Stiven Mejer: Kojim pravom Mun osuđuje nacionalizam u BiH?

Politički analitičar iz Vašingtona Stiven Mejer smatra da američki ambasador u BiH Patrik Mun prečesto pokušava da utiče na BiH i njene lidere kada je riječ o suštinskim pitanjima u kojima ima malo stručnosti i koja sa pravom treba da budu ostavljena volji lidera i naroda BiH.

Mejer u autorskom tekstu za Srnu ističe da je bukvalno svaki američki ambasador u zemljama Balkana vidio sebe kao neku vrstu “imperijalnog izaslanika” koji ima “od Boga pravo” da interveniše u svakom aspektu balkanske politike, ekonomije i društva, po čemu se ne razlikuje ni ambasador SAD u BiH.

Kojim pravom Mun osuđuje nacionalizam u BiH, posebno kada su SAD među najnacionalističkijim zemljama na planeti? Kojim pravom on savjetuje BiH kako da poboljša svoju bezbjednost, posebno kada tragedije kao što je Sendi Huk dovode u pitanje američke standarde bezbjednosti? Možda je BiH potrebna vojska, a možda i ne – to nije na njemu da kaže, naglašava Mejer.

Kojim pravom, navodi Mejer, Mun insistira da BiH treba da bude članica NATO-a, organizacije koja je nadživjela svoju korisnost raspadom SSSR-a – jednostavno da ugrožava živote ljudi iz BiH u Iraku i Avganistanu?! Kojim pravom on kaže da BiH nije kompletna ako nije uključena u evroatlantsku alijansu – koncept koji je “ispario” prije više od dvije decenije?

Kao američki ambasador, on ima pravo da pređe u znatnoj mjeri diplomatske konvencije samo zato jer su previše često američki ambasadori vođeni osjećajem samoprecjenjivanja, koje se zasniva na pretpostavci da biti američki diplomata automatski daje pravo da te osobe uvijek znaju šta je najbolje.

U svakom slučaju, oni zaista vjeruju da sjede “kod nogu Boga”, navodi Mejer u autorskom tekstu pod nazivom “Nezakoniti američki blog” u kojem se podsjeća da američki ambasador u BiH piše redovno blog o događajima, politikama i idejama koje se tiču BiH i susjednih oblasti.

Mejer smatra da velika većina bloga odvodi američkog ambasadora daleko od zakonitih odgovornosti jednog zvaničnog izaslanika američkog predsjednika Baraka Obame i SAD.

U proteklih nekoliko mjeseci on je preuzeo na sebe da osuđuje “demone nacionalizma”, muke raseljenih lica, opasnost korupcije, debatu o tome da li je BiH potrebna vojska ili ne, činjenicu da BiH skoro da uopšte nije ostvarila napredak u pravcu NATO-a, izborni sistem u Mostaru, slobodu medija, dobrobit lezbijske, homoseksualne, biseksualne i transrodne populacije i druga pitanja.

To su možda važna pitanja, ali ona nisu ništa više legitimne teme za razmišljanje jednom američkom ambasadoru u BiH nego što bi bile jednom ambasadoru BiH u SAD. Ako Mun želi da bude zaokupljen tim pitanja, onda on mora da se povuče sa svoje pozicije i udruži se sa nevladinim organizacijama koje zastupaju te teme, poručuje Mejer.

Neke od tema kojima se Mun bavi legitimne su i dobro obrađene. Na primjer, u jednom nedavnom blogu on je podržao vjersku raznolikost BiH, a u drugom govori o sredstvima za obnovu vjerskih, kulturnih i istorijskih lokacija, dok u trećem pozitivnom primjeru promoviše izviđače.

Međutim, istakao je Mejer, ovi pozitivni primjeri su “zasjenjeni” u velikoj mjeri njegovim nezakonitim i nametljivim blogovima.

Prvo, neophodno je razumjeti odgovornosti ambasadora. Ambasador bi trebalo da bude predstavnik svoje zemlje u zemlji u kojoj je postavljen. Uopšte gledajući, pravila koja određuju šta čini legitimnog ambasadora osmišljena su tokom Bečkog kongresa 1815. godine.

Kao rezultat tih propisa, ambasadori su uobičajeno zastupali kralja, kraljicu ili predsjednike svojih zemalja. SAD nastavljaju tu tradiciju, jer američki ambasadori formalno zastupaju i odgovorni su predsjedniku, naglasio je Mejer.

Ali, to znači da oni ne treba da intervenišu u unutrašnjim stvarima ili pokušaju da manipulišu interesima zemalja u kojima su postavljeni. Oni ne bi trebalo da budu “imperijalni izaslanici” niti lokalni političari.

Naravno, ova pravila se ne poštuju uvijek. Veoma često ambasadori su duboko i intimno uključeni u unutrašnje poslove zemalja u kojima su postavljeni. To se posebno odnosi na američke ambasadore, naročito na Balkanu.

Neki američki ambasadori u regionu čak su se miješali i u izbore u zemljama u kojima su postavljeni.

Ali, zaključuje Mejer, ova istorijska realnost ne čini je ispravnom, moralnom ili pravednom.

Stiven Mejer je penzionisani profesor vašingtonskog Univerziteta za nacionalnu odbranu i bivši visokopozicionirani službenik CIA-e za Balkan.

(Srna)

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close