Tamo gdje podobni kupuju diplome, nema funkcionalnog znanja, jer nema funkcionalne države
Svaki drugi učenik u BiH funkcionalno je nepismen. Potvrdili su to današnji rezultati PISA istraživanja sprovedenih u 79 zemalja, a među kojima se BiH našla prvi put. Ali ko je kriv za to?
Na ukupnom poretku u ovom testiranju, BiH zauzela je nisko 62. mjesto, što se ponovo dočekalo kao još jedno u nizu takmičenja u kojem gubimo. Međutim, šta dalje i šta konkretno raditi pitanja su kojima bismo se trebali baviti. Osim toga za početak bi bilo neophodno shvatiti i ono osnovno, da su uzroci ovakvih rezultati duboko ukorijenjeni u našem (ne)sistemu, koji djecu ne uči kako nešto funkcioniše, već potiče da se napamet nauči čak i ako se ne zna. Upravo to temelj je lošeg društvenog uređenja, obrazovnog sistema, ali i cjelokupne kvalitete življenja, u kojoj se ne mogu kriviti učenici što ne znaju, već svi mi što ih ne znamo naučiti.
Profesorica i aktivistica Emina Džidić za BUKU prokomentarisala je kako uprkos tome što ovo jeste poražavajući rezultat za BiH, on nažalost nije iznenađujući.
“Obrazovni sistem nam općenito nije podložan promjenama, ne želi da se mijenja. Još uvijek imate primjere gdje djeca uče po literaturi koja je pisana 90tih godina. S druge strane, imate roditelje koji svoje ambicije liječe preko djeteta, što dovodi do toga da djece uče samo zato što moraju. Jer, ko još danas uči radi znanja? Šta će nam to? Knjige se ne čitaju, jer lakše je pronaći film pa se letimično upoznati sa materijom.“
Džidić dodaje i to kako su suština i razumijevanje totalna nepoznanica, a politika diktira planove i programe, kao i zapošljavanje u školama.
„Zato imamo masu ogorčenih profesora koji na posao idu (ako imaju sreće uopšte da rade ono za što su se školovali) sa mislima o idućem konkursu, papirologiji, torturi zvanoj intervjui… Naravno da će kvalitet nastave sa svim ovim primjerima biti loš i naravno da ćemo zauzimati zadnja mjesta sve dok ne promijenimo kolektivnu svijest i ne shvatimo to da se država uništava ako joj se uništi obrazovanje“, upozorava Džidić.
Uprkos tome što je rano za detaljnije analize, važno je shvatiti da ovi rezultati jesu temelj na osnovu kojeg možemo ponovo graditi. Povjerenje, znanje i prilike za mlade, koji i dalje očekuju od obrazovnog sistema, upravo to, da ih obrazuje. Ali ovaj put kvalitetnije, usmjerenije i bolje.
Upozorava na to pisac i nastavnik Ernad Osmić, koji za BUKU navodi kako je funkcionalna pismenost u BiH i dalje veoma apstraktan koncept. Što je, kako dodaje, ironično, jer se upravo radi o pismenosti koja je „opipljiva“.
„Kada je riječ o procesima čitanja, primjera radi, ona podrazumijeva lociranje informacija, razumijevanje i evaluiranje pročitanog. PISA rezultati bi trebali poslužiti tome da nam se pažnja usmjeri upravo na taj propust u našem obrazovanju. Nadam se da ćemo poslušati ponuđene prijedloge i da nećemo, kao što to često radimo, biti skloni navijačkom mentalitetu glede ovog istraživanja“, govori Osmić.
Dodaje kako ga kao nastavnika jezika najviše interesuje upravo to, na koji način procesuirati informaciju.
“Da li smo u stanju protumačiti ono što nam se servira u medijima? Da li smo opremljeni da od budućih generacija stvorimo misleće građane ili ćemo se i dalje fokusirati na to da nam učenici naštrebaju gramatičke definicije i pravopisna pravila? Odluku o ovome svaki prosvjetni radnik mora donijeti sam za sebe ukoliko izostane konstruktivna reakcija njemu nadležnih.”
Također, naglašava kako je čitanje u tom pogledu, odraz samog nivoa sposobnosti usvajanja znanja uopšte. A ono je, po njemu, možda i najznačajniji podatak jer je direktno vezano za stepen naše medijske pismenosti i usvajanja ne samo stručnih znanja, nego i shvatanja društvenih procesa koji nam se dešavaju.
„Mislim da će onima koji su spremni da učine promjenu u obrazovanju PISA biti odličan putokaz, dok će oni koji su naviknuti tražiti izgovore i krivce u drugima nju odbaciti kao pogrešnu, pa možda čak i kao zavjeru. Kogod takvo mišljenje počne promovirati, dio je problema, a ne rješenja“, zaključuje Osmić.
Da su ovi rezultati bili potpuno očekivani, ali i logični, uvjeren je i Jan Zlatan Kulenović, direktor Munja Inkubatora, kroz koji direktno i radi upravo sa mladim ljudima.
On je za BUKU rekao kako je ovo istraživanje upravo ispitivalo glavne nedostatke obrazovnog sistema u BiH.
„Istraživanje se bazira na procjeni funkcionalnog znanja, dakle intenzivno se ispituje i kritičko mišljenje, analitika i primjena znanja, a to su upravo i glavni nedostaci rezultata obrazovnog (tj. obrazovnih) sistema u BiH. Uzroci su brojni: od manjka moderne opreme, zastarjelih nastavnih planova i programa i možda najvažnije metodologije koja nije interaktivna, inspirativna i gdje je osnova reprodukcija informacija, a ne igra, kreacija, razmišljanje, praktičan rad i pronalazak rješenja.“
Kulenović dodaje kako je sam svjedočio tome, prošle godine u Sanskom Mostu kada je u informatičkom kabinetu zatekao pentium kompjutere sa Windows 95 daleko starijom nego djeca u školi. Osim toga, kako navodi, profesori su također prošli loše fakultetsko obrazovanje, što dodatno govori o slici društva.
„Zapošljavanje se vrši najčešće preko stranačkih veza i škole su u funkciji očuvanja trenutnih političkih elita kojima najmanje treba nova generacija koja će znati pitati i misliti. Kada uz to dodate manjak ulaganja u učitelje, nastavnike i škole, niske plate onda i nema motivacije da se radi bolje, kvalitetnije i efikasnije“, upozorava.
Dodaje kako društvu nažalost, ovo načelno odgovara, jer je vrijednost znanja devalvirala kupovinom diploma, zapošljavanjem prema podobnosti, a ne znanju, pa se onda i ne vidi razlog zašto dodatno trošiti u obrazovanje.
„K tomu još ide spin kako su naši učenici najbolji, najdarovitiji i osvajaju neke medalje, ali to je iznimka i broj genijalaca koje svaka zemlja ima, a naša u poređenju sa svim drugima je na začelju, sada i zvanično“, zaključio je Kulenović.
Uprkos tome, što smo mogli očekivati ovakve rezultate, s obzirom na kvalitetu i sadržaje našeg obrazovnog sistema, mogli bismo, ako ne čak i morali, preuzeti odgovornost da iz njih izvučemo pouku. I ne samo to, već i potrebu da sistem, makar samo obrazovni, mijenjamo hitno i što prije. Ako je ovo test na kojem je BiH pala, vrijeme je da se pripremi za popravni. Samo, nadajmo se, sa boljim kadrovima.
Buka
