Piše: John Stanley Hunter
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Kad košarkaška zvijezda Dirk Nowitzki počne šišati svoju živu ogradu propada naše svjetsko gospodarstvo. U najmanju ruku ako je vjerovati ekonomistima. Radi razjašnjenja: sportaš naravno nema toliki uticaj na gospodarstvo. Međutim idealan je za jednu formulu na osnovu koje profesori ekonomije objašnjavaju sasvim jednostavni princip komparativnih prednosti. U udžbeniku „Osnovi nauke o narodnom gospodarstvu“ ova tema je razjašnjena tako da je svako razumije.
Nowitzkom bi trebalo dva sata da obreže svoju živu ogradu. Istovremeno on ima ponudu za nastup na TV za šta bi mogao dobiti 100.000 evra. Međutim on bi mogao zaposliti baštovana koji će mu obrezati ogradu za 24 evra. Time bi Novicki zaradio puno više nego što bi morao platiti da angažuje nekoga da mu obreže ogradu. Sportaš je visok 2,13 metara i utreniran je. Teoretski on je puno pogodniji da sam obrezuje ogradu nego baštovan. Uprkos tome situacija je isplativa za obojicu: baštovan zarađuje 24 evra koje on bez Nowitzkog ne bi zaradio a košarkaš maksimira svoj prihod. Razlika između ova dva iznosa je komparativna prednost za Dirka Nowitzkog.
Ovaj princip može se prenijeti na narodna gospodarstva. Mnogi vjeruju da slobodna trgovina može biti fer samo onda kada se svaki učesnik specijalizira u najmanje jednoj relevantnoj kategoriji proizvoda za koju postoji dovoljno potražnje.Neki ekonomisti idu čak tako daleko da kažu da slobodna trgovina može biti fer i kad je jedna zemlja u svim oblastima bolja od druge. To nas vodi na britanskog ekonoma Davida Ricarda (1772. – 1823.) koji je bitno uticao na princip komparativnih prednosti.
Trenutno je američki predsjednik Donald Trump neomiljen kod mnogih trgovinskih partnera zbog svojih protekcionističkih mjera. Već prvog radnog dana potpisao je ukaz o istupanju SAD iz TPP – ugovora za transpacifičko partnerstvo. On želi ponovo pregovarati i o ugovoru sa Kanadom i Meksikom (Nafta).Mnogi ekonomisti vide u ovakvom držanju Trumpa veliku grešku. “Trgovinski rat nije više isključen – sa katastrofalnim posledicama za SAD i ostatak svijeta”, kaže profesor sa univerziteta Yale Stephen Roach.
SAD su od kraja Drugog svjetskog rata značajno podsticale globalizaciju a Ricardo važi i danas kao jedan od najvažnijih ranih zastupnika globalizacije. “Njegova analiza nije za 200 godina izgubila ništa na svojoj aktualnosti i značaju za poredak u svjetskom gospodarstvu”, kazao je profesor ekonomije na univerzitetu Freiburg, Oliver Landmann, u jednom intervjuu za “Badische Zeitung”. No izgleda da Donald Trump nije razumio princip komparativnih prednosti a Ricardo nije prije 200 godina imao tviter, šali se Landmann. “Trump je sa svojom predstavom o međunarodnoj gospodarstvenoj razmjeni, bez da je toga potpuno svjestan, na liniji razmišljanja iz kamenog doba istorije ideja narodnog gospodarstva.”
