Šta se dogodilo sa protestantima, premijerima, plenumima, građanskoj hrabrosti?

Gotovo niko u Bosni i Hercegovini nije početkom februara 2014. godine vjerovao da će protesti najavljeni na facebook grupi biti najmasovniji protesti održani u BiH. Nezaposleni Tuzlak Aldin Širanović napravio je facebook grupu “50.000 ljudi na ulice za bolje sutra” i pozvao svoje sugrađane na masovne proteste 5. februara.

Širanović je tvrdio da postoji cijeli pokret koji će proteste organizovati i u drugim gradovima.

“ Kao osnivač i pokretač grupe UDAR najavljujem dolazak više stotina pa i hiljada ljudi našeg pokreta da bih se konačno nešto promijenilo u državi”, izjavio je Širanović nekoliko dana prije protesta.

5. februar: Nešto je drugačije sa ovim protestima

Nekoliko stotina nezadovoljnih radnika nekadašnjih giganata Konjuha, Polihema, Poliochema i Dite, uz podršku drugih građana Tuzle, zaista su se pojavili na protestima isprem kantonalnog tužilaštva i suda.

Proteste su potom nastavili pred sjedištem Vlade, gdje su u jednom trenutku pokušali silom ući u zgradu Vlade.

Predstavnicima radnika obećan je sastanak s premijerom Seadom Čauševićem.

U međuvremenu, Vlada Tuzlanskog kantona saopćila je da je svjesna problema s kojima se suočavaju radnici fabrika Dita, Konjuh, Polihem i Poliolchem te da je kao i dosad spremna na dijalog. Višegodišnjom i provjerenom metodom kupovanja vremena, Vlada je pokušala objasniti radnicima da je rješavanje dugogodišnje problematike potrebno pokrenuti u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća u kojem ravnopravno učestvuju predstavnici sindikata, poslodavaca i Vlade.

“Kroz zaključke ovog tijela, Vlada Tuzlanskog kantona će preuzeti rješavanje onog dijela zahtjeva koje objektivno i zakonski može i smije riješiti”, saopćeno je 5. ferbuara iz Ureda za zajedničke poslove kantonalnih organa Tuzlanskog kantona.

Iz Vlade su pokušali diskreditovati radnike tvrdeći da se Savez samostalnih sindikata BiH ogradio od protesta.
“Vlada poziva nezadovoljne radnike da svoje aktivnosti i ostvarenje svojih prava traže putem institucija sistema sindikalnog organizovanja i djelovanja s kojima Vlada ima kontinuirano dobru saradnju”, dio je saopštenja Vlade koje već u tom trenutku nije dolazilo do radnika ispred zgrade Vlade.

U jednom trenutku radnici su uspjeli da uđu u zgradu Vlade ali ih je policija ubrzo vratila na ulicu. U sukobima radnika sa policijom koji su počeli nedugo nakon pokušaja ulaska u zgradu Vlade povrijeđeno je najmanje 18 osoba, među kojima su bila i dva policajca.

Policija je, između ostalih, privela Aldina Širanovića. Već do večernjeg dnevnika 5. februara bilo je jasno da su tuzlanski protesti drugačiji od svih ranijih. Vladino kupovanje vremena nije uspjelo, policija nije bila spremna na nasilne proteste i odgovorila je pretjeranom upotrebom sile. Snimci policijskog iživljavanja nad demonstrantima kružili su društvenim mrežama. Posebno potresan bio je video starije žene koju su policajci silom odnijeli sa ulice koju je sa sugrađanima pokušala blokirati.

Novi protesti najavljeni su za četvrtak.

6. februar: Hiljade građana na ulicama

Već do podneva 6. februara u Tuzli se ispred zgrade Vlade okupilo oko šest hiljada građana. Oni su tražili puštenje uhapšenih iz pritvora.

Vlada je nastavila priču od prethodnog dana, pozivala se na Ekonomsko-socijalno vijeće, obećala pronalazak rješenja. Na vanrednoj sjednici održanoj dan ranije zaključili su da će razgovarati sa radnicima.

Građani su se počeli okupljati i u nekoliko drugih gradova BiH.

Uz objašnjenje da su u Tuzli počele “masovne pljačke” policija je ponovo pokušala rastjerati građane.
“Ovo više nisu protesti, to su masovne pljačke”, izjavio je glasnogovornik policije i dodao kako je “policija definitivno odlučila da ovakvim neredima stane ukraj”.

U neredima koji su uslijedili povrijeđeno je 47 policajaca i 13 demonstranata. Dokaza za “masovne pljačke” nije bilo.

Po nekoliko stotina građana okupilo se u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Bihaću, Prijedoru, Cazinu i Kaknju kako bi podržali radnike u Tuzli.

Aldin Širanović pušten je u iz pritvora nakon završetka protesta. Pozvao je na nove, masovnije proteste u petak 7. februara.

U Vladi Federacije održan je hitan sastanak “najodgovornijih ljudi Federacije”. Baš kao i vlast u Tuzli, Nikšić je pozivao na dijalog, snagu argumenata i institucije sistema. Umjesto da policiju i tužilaštvo pozove da istraži pljačku javnih dobara zbog koje su građani osiromašeni i nezadovoljni, Nikšić je policiji naredio da “pokrene odgovarajuće postupke utvrđivanja odgovornosti za nasilničko ponašanje”.

7. februar: Panika u vlasti

Hiljadama građana u svim većim gradovima Federacije strpljenje je brzo popuštalo trećeg dana protesta nakon što su političari još jednom pokušali odgoditi rješavanje problema novim dijalogom. Policija u Tuzli ovaj put nije mogla raastjerati oko 10.000 ljudi na protestima. Na nove nerede nije trebalo dugo čekati. Nakon što su se policajci povukli iz i oko zgrade Vlade demonstranti su zapalili zgradu Sodaso u kojoj je smještena kantonalna vlast.

Sukobi sa policijom do tada su već počeli i u Bihaću, Zenici, Sarajevu i Mostaru. Nakon što se proširila vijest da je u Tuzli zapaljena zgrada Vlade isto su demonstranti uradili i u Sarajevu i Zenici a u Bihaću su na zgradi kantonalne vlasti polupani prozori.

U večernjim satima u Mostaru su zapaljene prostorije HDZ-a i SDA a u Sarajevu nekoliko prostorija u zgradi Predsjedništva BiH.

Građani su imali jedan vrlo jasan zahtjev: ostavke svih kantonalnih i federalnih premijera i ministara.

Da su se političari po prvi put zaista prepali građana pokazuje brzina kojom su podnosili ostavke.

Ostavke političara

Protesti nezadovoljnih građana kao rezultat su imali ostavke četiri kantonalna premijera. Onaj tuzlanski, Sead Čaušević, ostavku je podnio 7. februara, na dan kada je zapaljena zgrada Vlade. Danas je penzioner.

Tuzla je nakon protesta dobila novu vladu, pretenciozno nazvanu vlada jedinstva, navodno ekspertnu vladu koja je trebala raditi na zahtjevima koje su postavili demonstranti. Gotovo ništa od tih zahtjeva nije ispunjeno.

U Sarajevu je na ostavku bio primoran SDA-ov premijer poznat po psovanju jednoj novinarki –  Suad Zeljković. Nakon smjene s pozicije premijera nije dugo čekao na novi posao. Imenovan je u Federalnu komisiju za vođenje aktivnosti na realizaciji projekta “Otvaranje površinskog kopa Kotezi i izgradnja Termoelektrane Bugojno”.

No, pravu priliku mu je početkom 2015. godine pružio stranački kolega Denis Zvizdić koji ga je imenovao za savjetnika za energetiku. Kasnije je imenovan za člana Državne regulatorne komisije za električnu energiju iz FBiH.

Nakon februarskih protesta tadašnji premijer Zeničko-dobojskog kantona Munib Husejnagić ponudio je ostavku koju je Skupština i prihvatila 25. februara 2014. Ipak, kako nije bilo skupštinske većine koja bi podržala imenovanje novog premijera, Husejnagić je nastavio obavljati premijersku funkciju sve do imenovanja nove vlade nakon oktobarskih izbora 2014. Nakon politike Husejnagić odlazi u privredu. Postao je direktor u privrednom društvu Krivaja Mobel, ali je nedavno podnio ostavku na mjesto direktora zbog niza problema u ovoj kompaniji.

Krajiški Lav, kako je sebe nazivao bivši premijer Unsko-sanskog kantona, Hamdija Lipovača, između ostalog poznat i po svojoj milionskoj imovini podnio je ostavku na mjesto kantonalnog premijera 10. februara 2014. godine poručujući kako “ostavku ne daje huliganima”, već građanima.

Lipovača je u decembru 2014. godine uhapšen u Bihaću po nalogu Kantonalnog tužilaštva Bihać zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti. Njemu se već duže vrijeme spočitava zloupotreba službenog položaja te sticanje imovine na nelegalan način, a Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona nedavno je podiglo i optužnicu protiv njega.

Trenutno, kako tvrdi traži posao.

Tražena je i ostavka tadašnjeg premijera federacije Nermina Nikšića i svih ministara u Vladi Federacije. Odgovor koji je javnost tada dobila od Nikšića bio je da neće dati ostavku, odnosno da će odstupiti s funkcije ako na njegovo mjesto dođe neko bolji od njega. Nakon izbornog poraza SDP-a Nikšić se vratio u zastupničku stolicu Federalnog parlamenta.

U to vrijeme pošteđeni zahtjeva za smjenu nisu bili ni konkurenti za prvog predstavnika Bošnjaka Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić. Izetbegović nije želio podnijeti ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH. Govorio je da mu je dužnost ostati na funkciji i braniti mir i sigurnost. Strategija medijskih nastupa u to vrijeme bila je priča o Zari i kokoškama. Radončić, kao ministar sigurnostim je bio optuživan da nije formirao krizni štab. Njegov odgovor bio je da nije želio da tuče vlastiti narod. Nešto manje od mjesec dana nakon protesta glasovima SDA, SDP-a, SNSD-a, PDP-a i SDS-a smijenjen je sa pozicije ministra sigurnosti BiH.

Plenumi i novi protesti

Sedmicama nakon 7. februara mirni protesti su nastavljeni u gotovo svim gradovima Federacije. U gradovima su istovremeno osnivani plenumi građana na kojima su se dogovarali zahtjevi vlastima. Prvi pokrenuti plenum i jedan od najorganizovanijih bio je onaj u Tuzli. Uprkos pritiscima vlasti plenumi su se održavali mjesecima nakon protesta sve dok se jedan po jedan nisu ugasili. Najduže je trajao gračanički plenum koji je nakon više od 50 održanih plenuma prerastao u Pokret građana koji je i danas aktivan.

Gračanički plenum imao je vidljive rezultate svoga rada. Plenum je pomogao popravljanju puta u Gornjoj Miričini, porodicama poplavljenog područja obezbijedio pakete hrane, osigurao novčanu pomoć socijalno ugroženoj djeci, pomogao veterinarskoj stanici u materijalima za dezinfekciju, podijelio 120 paketa hrane, 47 pari čizama socijalno ugroženoj djeci, pomogao rekonstrukciju sportske sale u osnovnoj školi, pomogao projektu pomoći poljoprivrednicima i Lovačkom društvu Srndać.

Pomoć je vrijedna više od 145.000 maraka!

Svojim radom i pritiskom na vlasti članovi plenuma su se izborili da radnici Grafopaka mogu, barem kratkoročno, dobiti zdravstveno osiguranje po minimalnoj cijeni od 11 maraka po osobi. Na zahtjev plenuma zaposlen je logoped u lokalnom domu zdravlja, povećan je broj zdravstveno osigurane socijalno ugrožene djece, na posao su vraćene radnice Koka produkta a očekuje se penzionisanje i uvezivanja staža za 11 bivših radnika ovog preduzeća.

Plenum je policiji prijavljivao indicije o privrednom kriminalu, otkrivao korupciju u podjeli humanitarne pomoći, pritiskom smijenio direktora bolnice, škole i pokrenuo priču o imenovanjima direktora lokalnih škola.

Presude: Kažnjeni samo građani

Zbog paljenja zgrade Predsjedništva BiH optuženi su Nihad Trnka i Salem Hatibović. Kada su tokom protesta uhapšeni državno Tužilaštvo saslušavalo ih je pod sumnjom za terorizam odnosno napad na ustavni poredak.

Trnka i Hatibović su jedini od sedam osumnjičenih koji su uhapšeni i protiv kojih je podignuta optužnica za podmetanje požara u Predsjedništvu i Arhivu BiH. Prema procjenama, požar je uzrokovao materijalnu štetu od oko 400 hiljada maraka i uništio arhivsku građu neprocjenjive vrijednosti.

Trnka je izjavio kako je na proteste došao kada je “već uveliko bila zapaljena i zgrada Kantona i Predsjedništva BiH”, te da se protesti žele “prebiti preko leđa dvije osobe”.
“Ispade da sam ja od 1.000 ljudi jedini krivac”, izjavio je Trnka.

U decembru 2015. godine Trnka je osuđen na godinu dana zatvora nakon što je priznao krivicu.

Salem Hatibović bio je osuđen na dvije godine zatvora ali je u decembru 2016. godine ta presuda ukinuta.

Zbog odbijanja da pruži pomoć pri odbrani državnog Predsjedništva kada je zapaljen i državni Arhiv unutar zgrade Predsjedništva, Sud BiH na godinu dana zatvora uslovno, osudio je tadašnjeg prvog čovjeka SIPA-e Gorana Zubca.

Nijedan od političara koji su u vrijeme protesta imali mandat nije procesuiran za korupciju niti bilo koje drugo krivično djelo.

Aldin Širaković nedugo nakon protesta odselio je u Njemačku zbog, kako kaže, prijetnji koje je dobijao.

 

Iskustvo policije: Nikad više!

Policije u Bosni i Hercegovini potrošile su najmanje 23 miliona maraka na novu opremu i vozila, namijenjenu suzbijanju demonstracija i građanskih nemira, nakon protesta u februaru 2014. godine.

Vlasti su odlučne da se februar 2014. godine ne ponovi pa su tokom 2014. godine nabavljale policajcima štitove, pendreke, šljemove, suzavce i nove uniforme a uz to su ih i uvježbavali za moguće demonstracije.

Gotovo sva ministarstva unutrašnjih poslova u BiH tokom 2014. godine su zapošljavale nove policajce. U Tuzli je policija kupovala opremu za “kontrolu masa”, kacige, štitove i odijela za specijalce. U Zenici su kupovani šljemovi i gas maske. Novu opremu dobila je Jedinica za nemire u Travniku a policajci u Hercegovini su prvi put nakon 2009. godine dobili nove uniforme.

 

---

Zašto rumunski scenarij nije moguć u BiH?

Piše: A.O.

Specijalni predstavnik EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark zapitao se kada će se Rumunjski scenarij dogoditi u BiH. Na twitteru je napisao “A kada će se ovo desiti u BiH?”. Ubrzo je shvatio da je to nemoguće.

Osnovne razlike protesta u Rumuniji 2017. godine i onih u BiH 2014. godine oslikavaju se ipak u građanskoj svijesti o problemima ali i načinu njihovog rješavanja.

RUMUNIJA 2017: 250 HILJADA LJUDI. 

REZULTAT: Na zahtjev demonstranata, nakon tri dana sporna uredba je povučena i najavljena je objava detalja novog prijedloga krivičnog zakona. Demonstracije su nastavljene sa novim zahtjevima za ostavkom premijera Sorina Grindeanua i kompletne vlade.

BiH 2014: NEKOLIKO DESETINA HILJADA NEZADOVOLJNIH GRAĐANA

REZULTAT: Februarske proteste u BiH obilježili su nejasni zahtjevi demonstranata upućeni kantonalnim vladama i zahtjev za ostavkom Vlade FBiH i premijera Nermina Nikšića. Rezultata februarskih protesta nema ni nakon dvije godine. Zapaljene su zgrade Vlade Kantona Sarajevo, Predsjedništva BiH, Arhiva BiH, Vlade TK, Općine Tuzla, Gradska vijećnica u Mostaru, zgrada Vlade HNK, sjedišta HDZ-a i SDA u Mostaru.

RUMUNIJA 2017: Na protestima povrijeđeno je osam ljudi, a dva policajca i dva demonstranta su prevezena u bolnicu.

BiH 2014: Tokom demonstracija povrijeđeno je 219 osoba. U sarajevskim zdravstvenim ustanovama zbrinuto je 156 osoba 90 policajaca i 66 civila, u Tuzli 23 osobe, 12 policajaca i 11 civila, dok je u Zenici ukupno 40 osoba primljeno u bolnicu.

(zurnal.info)