Stvarni životi žena s psihosocijalnim teškoćama u BiH: Najčešće dijagnoze su anksioznost i depresija
Psihosocijalne teškoće jedan su od velikih problema u Bosni i Hercegovini, a kao takav je posebno izražen kod žena. Stigma i diskriminacija osnovni su razlozi zbog kojih se o njemu još uvijek nedovoljno govori u javnosti.
Tuzlansko Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji Fenix provelo je jedinstveno istraživanje u Bosni i Hercegovini, a njime je bilo obuhvaćeno 60 žena iz Tuzlanskog kantona u dobnoj skupini od 18 do 60 godina.
Riječ je osobama koje su se direktno susrele s psihosocijalnim teškoćama, a trećina njih je, između ostalog, navela da je tokom procesa oporavka doživjela neku vrstu nasilja.
Najdominantnije je bilo ono psihološke prirode u smislu verbalnih prijetnji (ako se ne promijeniš zatvorit ću te ili smjestiti u ustanovu), kao i verbalne diskriminacije (“nemoj ti to, ja ću”…ili “kud se takva rodi te kud te takvu dobih”).
“Najizraženije potrebe, koje imaju žene su socio-ekonomske prirode, a odnose se u najvećoj mjeri na vlastiti dom, mogućnost samostalnog života i slično. Većina bi željela biti zaposlena te na neki način aktivno doprinositi zajednici. Pasivnost osoba s psihosocijalnim teškoćama predstavlja njihov najveći problem jer kada ne radite onda simptomi postaju sve dublji”, kazao je za Klix.ba Adrian Sultoković, psiholog i član Društva psihologa Federacije BiH.
Foto: A. K./Klix.ba
Sve osobe koje su učestvovale u istraživanju imaju uspostavljenu dijagnozu nekog od psihopatoloških poremećaja, a kao najčešći su navedeni anksioznost i depresija.
“Oni su generalno u svijetu, ali i u Bosni i Hercegovini najprisutniji među građanima, a također su zastupljeni i određeni poremećaji koji su povezani s nekom vrstom stresa. S druge strane, prvi iskorak u liječenju predstavlja stjecanje uvida u stanje i priznavanje samom sebi da nisam zdrav. Nakon toga potrebno je napraviti iskorak i pričati o tome kako bi se dalje moglo liječiti, jer vama niko ne može pomoći ukoliko ne zna šta se s vama dešava”, dodaje Sultoković.
Priznanjem da ima psihološki problem veliki iskorak je napravila Ramiza Imširović, koja živi u okolini Srebrenika. Podršku je dobila u Udruženju Fenix, a kroz nekoliko tretmana postala je sasvim druga osoba.
“U Fenixu sam već sedam godina, a odlučila sam im se pridružiti zbog psihičkih i socijalnih problema. Nisam se družila, niti sam izlazila iz kuće. Moj problem s veoma teškim bolestima ljudi u okolini nisu razumjeli te su mi govorili da meni zapravo nije ništa. Međutim, danas je sasvim drugačije stanje jer izlazim normalno i družim se sa ljudima. U Fenixu se nalazim s osobama koje imaju slične probleme, a tokom razmjene negativnih iskustava meni bude lakše”, kaže nam Sultoković.
Foto: A. K./Klix.ba
Mnogima koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji kao i ona, Imširović savjetuje da se odvaže i potraže stručnu pomoć. Potpuno istog stava je i psihologinja u Udruženju Fenix Nejra Tinjić.
“Žene imaju jaku želju da pričaju o svojim problemima i iskazivanju svojih potreba, a kao najčešći razlog navode usamljenost, socijalnu potporu, želju za edukacijom, zabavom i druženjem. Sve one se pored Fenixa mogu pridružiti i bilo kojem drugom udruženju koje pruža emocionalnu i socijalnu potporu”, dodaje Tinjić.
Foto: A. K./Klix.ba
Objavljeno istraživanje može predstavljati odskočnu dasku u promjenama sistema, koje su potrebne u kontekstu pružanja potpore osobama koje pate od psihosocijalnih teškoća.
“Prepreka u traženju pomoći je najčešće stigma, a oni koji se uspiju osloboditi odlaze u javni sektor ili privatne zdravstvene ustanove”, ističe prof.dr.sci. Esmina Avdibegović, neuropsihijatar, subspecijalistica socijalne psihijatrije, grupna analitičarka i edukatorica iz grupne analize.
Foto: A. K./Klix.ba
Kako je zaključeno tokom predstavljanja rezultata istraživanja, kroz uvezivanje sistema potrebno je formirati koordinirajuća tijela, a koja bi pratila situaciju na terenu, povezivala i umrežavala sve javne i privatne organizacije te u konačnici donosila adekvatne mjere koje bi donosioci odluka usvajali i proslijeđivali na implementaciju.
Ukoliko se nađete u psihološkoj krizi, ne oklijevajte, već pomoć potražite u lokalnim domovima zdravlja, odnosno centrima za mentalno zdravlje, koji djeluju pri primarnom nivou zdravstvene zaštite.
klix
