National Geographic: Kako su nastale drevne građevine?

Piramide, statue na Uskršnjim ostrvima, Stounhendž, Angkor Vat… Svi smo se nekada zapitali kako su ove građevine nastale bez upotrebe mašina, hidraulike, velikih kamiona?

 

Dok su neki od ovih monumenata  nastali samo uz pomoć kanapa i snage ljudi i životinja, drugi svedoče o genijalnosti tadašnjeg čoveka.
“Mi zaboravljamo da su drevni ljudi bili podjednako pametni koliko i mi. Zapravo, oni su bili i fokusiraniji na rešavanje problema, nego što smo mi danas”, kaže Teri Hant, arheolog Univerziteta u Oregonu.
Evo nekoliko primera genijalnosti starih graditelja koji su stvarali neke od najpoznatijih građevina.
Zabranjeni grad

Zabranjeni grad je svima dobro poznata građevina u Pekingu koja je u prošlosti bila palata, dok je danas muzej. Objašnjenje toga kako je donošen materijal za izgradnju ove građevine nastale u 15. veku smo tek skoro dobili. U jednom članku objavljenom u Zborniku Američke nacionalne akademije nauka, objašnjava se kako su Kinezi koristili led da bi sebi olakšali posao. Naime, oni su ulice polivali vodom i čekali da se one zalede, kako bi smanjili otpor izazvan trenjem.
Statue na Uskršnjim ostrvima

Uz pomoć fizike se na različite načine može objasniti kako su ove statue, inače poznate kao “Moai”, stizale od kamenoloma do obale. Ipak, i dalje nema jedinstvenog stava o tome kako su gromade od kojih su neke teške i do 80 tona prenošene čitavih deset kilometara. Postoje različite teorije, od toga da su statue jednostavno vučene, do toga da su kotrljane na deblima.
Češki inženjer, Pavel Pavel, smatra da su statue “hodale” do svog odredišta. Ovaj naučnik objašnjava da su osnove statua, koje su u obliku slova D, omogućavale statuama da se prenose u uspravnom položaju, koristeći sličan mehanizam kao čovek kada hoda.  Ideje češkog naučnika je 2011. godine ispitao Karl Lipo, arheolog Univerziteta u Kaliforniji, koji je na ovaj način repliku statue pomerio 100 metara za 40 minuta. “Kada hodamo mi zapravo naginjemo naše težište napred, a na isti način su se kretale i statue”, objašnjava Lipo. Da bi se statue ovako prenosile bilo bi nužno da njima upravlja nekoliko usklađenih grupa ljudi, koje bi statuu povlačile iz  različitih uglova.
Angkor Vat

Angkor Vat je hram koji se nalazi na teritoriji današnje Kambodže i koji se smatra najvećim hramom na svetu. Preciznije, Angkor Vat predstavlja jedinstveni kompleks hramova čija je izgradnja završena početkom 12. veka i koji se prostire na površini od 2 kvadratna kilometra.

 

angkor vat
Za izgradnju ovog neobičnog hrama u kome se mešaju uticaji Indije i Kine su korišćeni kameni blokovi iz rudnika udaljenog više od 50 kilometara, kaže Kristof Potier, arheolog i arhitekta Francuskog instituta  za azijske studije. Najveći broj tih blokova je bio težak između 200 i 300 kilograma i do skora su naučnici mislili da su radnici putevima vukli ovo kamenje. Ipak, nedavno su otktiveni kanali koji vode od rudnika do hrama, te su blokovi najverovatnije donošeni na splavovima. Tokom sušnih perioda radnici bi se više bavili izrezivanjem i montažom kamenja, a transport bi ostavljali za kišne periode,  objašnjava Potier.
Stounhendž

Stounhenž je spomenik koji je verovatno najmisteriozniji, kako kada je u pitanju njegova namena, tako i kada je u pitanju izgradnja. Pretpostavlja se da je izgrađen oko 2500. godine pre nove ere i da je bio poprište obreda koji su izvodili druidi.
Kamenje od koga je Stounhendž sačinjen je preneto sa lokacije koja je između 40 i 50 kilometara udaljena od spomenika, kaže Timoti Darvil, britanski arheolog. Ono je najverovatnije preneto na svojevrsnim saonicama koje su klizale preko debla stabala ili nekakvih šila, objašnjava arheolog. Budući da su neke od stena teške i po 40 tona, pretpostavlja se da bi jednu takvu stenu moralo da vuče oko 150 ljudi.
Ipak, drugi naučnici su skeptični po pitanju spomenute pretpostavke. Majkl Pirson, profesor Londonskog koledža, smatra da bi svaka podloga po kojoj bi se kamenje vuklo bila smrskana od njegove težine, te izgradnja Stounhendža i dalje ostaje misterija.

 

stoneheage
Egipatske piramide

Piramide, od kojih su prve nastale pre više od 4500 godina, već dugo pokreću različite teorije o tome kako su krečnjačke kocke dopremane na gradilište.
“Jasno je da su Egipćani koristili Nil kada god su to mogli, ali kada bi kamenolomi bili stotinama kilometara udaljeni, morala se koristiti ljudska snaga, klizne podloge, i snaga vode”, kaže Per Stormir, švajcarski geoarheolog.
I dalje nije u potpunosti jasno kako su radnici vukli blokove na dužim distancama koje nisu uključivale vodeni tok. Jedna od pretpostavki je da su morali da izgrade drvene pruge niz koje bi vukli kamenje.

 

National Geographic Srbija

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close