Sultan Taib Erdogan – persona non grata u Bosni???
Gosp. Erdogan: pretvaranje crkve Sv. Sofije u džamiju nije pitanje turskog suvereniteta, jer se crkva nalazi u okupiranom Konstanitopolju. Nikada vam niko i nigdje nije dao TAPIJU da će Konstanitopolj zauvjek ostati vaš ratni plijen
– Pozivamo turske vlasti da i dalje sačuvaju Aja Sofiju kao muzej, kao ilustraciju njihove posvećenosti poštivanju kulturnih tradicija i bogate povijesti, koje su oblikovale tursku republiku, i da jamče da će ostati otvorena za sve – bio je napisao američki državni tajnik Mike Pompeo.
Tursko državno vijeće, najviše sudište u zemlji, poništilo je odluku iz 1934. godine kojim je Aja Sofija proglašena muzejom. Odluka je bila očekivana od onog trenutka kad je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan predložio vraćanje statusa džamije toj znamenitosti pod UNESCO-ovom zaštitom od 1985. godine.
Udruga koja je pokrenula slučaj tvrdi da je Aja Sofija bila u vlasništvu osmanskog sultana Mehmeda II. koji je 1453. osvojio Istanbul, tadašnji Konstantinopolis, i pretvorio već 900 godina staru bizantsku crkvu u džamiju.
JELI TO „SULTANI“ PONOVO BOSNI DISKRETNO NUDE: „PETSTO GODINA STABILNOSTI“
Umjesto da svoju sudbinu pretvorimo u jedno novo i dugo ČEKANJE ( a Čekanje – ponekad može pet stotina godina dugo bit) moramo sultanu Taibu Erdoganu jasno poručiti:
PAKUJTE KOFERE I VRATITE OKUPIRANI KONSTATINOPOLJ
IVO ANDRIĆ – ČEKANJE
Evo šta je ovaj nobelovac zapisao o čekanju.
– Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja nad njim, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim potpuno i zauvek, i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i veštine, iz zatvora može pobeći i okova se može čovek osloboditi, ali te obmane(!) – nikad ni doveka.
I tako, prihvativši prećutno uslove života koje vam vaš neprijatelj postavlja, živite kako on hoće;
Upravo, i ne živite nego strpljivo čekate, sve dok se sav vaš život, zajedno sa svim onim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili rajinski način života, a to je isto što i put dobrovoljne propasti za sebe i svoje potomstvo.
Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija.
Uvenućete i nestati kao što su uvenuli i nestali toliki preci i narodi u Osmanskom Carstvu, pre vas na isti ili sličan način.
Nisu ni primetili da su sa puta istinskog života neosetno prebačeni na mrtvi kolosek čekanja bez kraja i cilja. Ne osećaju to svoje čekanje kao teret ni kao poniženje, jer su se i sami pretvorili u čekanje.
Sve što jeste i što znate, umete i možete, stavljeno je u službu toga čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje. Jednima vek prođe u mučnom i uzaludnom čekanju, a drugi dobiju i bez najmanjeg čekanja sve što žele i čemu se nadaju – napisao je Andrić.
Pripremio: Marko Raguž
Sarajevo, 18. 07. 2020
