Nedavno je federalni premijer s ponosom istakao kako je njegova Vlada kroz strukturalne mjere zaposlila oko 27.000 ljudi i dodao da nezaposlenost nikada ranije nije toliko opala
Piše: Eldar DIZDAREVIĆ
Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, u februaru 2017. godine broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 747.516, dok je broj nezaposlenih iznosio 509.907. Prema Agenciji, broj nezaposlenih pao je za 4,9 posto u odnosu na februar 2016. godine, dok je broj zaposlenih u istom mjesecu lani bilo 718.281. Dakle, službena statistika je zabilježila porast zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti, što su lokalni političari iskoristili kako bi javnosti poručili da su to prvi konkretni pokazatelji njihovog predanog rada u posljednje dvije godine.
Tako je, naprimjer, nedavno federalni premijer s ponosom istakao kako je njegova Vlada kroz strukturalne mjere zaposlila oko 27.000 ljudi, pri čemu je dodao da nezaposlenost nikada ranije nije toliko opala. Dodao je da čak BiH ima manju nezaposlenost od, recimo, Španije i Portugala. Sličan optimizam širi i predsjednik manjeg bh. entiteta koji kaže da je Republika Srpska u prošloj godini zabilježila rast bruto domaćeg proizvoda od tri posto, smanjila broj nezaposlenih i ostala u visokom stepenu razvoja industrijske proizvodnje?!
Međutim, čini se da ostatak BiH ipak ne dijeli ovaj optimizam. Prvo je lider Saveza za bolju budućnost izjavio kako je neko rekao da smo zaposlili oko 30.000 ljudi, što je, prema njemu, planetarna laž. Dodao je kako bi – da su ti podaci stvarno tačni – to ustvari značilo da je 300 fabrika zaposlilo po 100 ljudi, pri čemu je veoma teško pronaći bar pet novozaposlenih. Interesantno, ali slično misli i Evropska komisija. Zvanični statistički podaci o povećanju zaposlenosti u BiH tokom 2016. za 30.000 radnika vjerovatno nisu tačni, navodi se u izvještaju Evropske komisije o ekonomskom napretku za zemlje zapadnog Balkana i Turske za prvi kvartal 2017. godine.
Evropska komisija je ukazala i na drugo istraživanje čiji su rezultati dijametralno suprotni od pomenutih. “Prema ovom istraživanju, zaposlenost u BiH je smanjena za 3,5 posto, odnosno za 90.000 ljudi, dok je nezaposlenost pala za 13 posto ili 42.000 ljudi. Razlozi za pad broja zaposlenih i nezaposlenih mogli bi biti obeshrabrenost građana da se registruju za traženje posla ili pak napuštanje zemlje”, navedeno je u izvještaju Evropske komisije. Istini za volju, čim su predstavnici EU misije u BiH shvatili o čemu to govori izvještaj Evropske komisije, brzo su reagirali i ovdašnjoj javnosti odmah poslali poruku kako međunarodna zajednica nema razloga da sumnja u tačnost podataka službene statistike koja kaže da je zabilježen broj zaposlenih za 30.000. Oni su na taj način zapravo kreirali u ovdašnjoj javnosti još veću zbrku, stvarajući utisak kako je bh. statistika ipak u pravu…
Međutim, jedno je izvještaj Evropske komisije koji kaže da podaci o povećanju zaposlenosti u BiH najvjerovatnije nisu tačni, a sasvim je nešto drugo saopćenje EU misije. Riječ je, naime, o sasvim dvije različite institucije koje i nisu previše povezane. Naime, predstavnicima međunarodne zajednice u BiH trenutno odgovara povećanje broja zaposlenih – jer bi to automatski bila i potvrda efikasnosti njihove Reformske agende – no, na njihovi žalost, niko o tome izgleda nije upozorio Bruxelles pa je tako napravljen izvještaj u kojem je izražena sumnja u bh. zvanične statističke podatke.
O čemu se ovdje zapravo radi? Ko je u pravu? Da li je bh. statistika iluzija, kako to tvrde opozicija i Evropska komisija, ili je stvarno zabilježeno povećanje zaposlenosti i pad nezaposlenosti? Iako na prvi pogled ovo pitanje izgleda teško, ono to ipak u suštini i nije. No, da bismo pokušali odgovoriti na njega, moramo se prvo prisjetiti jedne činjenice o statistici. Statistika je, naime, tačan zbir netačnih podataka. U narodu postoji još slikovitije pojašnjenje statistike. Stotinu ljudi svakog dana za ručak jede kupus, dok samo jedan svaki dan ruča samo meso. Statistički gledano, svi oni zajedno svaki dan za ručak jedu sarmu! I to je zapravo sama suština statistike. Ona je upravo takva.
Statistika, nažalost, uopšte ne vodi računa o tome zašto se, recimo, pojavljuje smanjeni broj registrirane nezaposlenosti. Ustvari, i sam taj broj registrirane nezaposlenosti je prilično upitan. U ovom je slučaju riječ samo o broju nezaposlenih koji su se prijavili na biroe za zapošljavanje, pri čemu se nezaposleni koji se nisu prijavili biroima statistički uopšte ne tretiraju. Kao da ne postoje. Ako se neko ne prijavi na biro – statistički nije nezaposlen. A šta ako neko ko je prijavljen na biro otputuje u neku evropsku zemlju da recimo radi sezonske poslove? Statistički gledano, s obzirom na to da se ta osoba više ne javlja na biro, registrirano je smanjenje nezaposlenosti. Osim toga, nezaposleni se s biroa ne moraju ni sami odjaviti, jer to može učiniti i država za njih kada joj to odgovara. Naprimjer, administrativnim mjera.
Prije tri godine nezaposlenost je u FBiH znatno smanjena samo zato što su sa evidencije biroa administrativnom odlukom brisani svi nezaposleni koji su imali povremena primanja viša od 200 KM mjesečno! Naprimjer, neko ko je radio sezonski na ugovor o djelu dok čeka i traži posao i pri tome je zaradio više od 200 KM mjesečno, on je automatski brisan sa evidencije nezaposlenih. Izbrisan je sa evidencije iako je ta osoba i dalje faktički nezaposlena i to prema definiciji ILO (UN International Labour Organization). Slično se desilo i sada. A i to lijepo piše u izvještaju Evropske komisije. Razlog smanjenja nezaposlenosti može biti obeshrabrenost građana da se registruju za traženje posla (administrativne mjere “tjeranja” sa biroa, op. a.) ili napuštanje zemlje (procjenjuje se da je oko 150.000 mladih ljudi napustilo BiH, op. a.). A šta je sa povećanim brojem zaposlenih u BiH? Pa i tu ima logično objašnjenje, samo je problem u tome što niko od nadležnih političkih dužnosnika ne želi da ga čuje. Sjetimo se da je početkom ove godine lokalna vlast u cijelu priču o zaposlenosti odjednom uvela i podatke Poreske uprave FBiH.
Podaci Poreske uprave, koja inače po zakonu nije nadležna za skupljanje statističkih podataka o tržišu rada, odjednom su pokazali povećanje broja zaposlenosti. Mediji bliski vlasti su likovali. Pisali su “Brojke ne lažu – Novalićevih 25.000 novih radnih mjesta”, dok su iz opozicije tvrdili da je riječ o licima koja su ubrojana u zaposlene, a koja su radno angažovana po osnovu ugovora o djelu i autorskih honorara. Poreska uprava je to demantirala. Međutim, ono što je daleko važnije od toga jeste što je izgleda Agencija za statistiku BiH ažurirala svoje podatke o zaposlenosti – do kojih se inače dobrim dijelom dolazi tek pukim anketiranjem – sa podacima Poreske uprave. Tako je zapravo onda i statistika službeno registrirala povećanje zaposlenosti u BiH, u šta je veliku sumnju iskazala i Evropska komisija.
Međutim, u cijeloj toj zbrci svi zaboravljaju izvještaj CCI-ja (Centri civilnih inicijativa) “Stanje nacije”, u kojem se objašnjavaju novi trendovi na tržištu rada. CCI kaže da podaci o zaposlenima Poreske uprave obuhvataju sve osobe koje po bilo kojem osnovu plaćaju porez na platu i pripadajuće doprinose. A to onda znači da veliki broj osoba koje imaju privremeni, kratki, minimalno plaćeni ili specifični angažman (stažiranje, samostalna poljoprivredna djelatnost, ugovori o djelu i tako dalje) ulazi u obuhvat (stalno) zaposlenih, čime se ne iskazuje realno stanje. Pored ovoga, realizacijom Vladine Uredbe o prvom zapošljavanju, tokom prve polovine 2016. oko 8.000 osoba zaposlenih u realnom sektoru prijavljeno je kao novozaposleni, a (minimalnu) platu primat će iz budžeta, čime se direktno deformira realno stanje na tržištu rada, opterećuje budžet i prezentira neispravan pokazatelj o stvarnoj zaposlenosti, navodi se u izvještaju CCI-ja. Dakle, stažisti, svi koji obavljaju samostalnu djelatnost, poljoprivrednici, pa čak i oni koje je Vlada zaposlila, a primaju platu ne od poslodavca, nego iz budžeta, od sada se statistički vode kao novozaposleni, što su lokalni političari iskoristili da sebi upišu zasluge za to!
Pri tome, svi oni koji su napustili BiH, pa čak i oni koji su potpuno izgubili vjeru u bh. institucije i neće da se javljaju na biroe ili su pak protjerani s njih, statistički gledano se vode kao smanjenje broja nezaposlenih! Možda se već ponavljamo, ali u ovom je slučaju zaista nemoguće ne sjetiti se veoma istinitih riječi riječi američkog profesora Aarona Levensteina: “Statistika je poput bikinija – ono što pokazuje jako je primamljivo, ali je zapravo mnogo važnije ono što skriva.”
Oslobođenje
