od 17 godina, kao u sceni nekog filma, zombiji sa maskama na licu, nijemo gledaju u tebe.
I čekaju…
Nema šaputanja, gurkanja, sjedenja u grupi, pobogu Korona je.

Glavom mi prolaze razne misli. Još jedna izgubljena generacija… Da, na času je druga grupa, koja je zadnji put bila u školskim klupama prije 14.dana, jer imaju dvočas. Nezainteresirano sjede i samo čekaju. Par njih pokazuje interes, dok ostali žmirkaju i bez imalo srama, bojazni kažu: Ne, nismo pročitali, pogledali, uradili – ono što sam im detaljno opisala i poslala u obliku Nastavne pripreme za rad kući.

Ovo su scenariji koje doživljavamo mi prosvjetni radnici.
Ne, nemojte da sumnjate u naše sposobnosti. Ovakvo stanje i odnos naspram učenja je sistemski urušavano godinama unazad. Samo je ova Korona pomogla da se pokaže pravo lice.
Pitam se: Šta je ovim mladim ljudima? Kada razgovaraš sa njima čuješ i vidiš da je riječ o pametnoj djeci. Koja na času razumije i zrelo razmišlja. Pa zašto onda ne rade i uče, u čemu je problem?
Njihovi odgovori su, stariji bi rekli naivni, ali tako realni i iskreni.

– Što bi učili kada i onako nemamo posao da se zaposlimo. Šta ću učiti, kada me moji ne mogu dalje školovati. Svakako ćemo otići u inostranstvo. Profesorice, samo će se zaposliti oni podobni, sa štelom.

Gorke, ali istinite riječi izlaze iz usta tih mladih ljudi. Na koje moraš reagovati na najbolji način i biti virtuoz šta odgovoriti, a da ne napraviš grešku. Kako uvjeriti mlade da ima nade za njih, nas i da se vrijedi boriti, učiti, obrazovati i ostati u BiH?

Ja i meni slični svaki dan stajemo pred Vašu(našu) djecu i dajemo im ono najbolje od sebe. Svoje znanje, obrazovanje, odgoj, ljubav, poštovanje i ono najvažnije nadu.

“Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih” – rekao je Erazmo Roterdamski.

Pitanje za sve nas:
Da li je ovo primjereno školovanje? Da li su nadležni izabrali dobar model školovanja u ovo vrijeme Korone?
Koje odgovoran za ovakvo stanje u obrazovanju i vrijednostima u njemu? Jer, naši đaci u inostranstvu su među najboljim studentima, posvećenim radnicima

U čemu je problem? Da li je konačno vrijeme da kažemo naglas i djelujemo!

Naša djeca su već rekla.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close