PolitikaSvijet

Sve više zemalja odustaje od “neobvezujućeg” sporazuma UN-a o migracijama

Nekoliko europskih zemalja, Australija i Izraela su, nakon službenog priopćenja  Sjedinjenih Država da odbijaju potpisati Globalni ugovor o migracijama Ujedinjenih naroda, također odbile potpisati ovaj dokument, piše The Wall Street Journal. Ovaj sporazum, poznat pod imenom “Global Compact”, izvorno nije globalni i formuliran je na inicijativu Europske unije. Iako nema ili je bilo vrlo malo javne rasprave o njemu, njegovi tvorci i promotori tvrde ” kako sporazum nije obvezujući ” i da “samo dodatno jača već postojeća ljudska prava”.

Međutim, sve je manje nade za postizanje jedinstva o ovom pitanju.

Službeno, usvajanje globalnog sporazum o migracijama ovog tjedna je osmišljeno za pružanje podrške ljudima koji se kreću iz jedne u drugu zemlju. Na kraju se pokazao kao “politički otrov” i postao je problem širom svijeta, piše The Wall Street Journal.

Kao što smo u uvodi napomenuti, Globalni sporazum Ujedinjenih naroda o sigurnoj, urednoj i reguliranoj migraciji, izvorno je zamisao Europske unije i trebao bi biti odgovor na europsku migracijsku krizu 2015. godine.

Podsjetimo da je Europska unija ranije ove godine pokušala platiti ili prisiliti Alžir, Egipat, čak i zemlje koje nemaju funkcionalnu središnju državu, poput Libije, da na svom teritoriju stvore velike prihvatne centre u kojima će se provoditi postupci izdavanja azila za migrante iz sjeverne i subsaharske Afrike, što je odbijeno čak i od strane marionetske libijske vlade u Tripoliju.

Međutim, promotori sporazuma uporno tvrde kako je “Global Compact” u svojoj biti neobvezujuća potvrda postojećih sporazuma o ljudskim pravima, koji su dio svih relevantnih dokumenata Ujedinjenih naroda i potpisani su u cijelom svijetu.

Međutim, Sjedinjene Države, Izrael, Australija i mnoge europske zemlje neće potpisati sporazum koji će danas i sutra biti usvojen na konferenciji Ujedinjenih naroda u Maroku.

Odlazeća stalna američka predstavnica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, rekla je da Sjedinjene Države neće sudjelovati u ovom ugovoru “zato što se imigracijska politika Washingtona uvijek mora  provoditi od strane Amerikanaca i za Amerikance”. Američki naglasak na nacionalnom suverenitetu izazvao je odgovor mnogih europskih političara koji provode “tvrde” imigracijske politike ili zagovaraju reviziju postojećih međunarodnih konvencija o izbjeglicama i migrantima.

Vijece sigurnosti - Nikki

FOTO: Nikki Haley

The Wall Street Journal piše kako je odbijanje mnogih europskih država da potpišu “Global Compact” stvorilo neobjašnjivu situaciju, jer je to bila europska inicijativa koja bi, prema autorima dokumenta, koristila ujedinjenju zemalja Europske unije.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je bila prva koja je pokrenula širenje međunarodne suradnje u tom području. Tekst ugovora o Ujedinjenih naroda o stanju izbjeglica i ekonomskih migranata dogovoren i odobren u srpnju od strane diplomata iz cijelog svijeta, uz iznimku Sjedinjenih Država. Ubrzo nakon toga, vlade nekoliko zemalja, uključujući Australiju i Izrael, izjavile su da ne žele biti dio sporazuma, navodeći probleme sa zadiranjem u njihov suverenitet.

Prošli mjesec je izraelski premijer Benjamin Netanyahu uputio je svoje Ministarstvo vanjskih poslova da ne sudjeluje na sastanku Ujedinjenih naroda marokanskom gradu Marakešu.

“Nama je dužnost da zaštitimo svoje granice od nezakonitog ulaska. To je ono što smo činili i nastavit ćemo činiti “, rekao je Netanyahu.

Situaciju je slično komentirao i premijer Australije Scott Morrison, navodeći zabrinutost da bi “Global Compact” mogao “potkopati stroge zakone i praksu Australiji o zaštiti granica”.

Do sada su organizatore konferencije u Maroku da se povlače iz sporazuma službeno obavijestili Mađarska, Australija, Poljska i Austrija, ali još najmanje šest zemalja Europske unije, uz Izrael, Švicarsku i Dominikansku Republiku, otvoreno je izjavilo da neće sudjelovati na sastanku u Maroku.

Zašto odjednom dolazi do odbijanja sporazuma od raznih zemalja, ako njegov tekst “potvrđuje suvereno pravo država da određuju svoju nacionalnu migracijsku politiku i njihovu prednost u upravljanju migracijama? Čini se da sam tekst sporazuma nije jasno definiran, jer je Nizozemska, koja je najavila kako namjerava potpisati sporazum, uputila službeni zahtjev kojim traži jamstva da sporazum nema skrivene pravne obveze, time i posljedice na nacionalnu migracijsku politiku zemlje.

U Nizozemskoj, Belgiji, baltičkim i drugim zemljama ovaj sporazum izaziva živu raspravu. Upravo je “Global Compact” bio razlog da je belgijska vlada ovog vikenda izgubila većinu u parlamentu, jer je konzervativna nacionalistička Nova flamanska alijansa (N-VA) zbog sporazuma o migraciji napustila vladajuću koaliciju. Belgijski premijer Charles Michel je izjavio kako će, unatoč gubitku većine u nacionalnom parlamentu, ići u Maroko na potpisivanje sporazuma Ujedinjenih naroda.

U Europskoj uniji promjena u stavu mnogih zemalja stvara novi problem, jer pitanje migracija dovodi do sukoba političara koji ga ne žele potpisati s glavnim europskim nadnacionalnim sudom za ljudska prava.

Europski sud za ljudska prava, stvoren nakon Drugog svjetskog rata službeno zbog zaštite ljudskih prava na kontinentu, naredio je u kolovozu Mađarskoj da hrani izbjeglice u kampovima na svojim granicama. Ovaj sud je odlučio i da je s deportacijom ozbiljno bolesnih migranata i Danska prekršila međunarodno pravo. Sud uskoro treba donijeti odluku o tome je li Italija prošle godine prekršila međunarodno pravo kada je libijske vlasti spriječila u operacijama spašavanja i prijevozu migranata u Italiju, što je rezultiralo smrću desetaka migranata. Koje su “libijske vlasti” sudjelovale u spašavanju migranata i njihovom prevoženju u talijanske teritorijalne vode, nije navedeno.

Europske vlade strahuju da će usvajanje novog “neobvezujućeg” zakona biti u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima iz 1950. godine.

Međutim, ako je “Global Compact” neobvezujući, onda ne može utjecati ni na koji zakon EU ili nacionalne zakone, ako zemlje ili skupine zemalja to ne žele. Ako može, onda nije “neobvezujući” i bilo bi dobro čuti kakav će odgovor dobiti Nizozemska na svoj upit o mogućim skrivenim pravnim obvezama u dokumentu.

Europski sud za ljudska prava je kritizirao Belgiju, čija je vlada dopustila policiji da ulazi u domove osoba koje su osumnjičene da kriju ilegalne imigrante, unatoč činjenici da su zbog politike bivšeg belgijskog kralja Baldovina i unosnih ugovora sa Saudijskom Arabijom od prije pola stoljeća, dijelovi zemlje pretvoreni u  “vehabijske mini kalifate”. Danska je usvojila zakon koji policiji dopušta konfisciranje novca i dragocjenosti koje nađe u migranata i izbjeglica, kako bi djelomično pokrila troškova njihova izdržavanja. Danska se priprema i za zatvaranje osoba kojima je uskraćen status izbjeglice i odbijen azil, vjerojatno do njihove deportacije u zemlje porijekla ili barem do prve zemlje gdje su registrirani.

Suluda politika Europske unije i Angele Merkel iz 2015. godine, zbog koje se na razini EU, ali prije svega Njemačke, koja se nije sama mogla nositi problemom kojeg je stvorila, dizajniran dokument kojeg se kasnije preimenovalo u Globalni ugovor o migracijama Ujedinjenih naroda, razumljivo je dovela do raskola uglavnom unutar takozvanog “zapadnog svijeta”, kojeg su dio i Australija, Švicarska i Izrael. Uz Mađarsku, Poljsku i Austriju, danas i sutra ćemo znati kojih je šest zemalja Europske unije službeno odbilo popisati sporazum.

Nakon svega, jedini odgovor na ovo kompleksno pitanje kojeg nude zagovornici “Global Compacta” jeste da su u zemljama koje ne žele biti njegovim dijelom na vlasti “nacionalistički političari koji već dugo zagovaraju reviziju ili čak suspenziju međunarodnih konvencija o izbjeglicama”. Bez ikakvih pojašnjenja o samom sporazumu, problem postaje sve veći utjecaj nacionalista, čak i ako se za neke od zemalja koje su odustale od sporazuma, poput Švicarske ili Nizozemske, teško može reći da imaju izrazito  “nacionalističke tvrdolinijaške vlade”.

Točno je da se pitanje migracija percipira kao političko pitanje i da će se oko ove teme teško postići sporazum na globalnoj razini, Međutim, naglasimo na kraju da, ako je “Global Compact” neobvezujući međunarodni sporazum i svaka će zemlja zadržati ovlasti da određuje svoju migracijsku politiku, čemu toliko napora da se on usvoji?

“Željezna lady” migracijskog Global Compacta je stara prijateljica Georga Sorosa

Logicno.com

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close