Što se krije iza munjevite ofenzive ISIL-a i kako par stotina ekstremista zauzima milijunske gradove?

Za mnoge je i dalje veliki misterij kako je moguće da je nekoliko tisuća, prema pojedinim izvorima svega nekoliko stotina, pripadnika ISIL-a zauzelo grad od 1,6 milijuna ljudi. Još je veći misterij činjenica da su se tisuće pripadnika iračke vojske jednostavno razbježali.

(advance.hr – D. Marjanović)

Postaje sve očitije kako u ovoj ofenzivi ne sudjeluju samo ISIL-ovi veterani, koji su znanje i oružje doveli iz Sirije, već kako se s ofenzivom paralelno događa i zavjera protiv pro-šijitskih vlasti u Bagdadu. Više izvora sugerira kako ISIL-u uvelike pomažu nekadašnji časnici raspuštene iračke vojske u vrijeme Saddama Husseina. Ukoliko su informacije točne, ovo je još jedan argument da za aktualni kaos zaista jesu ponajviše krivi agresori na Irak 2003. – u prvom redu SAD i Britanija. Naime, SAD je nakon okupacije Iraka odlučio raspustiti tadašnju iračku vojsku, a brojna visokorangirana vojna lica našla su se bez posla.

Danas ti isti ljudi vjerojatno pomažu ISIL-u pošto s njima dijele mržnju prema Malikiju i vlasti koja već desetak godina kontrolira Irak zahvaljujući američkoj okupaciji. Dakako, nekadašnji Saddamovi Baatisti ne dijele ideološke stavove ISIL-a, no ovaj savez – ako je zaista na snazi – primarno je strateške naravi. Neki čak misle da će biti u stanju zaustaviti implementaciju ISIL-ovih rigoroznih zakona na okupiranim (prema njima “oslobođenim”) teritorijima, što se u svim primjerima pokazalo izuzetno naivno.

Tko još podržava ISIL? Očito i neka sunitska plemena, tj. njihovi plemenski lideri, koji također imaju svoje razloge za animozitet prema Malikiju. No, da li je ovo zaista sektaški sukob između šijitskih vlasti i “sunitskih pobunjenika” kako neki mediji tvrde ovih dana? Neki čak idu toliko daleko – u očitom nastojanju da skrenu pozornost s činjenice da situacija u Iraku jest proizvod američko-britanske invazije 2013. – pa tvrde kako se zapravo radi o sukobu koji “traje već stoljećima”.

Današnji sastav Vlade u Bagdadu i nije toliko sektšaki kako bi se stekao dojam iz pojedinih izvještaja. Naime, irački predsjednik je sunitski Kurd, Jalal Talabani, a predsjednik parlamenta je arapski Sunit Usama al-Nujayfi. No, ključnu funkciju ipak ima Nouri al-Maliki, arapski Šijit.

Problem nije toliko u Malikiju koliko u njegovoj pozadini, tj. stranci iz koje dolazi. Vodeća stranka, Islamska Dawa Stranka (Islamski Poziv), svakako nije politička opcija koja bi mogla ujediniti zemlju u kojoj živi 65% Šijita i 35% Sunita. Zašto? Kao prvo, ovo nije sekularna stranka oko koje bi se mogli ujediniti svi irački državljani, upravo suprotno.

Stranka Al-Dawa osnovana je 1957. od strane tadašnjih iračkih šijitskih lidera. Cilj stranke je bio promovirati islamske vrednote, ali i boriti se protiv sekularizma te u konačnici stvoriti Islamsku Državu Irak. Kada imamo jednu sektašku stranku koja želi stvoriti teokratsku državu u zemlji koja je višesektaška, to već u samom početku sugerira da neće izaći na dobro. Iz same stranke Dawa tvrde i danas kako imaju i sunitskih sljedbenika, no jasno je kako se primarno radi o šijitskoj stranci, daleko više šijitskoj no što je to primjerice libanonski Hezbollah čija se generalna ideologija zasniva na otporu protiv Izraela te zbog toga u njihove redove puno lakše pristupaju Suniti.

Iranska Islamska Revolucija 1979. bila je velika inspiracija iračkom šijitskom pokretu Dawa te suradnja s Teheranom počinje već tada. No, revolucija u Iranu i uspostava religijske vlasti je uvelike prošla zbog činjenice da su oko 95% stanovnika Irana Muslimani Šijiti. Kopirati takvo što na Irak bilo bi jednostavno neizvedivo, no Dawa nisu odustajali od svojih temeljnih ideja.

Dawa su kasnijih godina, kada jedan od lidera postaje upravo današnji premijer Nouri Al-Maliki, postali ključna anti-Saddam gerila boreći se protiv sekularnih vlasti. Mada treba istaknuti da je Irak pod Saddamom, unatoč službeno sekularnom ustroju, uvelike favorizirao iračke Sunite koji su okupirali vodeće funkcije i moć u zemlji. Arapski Nacionalizam uvijek je bio postavljen na dobrim ideološkim pretpostavkama, no provedba istog često je bivala kočena sektaškim predispozicijama – to je bio slučaj sa iračkom strankom Baath, kao i sa sirijskom vladajućom strankom Baath (mada se dvije, unatoč naizgled komplementarnim ideologijama, nikada nisu previše voljele). U Iraku su manjinski Suniti pod Saddamom postajali nova vladajuća klasa, kao što su u Siriji pod Assadom starijim to postajali Alawiti.

Već iz ovih primjera posve je jasno da je za ove zemlje jedino rješenje vodstvo koje bi bilo potpuno lišeno sektaških predispozicija s naglaskom na nacionalno jedinstvo ili pak pan-arapski sentiment, no teorija i praksa gotovo uvijek se razilaze, pa je tako i primjer u ovim zemljama.

No, dok Arapski Nacionalizam barem u svojoj teoriji zagovara ujedinjenje naroda oko ideje nacije, bez sektaških podjela, pokreti kao što su islamistička stranka Dawa nikada ne mogu dovesti do nacionalnog jedinstva jer oni su već u samoj osnovi usmjereni prema interesima jedne sekte.

Ako pritom još uzmemo u obzir kako su u Iraku Suniti (tj. sunitska vladajuća politička klasa, ne narod) desetljećima bili privilegirana manjina pod Saddamom, posve je jasno da je dolazak sektaške stranke na vlast za njih veliki šok koji stvara animozitet, pa u konačnici i otpor.

Dawa nije nikakva mirovna stranka, to što se danas predstavljaju na takav način je isto kao što su se i Muslimanska Braća u Egiptu predstavljali kao nekakvi “moderni umjereni Islamisti”, dok zapravo oba pokreta imaju uporište u gerilskom i terorističkom ratovanju. Dawa su svoje sjedište prebacili u Teheran odmah po izbijanju Revolucije u Iranu, 1979. Dvije godine nakon izveli su teroristički bombaški napad na iračku ambasadu u Bejrutu – ovo će biti tek prvi u nizu njihovih međunarodnih napada. Jedan od većih biti će i napad na američku ambasadu u Kuvajtu 1983. Jedan od napadača na američku ambasadu u Kuvajtu, Jamal Jafaar Mohammed, danas je zastupnik u iračkom parlamentu.
Bombaški napad na američku ambasadu u Kuvajtu 1983. U napadu kojeg su izveli pripadnici šijitske islamističke stranke Dawa poginulo je 17 američkih državljana.Za vrijeme Iračko-iranskog krvavog rata 80-ih godina, u kojem je SAD čvrsto stajao na strani Saddama Husseina, Dawa su izveli niz napada na teritoriju Iraka te su pokušali i atentat na Saddama u nekoliko prilika. Zanimljivo je da je Saddam Hussein pogubljen vješanjem zbog masakra u Dujailu, no taj isti masakr se desio kao odmazda na pokušaj atentata na njega od strane Dawa-e. Očekivano, SAD je pokret Dawa tih godina vodio kao terorističku organizaciju.

Dawa su stvoreni i kao protuteža sunitskoj Muslimanskoj Braći, stranci koja je već početkom druge polovice 20. stoljeća počela bilježiti veliku popularnost. Saddam se žestoko obračunao s pripadnicima Dawa-e, oni tvrde kako je Saddam pobio preko 200,000 njihovih članova, pristaša te članova njihovih obitelji. Kolike su stvarne brojke bile, teško je reći, no da se vršila sistematska eksterminacija šijitskih Islamista u Iraku pod vodstvom Husseina, u to nema nikakve sumnje.
Iračka Komunistička Partija (koja je također bila žestoko progonjena za vrijeme režima Saddama Husseina) postala je iznimno snažna i utjecajna 50-ih i 60-ih godina te je prema nekima upravo zbog toga došlo do jačanja suprotstavljenih sila, uključujući i šijitskih Islamista koji su tada osnovali pokret Dawa. IKP postoji i danas, ali su marginalna politička snaga.Sve se naglo okreće američkom invazijom na Irak 2003. i rušenjem Saddama Husseina. SAD su jako dobro znali koja ideologija stoji iza stranke Dawa, no unatoč tome pomogli su im doći na vlast. Ironično je da danas američki predsjednik Obama i drugi američki dužnosnici ponavljaju iz dana u dan kako je Maliki “razočarao” jer nije proveo nacionalno ujedinjenje (!). Kako je i mogao ako je predstavnik političke opcije koja u svom programu nema tih osnova? Amerikanci su znali jako dobro da će instalacija pro-šijitske stranke prije ili kasnije dovesti do novog, ili permanentnog, kaosa u Iraku. Jačanje sektaških tenzija u kombinaciji s demokracijom je katastrofalan ishod za zemlju – zašto? Jer u situaciji sektaških tenzija pripadnici određene sekte (ili bilo koje druge pripadnosti) imaju tendenciju svoje glasove davati upravo tim predstavnicima. Drugim riječima, pošto je Irak 65% šijitska zemlja, Dawa uz pomoć demokracije može ostati na vlasti naizgled beskonačno, a Suniti to mogu samo gledati i trpiti.

George W Bush i Norui Al-Maliki – SAD je omogućio stvaranje povlaštene šijitske političke elite nakon invazije IrakaTo je katastrofalan ishod za zemlju koja je prošla krvavi rat i okupaciju. Nema sumnje da je Washington znao što će se Iraku desiti ako na vlast pomognu postaviti Malikija i Dawa-u. Zašto su to učinili? Razlog je jednostavan – jačanjem sektaške tenzije Irak više nema nikakve šanse oporaviti se i postati snažna ujedinjena država.

Velika većina iračkih Sunita nema nikakve simpatije prema nazadnim ideologijama ISIL-a i sličnih fundamentalističkih pokreta kojima se pridaje potpuno pogrešna konotacija kada ih se naziva “sunitskim”. No, točno je da u trenutku velikog animoziteta prema Malikiju – naročito pošto imaju osjećaj da se protiv njega ne mogu boriti nikakvim drugim sredstvima – ima i onih koji će pozdraviti dolazak ISIL-a kao zaista očajne mjere otpora protiv vlasti u Bagdadu.

Irački Suniti su pokušali svoje probleme iskazati na sve raspoložive načine – od političkih do masovnih mirnih demonstracija. Ništa nije pomoglo, Maliki je imao čvrstu potporu SAD-a i bilo je naprosto nemoguće pomaknuti ga. Da stvar bude još gora Maliki je poslao snage sigurnosti da razbiju sunitske prosvjede na zapadu zemlje, u provinciji Anbar, te je pritom došlo i do ubijanja civila.
Stotine tisuća Sunita prosvjedovali su prošle godine protiv politike Bagdada, da bi u konačnici bili dočekani silom. Marginalizacija Sunita u Iraku pod vodstvom Malikija pridonijela je jačanju ekstremnih skupina.No kada su se na prosvjedima počele pojavljivati crne zastave već je bilo kasno za dijalog…Ovakva situacija bila je kao stvorena za Al-Qaedu i slične ekstremističke pokrete. Ovo je trenutak u kojem se za njih otvara velika arena u kojoj mogu zagospodariti – i to su učinili, pažljivo birajući ključni trenutak, eskalaciju animoziteta nakon još jednih izbora u kojima je Maliki potvrdio svoju vlast.

Treba imati također na umu da ISIL, u svoj svojoj brutalnosti, pažljivo vodi i PR kampanju te se nastoje dodvoravati Sunitima koji stanu uz njih – organiziraju humanitarne akcije, objavljuju video snimke kako čiste ulice i pomažu stanovnicima. Veliki dio Sunita ipak nikada neće prihvatiti ovakvu opciju – slično im se već dogodilo prije desetak godina kada je Al-Qaeda po prvi put ojačala u Iraku.

Blaćenje Muslimana Sunita na način da ih se proglašava “opasnom sektom” koja favorizira terorizam, koje se, što direktno, što indirektno, provlači kroz medije, je ili rezultat podizanja sektaških animoziteta s predumišljajem ili kronično nepoznavanje prilika na Bliskom istoku. Uzmimo kao ogledni primjer jedan Egipat gdje su stanovnici zaista dali priliku tzv. “umjerenim Islamistima”, Muslimanskoj Braći, da bi ih svega nakon godinu dana srušili s vlasti u najmasovnijim prosvjedima u novijoj povijesti.

Još bolji primjer je Sirija gdje su čak 74% populacije Suniti, a svega 13% Šijiti i Alawiti. Zar itko danas ozbiljno može tvrditi da bi se Sirija tako moćno odupirala ogromnom napadu ekstremizma kada bi svi, ili čak većina, od ovih 74% Sunita podržavali ISIL ili druge militante koji se nalaze na stranoj platnoj listi? Taj isti ISIL koji je u Siriji, nakon više godina borbi, stjeran na rijetko naseljene dijelove istočnog dijela zemlje u susjednom Iraku (koji ima svega 35% Sunita) je u manje od tjedan dana zauzeo niz ključnih gradova.

Ove kontradikcije ne možemo pustiti da ostanu samo popratna statistika – ovo su živi dokazi da je sektaška ratna predispozicija jedna velika propagandna laž neo-kolonijalističkih sila koje žele gospodariti Bliskim Istokom po principu kojim su gospodarili i Afrikom (sjetimo se kako se prije 20 godina koketiranje s političkim unutarnjim podjelama završilo u jednoj Ruandi).

Na Bliskom Istoku postoje dokazi koji nam potvrđuju kako se sektaški animoziteti mogu prevladati. Što je bilo prije više stoljeća bilo je prije više stoljeća, oni koji povijesne sukobe na ovim prostorima uvlače u kontekst današnjih konflikata rade to opet s predumišljajem podizanja tenzija. Ovi sukobi izbijaju onda kada dolazi do vanjskog uplitanja – SAD su razbili iračku državu i na njenim ruševinama izgradili novu koja će im biti lojalna, pritom su se – logično, pošto ih je većina Sunita prezirala jer su im srušili njima naklonjenu vlast – odlučili za Šijite, Malikija i jednom gerilsko-terorističku, danas “umjereno Islamsku” stranku al-Dawa.

Neki će reći kako u uplitanju itekako sudjeluju oprečne “teške kategorije” Bliskog Istoka – s jedne strane Saudijska Arabija, s druge Iran. To je točno, ove zemlje svakako se bore za utjecaj, ali niti jedna bez uplitanja Zapada ne bi bila u stanju prouzrokovati ovakvu razinu kaosa kakvu danas svjedočimo u Iraku i Siriji.

Imajući u vidu sve ove detalje, što možemo reći o bliskoj budućnosti Iraka? Maliki jest problem, ali ne zato što je on Šijit, već zato što je sektaš. Još uvijek je koristan SAD-u, previše je novca utučeno u Irak da bi se sada sve to bacilo – Washington neće nikada dopustiti pad Bagdada te su u tom cilju spremni surađivati i sa svojim dojučerašnjim mrskim neprijateljem, Iranom.

Napad na ISIL u ovom trenutku, koliko god on žestok bio, neće zaustaviti konflikt u Iraku jer on je dublji od samog ISIL-a. Moramo istaknuti kako ovo jest ofenziva ISIL-a, ali ISIL nije stvorio ovaj konflikt, oni su samo upali u njega u za njih pogodnom trenutku.

Stvar su najviše zakuhali Amerikanci podržavajući sektašku vlast jer im je tada odgovarala. Zašto im je odgovarala baš šijitska vlast? Zato jer su im bili najlojalniji – ipak ih je SAD riješio mrskog im Saddama Husseina. Jesu li SAD iskreni kada kažu da bi Maliki trebao voditi politiku nacionalnog jedinstva? Možda, a možda to govore samo kako se ne bi zamjerili Sunitima i njihovim saveznicima u Zaljevu. No, ako itko zna da Maliki i njegova politička elita nacionalno jedinstvo jednostavno nemaju u svom “DNA”, onda je to SAD.

A ako je konačni cilj zaista permanentni kaos, onda tvorci kaosa mogu biti jako zadovoljni jer dvije nekoć snažne arapske zemlje, Irak i Sirija, nalaze se u stanju velikog kaosa, s time da će se Sirija zasigurno izvući te postati ogledni primjer nacionalnog jedinstva koje prelazi sektaške linije – naročito ako Assad junior uvidi vlastite i greške svog oca te približi Arapski Nacionalizam bliže osnovnim idealima – no za Irak nažalost ne možemo biti optimistični, jer dok se za Siriju može jasno iscrtati put naprijed, Irak u ovoj situaciji uopće nema svijetlo na horizontu. Dakako, mnogi će zagovarati dezintegraciju, raspad na sektaške mini države, kolonijalističku hranu, kao što su isplanirali “Alawitsku državu” na obali Latakije u Siriji, ali to je najgori scenarij, nikako ne rješenje kojem bi trebalo težiti.

Izvori / reference:

The Islamic State of Iraq and Greater Syria
http://www.economist.com/news/middle-east-and-africa/21604230-extreme-islamist-group-seeks-create-caliphate-and-spread-jihad-across

How can the U.S. help Maliki when Maliki’s the problem?
http://www.washingtonpost.com/blogs/monkey-cage/wp/2014/06/12/iraq-trapped-between-isis-and-maliki/

Al Maliki’s sectarian policies proving disastrous for Iraqi stability
http://www.thenational.ae/world/middle-east/al-malikix2019s-sectarian-policies-proving-disastrous-for-iraqi-stability

Maliki’s sectarian policy backfires in dramatic style
http://english.alarabiya.net/en/perspective/analysis/2014/06/12/Maliki-s-sectarian-policy-backfires-in-dramatic-style.html

Obama to Maliki: ‘Set aside sectarian differences’
http://www.americanthinker.com/blog/2014/06/
obama_to_maliki_set_aside_sectarian_differences.html

Kerry says Maliki should do more to put aside sectarian differences
http://news.yahoo.com/kerry-says-maliki-more-put-aside-sectarian-differences-125923413.html

Iraqi Government
http://www.iraqigovernment.org/

Doubts Grow Over Iraq's Prime Minister
http://content.time.com/time/world/article/0,8599,1550694,00.html

Shadowy Iraq office accused of sectarian agenda
http://edition.cnn.com/2007/WORLD/meast/05/01/iraq.office/index.html

Nouri al-Maliki Interview
http://thediplomat.com/2009/05/nouri-al-maliki-interview/

SPIEGEL Interview with Iraqi Leader Nouri al-Maliki: ‘The Tenure of Coalition Troops in Iraq Should Be Limited’
http://www.spiegel.de/international/world/spiegel-interview-with-iraqi-leader-nouri-al-maliki-the-tenure-of-coalition-troops-in-iraq-should-be-limited-a-566852.html

Clinton urges ouster of Iraq's Al-Maliki
http://www.nbcnews.com/id/20406226/#.U56eefmSzdk

Maliki returns fire at US critics
http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/6964677.stm

Recent Trends and Future Prospects of Iranian Sponsored International Terrorism
http://www.dtic.mil/dtic/tr/fulltext/u2/a237637.pdf

U.S. military: Iraqi lawmaker is U.S. Embassy bomber
http://edition.cnn.com/2007/WORLD/meast/02/05/iraq.lawmaker/index.html

Dawa, or Al Dawa Party (The Call)
http://middleeast.about.com/od/d/g/aldawa-party-iraq.htm

Maliki Re-Elected as Head of Dawa Party
http://www.al-monitor.com/pulse/originals/2013/03/maliki-reelected-as-dawa-head-fo.html

Iraq: Description of the Islamic Dawa Party since the fall of Saddam Hussein
http://www.refworld.org/docid/41501c2215.html

Transformation of the Islamic Da‘wa Party in Iraq: From the Revolutionary
Period to the Diaspora Era
http://www.asafas.kyoto-u.ac.jp/dl/publications/no_0702/238-267.pdf

The Da'wa Party's Eventful Past and Tentative Future in Iraq
http://carnegieendowment.org/2008/08/19/da-wa-party-s-eventful-past-and-tentative-future-in-iraq/6doa

Islamic Da'wah (Call) Party
http://www.globalsecurity.org/military/world/iraq/dawa.htm