Sutaytu al-Mahamali (u. 987) ne jedan već tri historičara iz njene epohe — Ibn al-Jawzi, Ibn al-Khatib Baghdadi i Ibn Kathir — nazvali su genijalkom. Rođena je u 10. stoljeću u Bagdadu, a isticala se u svom poznavanju algebre, hadisa, Kur’ana i fikha. Bila je hafiza Kur’ana, i izdavala je fetve. Danas bi je na Zapadu nazivali „renesansnom ženom“, ali renesansa u Evropi pojavila se tek četiri stoljeća kasnije.
Dok je Sutayta rješavala kvadratne jednačine i izdavala pravne decizije (fetve) u abasidskoj prijestolnici, Evropa je grcala u mračnjaštvu.
Obrazovala se prvo pred svojim ocem Abu Abdullah al-Husseinom, koji je bio učenjak i kadija, zatim pred svojim amidžom koji je bio istaknuti hadiski učenjak. Ostali učenjaci pred kojim je stjecala naobrazbu bili su: Abu Hamza ibn Qasim, Omar ibn Abdul-‘Aziz al-Hashimi, Ismail ibn Al-Abbas al-Warraq i Abdul-Alghafir ibn Salamah al-Homsi. Međutim, najveća inspiracija i ono po čemu je postala slavna jesu radovi muslimanskog znanstvenika Muhammeda al-Khawarizmija, koji je na Zapadu postao poznat po latiniziranom imenu Algorithmi, koji je živio stoljeće prije nje. Napisao je djelo Al-kitab al-mukhtasar fi hisab al-jabr wa’l-muqabala, i upravo iz riječi al-jabr (al-džebr) u naslovu njegove knjige, izveden je termin algebra. Ne samo da je studirala njegov rad već je i sama iznašla rješenja za neke algebričke probleme, o čemu su pisali muslimanski matematičari nakon nje.
Sutayta je postala autoritet određene grane algebre — matematike nasljeđivanja. Na arapskom jeziku poznata kao fara’idh (feraiz), proračun nasljedstva, koji je od velike važnosti za muslimane. Tako je širom Bagdada, koji je u to doba bio najgrandiozniji grad na svijetu postala poznata kao matematički genijalac, ali i velikodušna osoba. Rješavala je sudske sporove koji su se ticali nasljeđivanja i potraživanja nasljedstva, a koji zahtijevaju iznimno poznavanje matematike, ali i izdavala fetve druge vrste.
Evropi će trebati još dva stoljeća da iznjedri žene poput Héloïse d’Argenteuil ili Trote iz Salerna koja će se po svojoj učenosti moći porediti sa Sutaytom al-Mahamali.
Obrazovane, uspješne i nadaleko poznate muslimanke nisu bile nikakvo čudo u ranoj historiji islamske civilizacije, naročito u periodu poznatom kao Zlatno doba, u kojem je Sutayta i živjela, međutim, najveća snaga islama — njegova nevjerovatna ekspanzija — vremenom je postala i njegova najveća slabost i kočnica. Naglim širenjem islama među neprosvijećene i nerazvijene narode i kulture, i njihovo prihvatanje islama bez da su u potpunosti obujmili poruku islama, učinila je da avangarda islama poput Sutayta i ostalih velikih učenjaka, postane manjina. To se naročito osjetilo u raznim političkim prevratima koji su uslijedili nakon 10. i 11. stoljeća, i preuzimanjem vlasti od strane turkijskih ratobronih i neprosvijećenih naroda, a i kasnijim širenjem Osmanskog carstva, kojem primarna uloga nije bila prosvjetiteljstvo pokorenih naroda već osvajanje teritorija.
Bilo kako bilo, historija je zabilježila Sutaytu al-Mahamali kao genijalnu matematičarku i šejhu (učenjakinju), nešto što današnjim muslimanima, itekako nedostaje.
Piše: Resul Mehmedović
Dialogos
