Said Šteta: Nek nam vrate Elvisa…

Kao u cirkusu, dešavanja na ovim prostorima, posebice ona politička, smjenjuju se iz sata u sat, što u biti ima za činjenicu da se ništa ne dešava, da nam se plasira samo iluzija i oči pune fatamorganom, kobajagi, da nešta titra.
I taman kada u stilu latinoameričkih sapunica, imamo predugo naduravanje i perverzije političkog grupnjaka, zavisno od nivoa, je li državni ili entiteski, šestorke ili četvorke, sudionici su isti u punom ili krnjem sastavu, i isti su bezobrazluci, pojavi se vijest koju, konzumenti interneta, progutaju ko žvaku pa im dernek pravi u stomaku.
Eto, osvanuo snimak ili ti klip, kako se iznad Konjica, grada moga djetinjstva i prve ljubavi, pa ako hoćete i prvog poljupca, baš na dan za koji se žene riktaju a muškarci ko kojoti iz prikrajka vrebaju, pojavila naka zelenkasta svjetlost, čudna i zasljepljujuća, ašićare da dolazi iz daleka, more bit s nake druge planete.
Dokoni snimatelj je, danas dostupnom tehnikom, ovo zabilježio, jer dešavalo se to i ranije, pričaju, ali niko nikom ne vjeruje, pa čojek veli evo „crno na bijelo“ i još u boji, da razuvjeri „nevjerne Tome“. Odmah se poče šuškati, prvo u baru robne kuće, jer tu se kažu bistre svi događaji, čak i oni koji će bit, i poput cunamija, prosvira vijest do općinskog komiteta, sa samo jednim pitanjem, haj što je svjetlost, pa to su čimbenici sa premijerom iz mog rodnog grada na čelu, i naručili, jer odavno je kako kažu mrak, al što zelena?
Svunoć se vijećalo, podignute su na noge sve partijske ćelije osim one na Musali, tražila se informacija pride, koja bi ovoj misteriji, ponudila bar izbliza, umirujući odgovor. Ništa!
Zvalo se Sarajevo, centrala zadernečila, zatrpana ovomartovskim narcisima, niko se ne javlja, a trebalo je saznati je li svjetlost, i to zelena, prebacila preko Ivana. Zvali se neki poznanici u Tarčinu i Pazariću ali niko preciznije, ko nešta su i vidjeli, samo nisu sigurni koje je baš boje. Neki čojek je, kažu, na lokalitetu Tuhelj kod Tarčina, za koji historija tvrdi da je srednjovjekovni grad, vidio naku svjetlost, pomješanu sa dimom paljevine trave i lišća ali mu više vukla na plavo, kaže nije zelena. Komitet je tako dočekao zoru, narednog dana, kišnu i neispavanu, naduravajući se ko će sad javiti bunovnoj i mahmurnoj centrali da se iznad rodnog grada premijera federalne Vlade pojavila zelena svjetlost.
Kako vijest ide neslućenom brzinom, uključiše se relevantni, pa se pokušalo nako jaranski, intervenisati da NASA šta promuhabeti, no ništa, svima martovski dernek udario u glavu i niko pouzdano ništa ne zna reć.
Ništa tu nije mogao ni aktualni ministar sigurnosti, iako njemu ništa se neda ne vidjet i ne čut, čojek dobro zna rute bosanske i kud ko i kako i zašto hodi, pa i one nebeske, posebice kad gleda s tornja.
Duboko zavaljen na minderu kraj svoje hanume, čojek kome pripisuju zelenu boju kao naslijeđe babovine, duška sav rahat, jer ovo koliko god da je vode ide na njegov mlin. Zeleno pa nek je koliko vlat trave, al zeleno…
To dodatno uznemiri čitav komitet te poslaše delegaciju da vide sa cigankom Esmom, što povazdan sjedi na stepenicam kod robne kuće, i baci Esma grah, ono što joj se zadesi pri ruci, gleda, gleda i odmahuje glavom.“Imate neki put ,nejasan, ovo je naka magija..“ završi Esma i obori pogled asfaltu.
Kako dan odmicaše uključi se putem manjeentiteskog predsjednika, bratska veza sa Rusijom, jer je, bar mediji tvrde, ruski premijer Dmitrij Medvedev, nedavno izjavio kako postoje vanzemaljci koji slobodno šeću Zemljom i time postao hit na You Tube.
Javi Mile kako mu je ovaj telefoniro lično da su vanzemaljci. Laknu malo i komitetu u Konjicu, laknu i centrali u Sarajevu, pokupi se i onaj čojek pretplaćen na zeleno,veli hanumi da malo prilegne, onako u odjelu „Versace“ u kojem ga nedavno viđe u Bijeloj džamiji u Zenici i nek mu ne dodaje mobitel, ko
biva ne petljaj se, more ovo „brez“ tebe.
A narod sklon iluziji i isprepadan od gledanja u prazan buđelar, novčanik ili lisnicu, svejedno prazan, nastavi dokoniti čitav dan, ko, šta ako su dolazili oni mali zeleni?
Na to se aktualni načelnik općine Konjic, i sam podlegao glasinama, uputi u rodno selo Orahovica, kontajući ako se iđe bude ocrto onaj bijeli krug to je u njegovom selu, nema đe drugo jer samo tamo rahat mogu, mali zeleni sletit, kad god im je volja.
No pojava, koja je uzburkala i one najdebelokožnije u mom rodnom gradiću, koju u nauci zovu još i bioluminiscencij, nastaje kada živi organizam emitira vidljivo svjetlo,i rezultat je hemijske reakcije u kojoj se molekula luciferina koja oksidira (reagira s kisikom) u oksiluciferin, pri čemu se oslobađa svjetlost, a brzinu reakcije određuje prisutnost enzima luciferaze.To slikovito možemo vidjet ljeti, odmah s prvim akšamom, kod krijesnica ili kako smo ih mi djeca na Jablaničkom jezeru zvali svijetlavci, more bit su stigli samo malo ranije zbog ovijeh toplih martovskih dana.
Još jedna ujdurma polahko pada u zaborav stresno najavljujući neku drugu, petu, stotu, i tako godinama.
Na um mi pade, jer ne slušam ga često zbog njegovih bezobrazluka u retorici, Edo Maajka i ona njegova „Nek nam vrate Elvisa, Haseta, Brus Lija..evo im sve!“Evo im i ovih šest u četri ili obrnuto, metuzalema, pakujte ih kako hoćete, samo nek nas popuste malo da dahnemo.
Bilo kako bilo, ja čekam neku, ali stvarnu svjetlost, na ovaj naš ubuđali mrak!

Said Šteta

magazinplus.eu