Dvije su dominirajuće ideološke vrednote na koje je spala današnja Dalmacija: katolička „Crkva u Hrvata“ i Hrvatski nogometni klub Hajduk. To stanje duha vjerno (p)odražava Slobodna Dalmacija, valjda još vodeće ovdašnje tiskano glasilo. Njezini novinari, ne samo sportski, dužni su svakodnevno, pa i kad nema utakmica i kad se ništa u i oko kluba ne događa, iščeprkavati barem po dvije stranice teksta „zanimljivosti“ iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti rečenoga kluba. S druge strane, od pet-šest vodećih kolumnista, barem dvojica su besprijekorni hrvatokatolici koji svakoga tjedna uspijevaju ispuniti prostor rezerviran za kolumnu svojim rigidnim kršćanskim praznovjerjem.
Posljednjih dana ostali medijski svijet bio je zaokupljen strepnjom oko rata u Ukrajini, zabrinut činjenicom da unatoč pada broja zareženih koronom, u Hrvatskoj uporno ne pada broj preminulih, neminovnim drastičnim poskupljenjima energenata, inflacijom, prijetećim nestašicama…, a Slobodna jednostavno nije imala redakcijskog vremena i prostora za takve i slične notorne i pomalo već zamarajuće općesvjetske teme i dileme, jer tu su Livaja, Kalinić, okrugla 111 godišnjica kluba i još okruglija Torcide, sudbonosna bitka za toliko željeni i čekani naslov, rasprodani Poljud, pa su naslovnice i u subotu 12., i u nedjelju 13. i u ponedjeljak 14.veljače bile posvećene najavama, dizanju tenzija odnosno izvješćima o briljantnoj pobjedi u presudnom derbiju sa Slaven Belupom iz Koprivnice.
A spomenuta dvojica hrvatokatoličkih perfekcionista su dakako, između ostalog, pobornici i Vatikanskih ugovora, i vjeronauka u školama, i misa na HTV-u, i ogorčeni protivnici Istambulske, jer ona, između ostalog, propisuje i rodnu ravnopravnost. Iako je ravnopravnost spolova zapravo već zajamčena temeljnim ustavnim pravima i slobodama hrvatskim i ostalim evropskim građanima, autentičnim sljedbenicima (hrvato)katoličkog praznovjerja ona nije beziznimno prihvatljiva, jer podrazumijeva da nije pravedno i civilizacijski prihvatljivo da akteri određenih subjekata, posebice društveno odlučujućih mogu biti samo pripadnici određenog, dakako muškog, spola. Konkretno, da ne samo papa, nego i kardinal, ne samo kardinal, nego i biskup, ne samo biskup nego i najobičniji odnosno najbezvezniji odnosno najidiotskiji seoski svećenik, može biti muškarac, jer je obdaren ku..em, a nikako ne može biti žena, ni najpametnija ni najpobožnija jer je beznadno rodno limitirana pi..om.
I kad takav jedan Ivica Šola u svojoj zadnjoj, „hajdučkom“ naslovnicom kamufliranom, kolumni raspali po splitskom dogradonačelniku Bojanu Ivoševiću koji neki dan, opet!, nije mogao obuzdati svoj, s jedne strane fetivi splitski, a s druge, osobni aktivistički, temperament, pa je Šolinoj kolegici koja ga je nečim iznervirala zaprijetio da će joj se „krvi napiti“, poručivši da je takvo ponašanje u javnosti jednog istaknutog dužnosnika apsolutno neprihvatljivo, dolazi mi da mu se suprotstavim. Da njemu i njemu sličnim javnim trbuhozborcima starovjeke azijatske mitološke opsesije finalno dizajnirane u mraku evropskog srdnjovjekovlja, uskratim pravo da uopće istupaju izvan sakristije odnosno njihovih internih medija poput Glasa Koncila ili Hrvatskog katoličkog radija. Činjenica da je svaki njihov, pa i ovakav objektivno apsolutno prihvatljiv, javni izlet umočen u anakrone, anticivilizacijske temelje trajno bi ih trebala diskvalificirati za meritorno istupanje u svjetovnim medijima.
Daleko su Dalmacija i njezina Slobodna od suvremenih evropskih medijskih standarda.
Darko Kaciga Evropljanin
P.S.
Ceterum censeo… uostalom mislim da se kršćanin, хришћанин, musliman, židov… može biti, ako se mora. Ako se ne mora,a hvala Evropi ne mora se, slobodnomisleći Europljanin/Европљанин ne može više biti kršćanin, хришћанин, musliman, židov…
Darko Kaciga
Glasa Grada
Dubrovnik
