Tradicionalni konkurenti Teherana predvođeni Saudijskom Arabijom ambivalentno gledaju na proteste u Iranu. S jedne strane, slabljenje šiitskog režima im odgovara. S druge strane, oni se plaše sličnih protesta kod kuće.
Protekle dvije noći bilo je manje vijesti o novim protestima u Iranu koji su počeli prije nedjelju dana i u kojima je najmanje 21 osoba izgubila život, javlja agencija AP. Pri tom je nejasno, dodaje AP, da li protesti jenjavaju ili vlasti onemogućavaju širenje novih informacija putem društvenih mreža. Iako je Iranska Revolucionarna garda proglasila kraj nereda u Iranu, kasnije je objavljeno da je u sukobima u gradu Piranšaher na sjeverozapadu zemlje ubijeno jtroje pripadnika obavještajnih snaga.
U pitanju su najveći nemiri u Iranu od spornih predsjedničkih izbora 2009. godine. Već danima demonstranti izlaze na ulice i protestuju protiv slabe ekonomije, korupcije, rasta cijena životnih namirnica i uloge Irana u drugim sukobima, kao što je rat u Siriji.
Nade da će oslabiti uticaj Irana
Vrhovni vjerski vođa ajatolah Ali Hamenei na proteste je reagovao saopštenjem u kojem se kaže: „Neprijatelji su se udružili i koriste sva sredstva, novac, oružje, politiku i bezbjednosne službe kako bi stvorili probleme islamskom režimu.”
U mnogim zemljama u regionu protesti su najprije bili ignorisani, kaže Sanam Vakil iz britanskog trusta mozgova Četam haus. Ali sada, kada se o protestima sve više govori, političari će početi da reaguju, smatra Vakil. Prvenstveno kako bi spriječili da i u njihovim zemljama ljudi izađu na ulicu. U razgovoru za DW Vakil kaže da i „Iran želi jasno da stavi do znanja da aktuelni protesti nemaju ništa zajedničko sa Arapskim proljećem”.
Arapsko proljeće je počelo 2011. godine u Tunisu, gdje su ljudi najprije negodovali zbog ekonomske situacije. Protesti su se brzo proširili na druge zemlje poput Libije, Egipta i Sirije. U Tunisu, Libiji, Egiptu i Jemenu su režimi na kraju svrgnuti – sudbina koju iranska vlada naravno želi da izbjegne.
Protesti u gradu Kašanu
Sve zemlje Perzijskog zaljeva, osim Katara, podržavaju proteste u Iranu. Trenutna kriza im je dobro došla, s obzirom da se već dugo vremena nadmeću sa Iranom za dominaciju u regionu. Oni se nadaju da će nemiri umanjiti uticaj Irana na takozvani „šiitski polumjesec”. Termin se odnosi na geografsku oblast od Libana, preko Sirije, Irana do Jemena gdje Teheran ima ključni uticaj i podržava političke istomišljenike poput Asadovog režima, Hezbolaha i Hutija.
Otpor neće nestati
„Zemlje Perzijskog zaljeva bi morale da paze jer ne mogu zaista da podrže proteste u Iranu, dok istovremeno takve stvari u svojim zemljama zabranjuju”, dodaje Vakil. Katar i Turska su se već izjasnili protiv protesta i kažu da su ih organizovale strane sile. Televizija Al Džazira podržava teoriju zavjere, da su protesti u Iranu rezultat „plana spolja”.
Mohamad Mohsen Abu al Nur, egipatski politikolog, kaže da najveći dio šiitskog stanovništva u Libanu, Iraku, Siriji i Jemenu „u potpunosti podržava iransku vladu, ignorišući pri tom da bi iranski interesi mogli da budu u sukobu sa nacionalnom bezbjednošću njihovih zemalja”.
Sa druge strane, dodaje al Nur, ostali se „nadaju da će demonstracije značiti kraj šiitskog i iranskog uticaja u susjednim arapskim zemljama”. Šta će se dalje dešavati, zavisi od reakcija iranske vlade.
„Ukoliko vlada proteste uguši svom silom, nekoliko godina bi moglo biti mirno”, kaže Sanam Vakil iz Četam hausa. Ali dodaje da „ta vrsta otpora, čak i kada se neko vrijeme potisne, nikada ne nestaje.”
DW.DE
