Sve tajne Vincenta Tana koji želi kupiti FK Sarajevo

Vincent Tan obožava crvenu boju i ne voli kad ga zbog toga kritiziraju. Posebno ne kad ulaže novac. Kao u Cardiff City, naprimjer. U svoju omiljenu sportsku igračku Tan je upumpao blizu milijardu kuna, doveo mladog trenera gladnog uspjeha, dotjerao stadion, kupuje igrače, a klub je prvi put u povijesti uveo u Premiership. A to znači novac od televizijskih prava, pune tribine i sponzore.

(Jutarnji list)

No, najzagriženiji fanovi na malezijskog su milijardera i dalje bijesni.

Tan je lani, nakon pune 104 godine, boju domaćih dresova iz tradicionalne plave preko noći promijenio u crvenu. Stoljetni nadimak Bluebirds navijačima više nema smisla. Umjesto simbola plave ptice logo velškog kluba sada krase crveni zmaj i poruka – vatra i strast.

Vjerni navijači

 

Sezonske ulaznice se doduše prodaju kao lude. Trideset dana uoči prvog prvoligaškog susreta raspodano je 20.000 sezonskih i 5000 VIP ulaznica, svaka po 1500 kuna. FC Cardiff ponovno je, nakon 50 godina, top tema u gradu. Malezijac je redovno na tribinama u dresu svog kluba. Ali grupa najvjernijih navijača ga svejedno mrzi.

– Oni su nezahvalni, negativni i ometaju napredak – ljut je Tan.

Nije mu jasno da postoje oni koji su protiv jedne obične promjene boje dresova. Uvjeren da radi dobar posao, nije se ni pokušao suzdržati od medijskog obračuna s njima.

– Razoračan sam. Uložio sam novac i spasio klub od dugova i zaborava. Pa što bi oni još htjeli – pita se pred hrpom novinara na konferenciji koju je sazvao 18. jula, samo dan nakon što se vratio s trodnevne turneje po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

– Navijači me ne bi trebali toliko kritizirati. Mogu podnijeti samo malu količinu kritike. Nadam se da su me dobro čuli – poručuje im Tan.

Tri dana prije u frenetičnom tempu obilazi Sarajevo i Dubrovnik. Slijeće u Sarajevo u svom privatnom avionu, praćen suitom malezijskih biznismena i čelnika velškog kluba, održava sastanak s čelnicima FK Sarajevo, obilazi teren u potrazi za idealnim nogometnim kampom. Najavljuje kako već u avgustu želi kupiti FK Sarajevo i HNK Dubrovnik. Osim toga, trećeg dana obilazi zemljište u Dolima kod Dubrovnika, gdje uz podršku splitskog biznismena Vincenza Blagaića najavljuje gradnju luksuznog Four Seasons hotela. Ukupna vrijednost ulaganja: više od 500 milijuna kuna. I to samo u prvoj fazi. Prije nego što su se gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić i delegacija HNK Dubrovnik uopće snašli i susreli se s njim, Tan je već u svom avionu na ruti za Cardiff i dan poslije rješava tekuće probeleme s tifozima.

Vincent Tan je jednostavno takav. Pomalo impulsivan, živi u avionu, mijenja hotele, obilazi investicije. Bez dlake na jeziku, ulaže puno i hrabro. Ne voli otpor.

Posljednjih mjesec dana živi intenzivno, a nije ga zaustavila ni dvostruka privatna tragedija koja mu se dogodila u domovini.

Uostalom, riječ je devetom najbogatijem Malezijcu i članu kluba hiljadu svjetskih milijardera. Forbes ga procjenjuje na 1,3 milijarde dolara, a mediji spominju iznos od čak deset milijardi, ako se zbroje sve nekretnine i brendovi po cijelom svijetu. Takvo bogatstvo ne može se zaraditi bez rizika.

I ne prolazi bez kritika. A Tan je stalno u pokretu.

Taj bivši prodavač osiguranja i obični službenik u banci u rodnoj se Maleziji često suočava s tvrdnjama da je bogat samo zato jer je dugi niz godina blizak političarima na vlasti, posebno bivšem malezijskom premijeru, Mahathiru. Obojica su u poziciji moći došli ranih osamdesetih i danas su, kažu nam oni koji Tana poznaju, bliski prijatelji.

Primjerice, Tan ulaže u megaresort na otoku Jeju u Južnoj Koreji. Želi hotele. Riječ je o  najvećoj investiciji u južnokorejski turizam ikad, koja je vrijedna možda i 3,5 milijarde dolara. Stoga ni obilazak gradilišta, ove godine u maju, ne prolazi bez nasmijanih, ruku pod ruku Vincenta Tana i Mahathira, koji mu pritom izražava podršku kao da je još uvijek premijer, iako je s vlasti sišao 2003. godine. Iako ima 88 godina, Mahathir i dalje aktivno sudjeluje u političkom životu svoje zemlje i često kritizira nasljednike jer se boje ulagati i trošiti, već štede.

Tan je prvi ozbiljni novac zaradio na hamburgerima, a obogatio se na igrama za sreću i lutriji. Kad je država odlučila privatizirati nacionalnu lutriju Sports Toto, Tan je uskočio na voz, pobijedio na natječaju i nastavio se širiti na Filipine.

Veliki filantrop

 

Ma koliko kasnije davao novca u humanitarne svrhe, a na glasu je kao doista veliki filantrop i socijalno osjetljiva osoba, Vincent Tan u domovini, kao i u klubu, ne može iskorijeniti baš sve protivnike i kritičare.

– To je tako. Uvijek će postojati ljudi koji će biti protiv mene. Htio bi vjerovati da je protivnika sve manje – rezonira Tan.

U Bosnu i Hercegovinu Malezijac je stigao polovicom jula na poziv čelnika FK Sarajevo. Iako je s klubom kao čelnik Cardiff Cityja službeno potpisao samo Memorandum o razumijevanju, kojim bi sarajevski klub bio poligon za uzgoj mladih nogometnih talenata, Tan je izrazio ozbiljnu želju da klub, koji je kao i nekad Cardiff u dugovima, u budućnosti kupi i finansijski osnaži. Zbunio je domaćine najavom da će ostati puna dva dana i da želi obići grad i probati domaću kuhinju.

Bar dresove ne mora mijenjati – Sarajlije naime igraju u bordo majicama.

– U početku je bio skeptik. Od deset ljudi s kojima je razgovarao, svih deset mu je reklo da nipošto ne investira u BiH. To puno govori o imidžu naše zemlje u svijetu. Nadamo se da će se sada to promijeniti- objasnio je dirktor kluba Dino Selimović. Tana je, kažu mi Sarajlije, posebno iznenadila inertnost vlasti u privlačenju stranog novca, kako i u BiH tako i u Hrvatskoj.

– Unatoč tome želim ulagati u obje zemlje – poručuje. S obzirom na bliski odnos s Mahathirom koji je Bosnu doživljavao prijateljskom zemljom i Tan ju je odlučio posjetiti. Mahathir je premijer bio rekordne 22 godine, i u vrijeme rata u Bosni puno je pomagao.

– Malezija je u posljednjih 20 godina puno pomogla Bosni. Ja sam Malezijac i želim pomoći. Nadam se da će planovi za vaš klub biti prihvaćeni i od navijača i ostalih ljudi u gradu – objsnio je milijarder čelnicima kluba. Kako doznajemo od ljudi koji su s njim proveli puna dva dana u Sarajevu, Malezijac je veliki patriot i obiteljski čovjek koji je zaluđen nogometom.

Na balkansku turneju u julu nije poveo porodicu, ali nije krenuo posve sam.

– S njime u pratnji, osim dužnosnika velškog kluba, stiglo je i nekoliko malezijskih biznismena koji su se jako zainteresirali za ulaganja u regiji. Odsjeli su u jednom od najluksuznijih sarajevskih hotela Europa 5 koji je sagrađen 1882. godine – kažu nam njegovi domaćini. Saune, turske kupelji, kafana Vienna, 160 luksuznih soba i slastičarnica Mozart u hotelu nedavno su obnovljeni, a Tan je za boravak navodno odabrao predsjednički apartman.

Za lokaciju službene večere izabran je poznati sarajevski restoran Kod Kibeta, specijaliziran za domaću bosansku kuhinju, koji je prije 25 godina otvorio Sakib Vreto kojeg Sarajlije dobro znaju pod nadimkom Kibe. Restoran se sastoji od sedam dijelova i u njemu svake večeri svira gitarist. Uzvanicima su posluženi uglavnom janjetina i riba jer Tan, kako doznjemo, ne jede govedinu i teletinu.

– Pazi na prehranu i zdrav život. Ne puši, niti pije – kažu domaćini. Privatno je komunikativan i u trenucima opuštanja ne priča o poslu. Tokom večere interesirao se za Sarajevo Film Festival o kojem je čuo dobre stvari, a raspitvao se o Olimpijadi u Sarajevu, ratnoj opsadi grada i prirodnim resursima zemlje.

Drugog dana obišao je lokacije za gradnju trening kampa za mlade nogometaše u Ilidži i Hadžićima, a onda je produžio u Dubrovnik.

– Tan je danima mislio da je kod nas u Sarajevu zaboravio svoj mobitel, ali niko ga nije mogao naći, ni u hotelu ni u klubu. Na kraju se ispostavilo da ga je ipak ponio sa sobom kad je odlazio jer ga je nakon nekoliko dana sam pronašao – prepričava anegdotu s posjeta Dino Selimović iz FK Sarajevo, dodajući kako ga je Tan Sri Vincent Tan odluševio i privatno i poslovno.

U Hrvatskoj je dan poslije malezijskog milionera dočekala slična priča.

Prirodne ljepote, ukusno jelo, ugodni ljudi, ali velika nula od ulaganja i loša poslovna klima. I Hrvatsku strani investitori zaobilaze u širokom luku, objasnili su mu, a oni koji zastanu prolaze prvo čistilište.

Brojni sastanci

 

Uostalom, pitajte samo ljude koji će graditi na Srđu. Ipak, nakon godinu dana pregovora, brojnih sastanaka u Londonu i Kuala Lumpuru, splitski poduzetnik Vincenzo Blagaić iz tvrtke Profectus uspio ga je zainteresirati za ulaganje u gradnju hotela na Jadranu. On je bio glavni organizator njegova posjeta Dubrovniku.

Projekt na kojem Blagaić i Tan surađuju, Profectus godinam pokušava pokretnu s mrtve tačke i pretvoriti u jedan od najuspješnijih turističkih centara u Evropi. Lokacija se nalazi 27 kilometara zapadno od Dubrovnika, u Dolima, a prva faza projekta nosi ime Pearl of Dubrovnik.

Tan je svojim parafom na ugovoru u julu potvrdio svoje namjere da u Dole dovede Four Seasons brend i sagradi hotel koji će ga stajati između 60 i 70 miliona eura.

U razgovoru s Blagaićem doznajemo kako se Tan zbog toga u avgustu ponovo vraća u Hrvatsku.

– Doći će u Dole i tamo na lokaciji ćemo detaljno predstaviti naš projekt. Do tada ne mogu otkriti više pojedinosti, neka on sam kaže što želi graditi – kaže nam Blagaić.

Oni koji pažljivije prate događanja u turizmu i biznisu vjerovatno će se odmah prisjetiti da je ovdje zapravo riječ o novom početku ambicioznog projekta Tri sestrice /Hrvatski san koji je Blagaićev Profectus zamislio još polovicom prošlog desetljeća.

Ako je za vjerovati neslužbenim najavama i željama uključenih, deal s Vincentom Tanom samo je maleni segment slagalice koja bi maksimalno mogla doseći vrijednost od pet milijardi kuna i postati najvažnija hrvatska investicijska priča i jedan od najluksuznijih i najvećih turističkih centara u Evropi. Blagaićev “Hrvatski san” zamišljen je kao megakompleks sastavljen od ukupno 13 hotela, brojnih luksuznih vila, apartamana, restorana i kontresnih centara.

Ideja je u jednom trenutku zvučala toliko ambiciozno da su čak i hrvatski mediji sa skepsom izvještavali o “Hrvatskom snu”. No Profectus nije odustajao i krenuo je u otkup zemljišta od privatnih vlasnika. Blagaić je unutar kompleksa zamislio i zračnu luku za privatne čarter letove bogataša koji bi u njega dolazili, terene za golf, marinu za luksuzne jahte, zabavne parkove, lječilišta, muzeje, maslinike, vinograde pa čak i filmski studio.

Tanov Four Seasons hotel samo je dio ulaganja u prvoj od ukupno pete zona centra koja vrijedi oko 920 miliona eura. Uspiju li, Tanovim primjerom vodit će se i drugi investitori iz cijelog svijeta, a nije isključeno da se Tan Sri Vincent Tan, inače vlasnik 50 hotela po cijelom svijetu, novcem ne podupre još koju fazu u Dolima, čije je zemljište Profectus počeo razvijati još 2006. godine.

Pripremna faza okončana je 2010. godine kada je Profectus privatnim vlasnicima zemljišta u Dolima isplatio zadnju ratu u iznosu od 36,75 miliona kuna. Od tada datira i javni poziv tvrtkama na saradnju, a sada bi Hrvatski san mogao dobiti snažniji vjetar u leđa.

– Prođe li sve dobro, Tan Sri bi mogao postati Sri-Tan – duhovito komentira jedan od njegovih domaćina.

Tan je prilikom boravka u Dubrovniku oko bacio i na lokalni nogometni klub HNK Dubrovnik 1919 s kojim bi se po uzoru na FK Sarajevo potpisao ugovor o saradnji, a kasnije možda i kupio, i uveo gao u Prvu hrvatsku nogometnu ligu. To bi bio uspjeh koji Dubrovčani nisu osjetili od sezone 1993/1994. kada su tamo igrali posljednji put. Tu su sezonu završili kao treći od dna, ispred velikogoriškog Radnika i Dubrave, a iza Pazinke. Za spis im je nedostajalo šest bodova. Sva su četiri kluba bačena u drugi razred i Dubrovnik se više nikad nije vratio u Prvu ligu.

Blagaić je bio hrvatska veza za Malezijčevo ulaganje u hrvatski nogomet. Prvo su oko bacili na Hajduk i interesirali se oko detalja, ali na kraju su odustali.

– Odustajem.Ovo je preriskantno – zaključio je Tan. Stoga mu je Blagaić predložio HNK Dubrovnik – mali klub iz niže lige u koji bi se kroz dug ulaganja sustavno gradio i jačao. I Tan se oduševio idejom. Sa FK Sarajevo i HNK Dubrovnik mogao bi vrbovati regionalne mlade talente i izvoziti ih u svijet.

Zanimljivo, međutim, da Sri Tana gradonačelnik Andro Vlahušić, koji se mogućnošću prodaje klub pohavlio u medijima, nije dočekao uživo na sastanaku. Nije baš svaki dan da u grad stiže malezijski milijarder, pa ga pitamo kako se to dogodilo?

– Riječ je o slučajnosti. Ja sam bio na službenom putu,  on je ubrzo otišao dalje, pa se nismo stigli susresti. Međutim, puno smo komunicirali preko e-maila i sve dogovorili – kaže Vlahušić i ističe da je u razmjeni mailova izrazio spremnost na saradnju i pružio mu podršku.

Tana u Dubrovniku nije uspio uhvatiti ni predsjednik dubrovačkog nogomet nog kluba Ile Topuzović.

– Vlahušić i ja smo mu poslije poslali službeno pismo namjere. U njemu izražavamo spremnost na saradnju i tražimo ga da dodatno obajsni kako je zamislio razvoj kluba na koji smo jako ponosni – kaže Topuzović i dodaje da je HNK Dubrovnik lani osvoji 1. županijsku ligu, i tamo, ako ga Tan ne kupi, misle ostati i ove i sljedećih sezona. Za ambicioznije planove novca jednostavno nema. Finansijska situacija je takva da klub trenutno kao udruga građana ovisi o desetak gradskih poduzetnika, zaljubljenika u nogomet koji se brinu da mladim igračima ništa ne nedostaje.

Ljubitelji nogometa

 

– O toj podršci entuzijasta i zaljubljenika u sport  je dosad ovisila sudbina dubrovovačkog kluba i djece u njemu. Čekamo Tanov odgovor da visimo kako ćemo dalje. Mi smo samo grupa strastvenih ljubitelja nogometa – kaže Topuzović. Klub inače ima omladinski pogon u kojem trenira 150 djece, a u mogućem dealu s Tanom imaju samo jedan uvjet – da ne mijenjaju ime kluba koje nosi sentimentalnu vrijednost. Čak su ga spremni dati za jednu kunu jer klub nema imovine ni materijalnu vrijednost – samo sentimentalnu. Kad bi se posao sklopio, bila bi to odlična vijest uoči sjednice Gradskog vijeća Dubrovnika u oktobru kada će se odlučivati o javno-privatnom partnerstvu za gradnju stadiona na Lapadu. Na tribine bi stalo pet hiljada ljudi, sve bi bilo po standardima UEFA-e i za gradnju se intersira najveća njemačka kompanija za gradnju stadiona. Čak je i Igor Štimac, izbornik A reprezentacije, doznavši za eventualni posao s Tanom, nazvao čelnike kluba i podršao ih u namjeri da posluju s Malezijcem.

A onda je samo dan nakon povratka iz Hrvatske i rasprave s nezadovoljnim navijačima Cardiffa, obitelj malezijskog tajkuna doživjela dvostruku tragediju u razmaku od samo nekoliko sati. Svi poslovni i privatni planovi privremeno su zaustavljeni ili odgođeni zbog teške nesreće koja se u 6.45 sati dogodila na 182. kilometaru malezijske autoceste kod grada Jasina, na pola puta između Kuala Lumpura i Singapura.

Tanov rođak Kevin Tan Eng Hoe u 36.  godini poginuo je nakon što je njegov vozač Hazli Norhizam pokušao preteći teretnjak ispred sebe. Dva su se vozila iz dosad neobjašnjenih razloga sudarila, a nećakova Toyota Vellfire odbila se u pregradu na autocesti. Kevin Tan poginuo je na mjestu.

Samo nekoliko sati poslije, u bolnici u Jasinu, gdje je porodica došla identificirati njegovo tijelo, novi šok – na pod u predvorju srušio se Kevinov punac Ung Zeong Chuan i preminuo od srčanog udara. Tragični dan uzdrmao je živote cijele porodice, no kako doznajemo, Vincent Tan ipak ne planira propustiti premijerni nastup svojeg Cardiffa u Premiershipu 19. avgusta, a negdje oko tog datuma planira ponovno doći u Hrvatsku i medijima predstaviti svoj hotel kod Dubrovnika. Istodobno će zaključiti posao u Sarajevu. Nekoliko dana nakon tragedije Tan je ponovno na naslovnicama. Potez mu je pažljivo osmišljen i milijarder nedvosmisleno njime poručuje kakve navijače želi gledati na tribinama Cardiff Cityja.

Naime, porodica Dixon, otac, majka i dva sina Aneurin i Iion iz Cardiffa ljetovali su početkom avgusta u Maleziji u jednom od resorta koji je u vlasništvu Tanove Berjaye.

Kad su se pojavili na recepciji, momci su nosili replike spornih novih crvenih dresova Tanova kluba. Sljedećeg dana Dixonove je u sobi dočekalo pismo s recepcije. Neko je milijarderu dojavio da mu se po odmaralištu smucaju klinci u crvenim dresovima i Tan je odmah reagirao.

“Želite li upoznati Vincenta Tana, stajalo je u pismu. Dixonu su naravno željeli.

Pred ulazom ih je dočekao minibus i sve ih odvezao u milijrderovu vilu u obližnjim vrdima. Tan, razdragan što upoznaje mlade navijače koji vole njegove crvene dresove, odmah je dječake odveo na ronjenje u blizini koraljnih grebena, a roditelje je počastio otmjenim ručkom. Kad su se nakon nekoliko sati Dixonovi vratili u hotel, shvatili su da su do kraja odmora prebačeni u luksuzni predsjednički apartman. Tako se to radi.

Tan, punim imenom Tan Sri Dato’ Seri Vincent Tan Chee Yioun, rođen je 1952. godine i danas slovi za velikog filantropa, biznismena i ulagača. Oženjen je, ima 11 djece, a najstarijem sinu Robinu lani je prepustio mjesto predsjednika Uprave Beryaja, velike korporacije koju je osnovao i kroz koju dugi niz uspješno mlati ozbiljan novac ulažući u golf-terene, hotele, nekret nine i kokarnice diljem svijeta. Procjenjuje se da je u njegovu vlasništvu oko 800 tvrtki. Dobar posao za čovjek koji je obogatio – na hamburgerima.

Tan je 1982. godine, sa samo 29 godina, uspio otkupiti McDonaldsovu franšizu u cijeloj Maleziji, a tri godine poslije uz pomoć visokih profila od fas fooda uključio se u privatizaciju malezijske nacionalne lutrije Sports Toto. U pravi fokus zapadnih medija ušao je 2010. godine kada je prvo završio na Fprbespvpk čosto svjetskih milijardera, nakno čega je preuzeo kontrolni paket dionica Cardiff Cityja. Berjaya je, manje je poznato, nekad davno bila obična tvornica čelika. Tan, koji je karijeru počeo kao obični bankovni činovnik i prodavač osiguranja, otkupio ju je 1984.godine i transformirao u korporaciju čije dionice odlično kotiraju n malezijskoj berzi. Njegov je poslovni credo na tržištu uvijek ponuditi nešto novo, originalno i dotad neizvedivo. Uz osnovni core bussines ulaže i u telekomunikacije, prirodne resurse, (najviše vodu), te interner. Kada je Zuckerberg lansirao dionice Facebooka, jedan dio otkupio je i Vincent Tan.

Još 1993. godine kupio je Cosway, tvrtku koja se bavila direktnom prodajom, a od nje je stvorio eCosway.com koji danas figurira kao uspješni online prodajni portal za širok raspon kvalitetnih, jeftinih prehrambenih i medicinskih proizvoda.

Tan obožava strane franšize i sve ih uglavnom dovodi u svoju zemlju.

Uz McDonalds Malaysia Tan je vlasnik 300 Kenny Rogers Roasters restorana u cijelom svijetu te vlasnik franšize Starbucks i Papa John's pizze za svoju zemlju. Već sedam godina drži Borders Bookstore knjižare. Njegova Berjaya ulaže u Vijetnamu, Kini, Južnoj Koreji i Tajlandu. Glavna meta: hoteli i turistički resorti. Nude 4000 soba u 18 hotela s pet zvjezdica samo u Maleziji, a mediji procjenjuju da je vlasnik više od 50 hotela u svijetu. Kroz korporaciju je prije pet godina Tan pokrenuo i, prevedimo to ovako, Sveučilište za gostoprimstvo, prvo privatno sveučilište koje se specijaliziralo za turizam i sline usluge u Kuala Lumpuru. Malezijac ulaže i u RadioShack, svjetski poznatu kompaniju koja porodaje tablete, smartophone, i HI-FI opremu. Nakon što je otvorio prvu trgovnu u Kuala Lumpuru, planira ih sljedećih deset godina otvoriti još tisuću u jugozapadnoj Aziji. Na otoku Jeju u Južnoj Koreji planir se uključiti u gradnju 3,5 milijardi dolara vrijednog turističkog resorta. Riječ je o najvećoj investiciji u ovom trenutku u Južnoj Koreji, prilično sličnoj Hrvatskom snu sa 935 hotelskih soba, 1531 apartmanom, medicinskom ustanovom, kasinom, trgovačkim centrom i brojnim sportskim sadržajima.

Pokret otpora

 

Prošle sedmice najavio je novu humanitarnu donaciju. Novca mu očito ne nedostaje iako se navijači Cardiffa udruženi u pokret otpora Bluebirds United otvoreno protive njegovu prčkanju po povijest kluba. Za novac ih nije briga. Nazivaju ga tvrdoglavim i optužuju da nikad javno nije objasnio svoj ishitreni potez promjene boje. Pitaju se hoće li u budućnosti jednako netransparentno odlučivati o važnijim stvarima za klub.

– Previše kritiziranja nije dobro, nije pozitivno. Nakon 50 godina tavorenja u nižim ligama i dalje postoje ljujdi koji misle da ne radim dobro. Razočaran sam – uzvraćen im Tan i prijeti prodajom kluba. U međuvremenu nastavlja po svome. Prije tri dana najavio je novo ulaganje: milijun funti svake godine u humanitarne organizacije u Cardiffu.

– Činit će to dok god budem vlasnik luba. Nogomet je blagoslov. Taj Božji dar želimo iskoristiti da pomognemo zajednici naših navijača – kaže Tan kojem je bitno da ga Velšani prihvate.

– Volio bih ovdje biti što dalje. Ali dođe li ponuda koju ne mogu odbiti, a ne budem poželjan među navijačima, otići ću – kaže.

Možda tada HNK Dubrovnik dobije milione koji su bili namijenjeni Velšanima.

Ako im naravno ne bi smetali novi, crveni dresovi.