Njegove prijetnje nezavisnošću i nisu upućene njegovoj javnosti, nego upravo sarajevskoj, i proizlaze iz duboko rasističkog uvjerenja da ima posla sa rasno inferiornim elementom koji se neće usuditi suprotstaviti novoj rundi nasilja, nego će mirno pristati na geto.
“Ured visokog predstavnika u praktičnom smislu više ne postoji”, poručio je Emir Suljagić u postovima na društvenim mrežama.
“OHR, naime, po definiciji ili ima pristanak strana da provodi u djelo međunarodni sporazum ili je u stanju da taj pristanak izdejstvuje silom.
Ni jedno ni drugo više nije slučaj.
Nadam se da je to svima koji donose odluke u Sarajevu jasno.
Jedini razlog što ne ratujemo je što režim Milorada Dodika nema ništa što je za to potrebno. Da ima, već od augusta bi svaki Srbin koji radi u državnim institucijama plaću dobivao iz banjalučkog budžeta. Međutim, to ne znači da stvari nisu ozbiljne i da već nisu van kontrole.
Dodikove prijetnje nezavisnošću i nisu upućene njegovoj javnosti, nego upravo sarajevskoj, i proizlaze iz duboko rasističkog uvjerenja da ima posla sa rasno inferiornim elementom koji se neće usuditi suprotstaviti novoj rundi nasilja, nego će mirno pristati na geto.
Ko god i kakve god odluke donosio u ime svih nas, mora početi da faktoriše odsustvo bilo kakve međunarodne/multilateralne intervencije. Kao i Radovan Karadžić, koji je kmečao tražeći primirje dok se Armija Republike Bosne i Hercegovine primicala Banjoj Luci i Dodik će razumjeti samo rezolutan odgovor.
Da li smo svi mi u stanju formulirati taj odgovor je drugo pitanje.
Dodikova jedina nada je da će kao Slobodan Milošević i Karadžić 1992. godine uspjeti da u “magli rata” uspostavi novo faktičko stanje dok Sarajevo/Tuzla/Zenica protestiraju za mir.
Treba mu i tu nadu ugasiti”, smatra Suljagić.
Politicki.be